Zaim Muzaferija, porodična poseta: Čovek u čijem se izrazu ocrtava čovečnost, dobrota i poštenje

Jun 1982: Upoznali su se na pruzi Brčko-Banovići, a venčali kad su gradili deonicu Šamac-Sarajevo.

Danica je odmah pristala da iz rodne Like dođe u Visoko i tu ostane.

U braku su 35 godina, a vele da ne mogu da veruju da je prošlo toliko vremena.

Za sve vreme dok je Zaim radio, Danica je bila stub porodice i danas je srećna kada vidi da se njen trud ispunio očekivanjima koja je ponela iz brigadirskih dana...

Kemal Monteno, velika nada zabavne muzike (1967): Izabrao pravi hobi

Jun 1967: Već nekoliko sezona zaredom grad na Miljacki poklanja neko novo pjevačko ime na širokom nebu zabavne muzike. Kvalitetniji interpretatori su se zadržali duže, neki su nestali iste godine, da bi se ponovo vratili u anonimnost.

Najprije se pojavio Boško Orobović, za njim Sabahudin Kurt, malo nakon toga došla su dvojica — Vedo Hamšić i Dragan Stojnić...

Svi oni dobili su priliku da se afirmiraju kao festivalski pjevači, a Sabahudin Kurt nas je zastupao i na jednom natjecanju za »Pjesmu Evrope« u Kopenhagenu. Vedo Hamšić i Dragan Stojnić nastavili su tradiciju festivalskih pjevača na »Opatiji 65«. Za melanholičnog Dragana Stojnića to je bila odskočna daska za mnogo veće uspjehe, koju je s velikim uspjehom i iskoristio.

Sonja Savić u društvu Milene Dravić demonstrativno napustila dodelu nagrada u Nišu 1985...

Oktobar 1985: Sonja Savić pridodala je mnogobrojnim filmskim nagradama, koje su je počele obasipati još prošle godine, i specijalno priznanje na Venecijanskome filmskom festivalu za ulogu u Draškovićevu ostvarenju "Život je lep"...

Te zavrzalame oko odlaska naših filmskih autora i protagonista na završne svečanosti međunarodnih filmskih festivala već su pomalo tragikomične. Prije dva tjedna glavnu je ulogu u jednoj takvoj neuspjeloj transportnoj zavrzlami imala Sonja Savić.

Dragan Džajić, naš najpopularniji fudbaler u JNA '73: O YU sportistima u Somborskom garnizonu

Avgust 1973: "Druže pukovniče, dozvolite da vam se obratim. Vojnik Dragan Džajić... "

Stajao je u stavu mirno pred komandantom somborskog garnizona Veljkom Maškovićem. Izgovarao je ove reči ne sasvim onako kao u filmovima, ali dovoljno odsečno, a u isto vreme i dostojanstveno.

Posle uobičajenog vojničkog »dijaloga« pokušali smo da napravimo atmosferu malo manje službenom. Pukovnik Mašković je jednostavan čovek, nije formalist, ali zato vojniku Džajiću nije baš polazilo za rukom da bude sasvim ležeran.

Merima Isaković i Žarko Laušević, zvezde "Staklene menažerije" / Snima se film "Bolje od bekstva"

Decembar 1991: Premijerа „Stаklene menаžerije" u Beogrаdskom drаmskom pozorištu sа nestrpljenjem se iščekuje. Ovа predstаvа zаnimljivа je po mnogo čemu. Pre trideset godinа Ljiljаnа Krstić igrаlа je ulogu mаjke u režiji Minje Dedićа.

Sаdа igrа istu ulogu premа zаmisli rediteljke Ljiljаne Todorović.

Ulogu Lore dobilа je Merimа Isаković.

Tаko će se ovih dаnа nа pozorišnim dаskаmа desiti povrаtаk glumice, kojа je pre dvаnаest godinа debitovаlа kаo Ofelijа u „Hаmletu", u režiji Ljubiše Ristićа (nаslovnu ulogu igrаo je Rаde Šerbedžijа).

Saša Stojanović, novinar koji je intervjuisao najveći broj rock zvezda: Geldof je oduševljen YU rock misijom

Avgust 1985: Već više meseci od naših čitalaca primamo pisma u kojima nas mole da prikažemo pozadinu rada našeg dopisnika iz Londona Saše Stojanovića.

Uvereni su da on radi vrlo zanimljiv posao i već dosta dug period (što pokazuje da su nam čitaoci verni), a žale se da nikada nije podrobnije objasnio i opisao okolnosti pod kojima dolazi do ekskluzivnih intervjua. 

Takođe nas mole da iznese i neke svoje stavove o rock muzici, novinarstvu, Live Aidu, Yu rock misiji, našoj muzici na Zapadu... 

Nije nam ništa drugo preostalo nego da iskoristimo njegov kratak boravak u Jugoslaviji i dobro ga propitamo.

Umetnik fotografije: Ljubinko Kožul - Slast otetog od ništavila (1989)

Septembar 1989: "TV lica" Ljubinka Kožula, svojevrsna portretna kronika, okupila je oko sedamdeset znanih i neznanih autora s Televizije Beograd.

Nasmijani, kao da je taj posao »med i mlijeko«, TV-lica, njih oko sedamdeset, ispred objektiva Ljubinka Kožula zapravo pokazuje prirodu televizije: ona i nije baš sasvim dokumentarna, nego često iznuđena, namještena. 

U svakom slučaju, to je svojevrsna portretna kronika gdje sami autori, od kojih su se neki u povodu promocije te zanimljive knjige prije desetak dana našli na brodu »Split« (restoran usidren na savskom pristaništu u Beogradu), napisali ponešto o sebi i svom poslu: Bojana Andrić, 

Dragan Babić, Mila Stanojević-Byford, Srđan Barić, Dunja Blažević, Stanko Crnobrnja, Filip David, Boris Dimitrijević, Branimir Miljković, Nebojša Đukelić, Radivoje Lola Đukić, Milica Ejdus, Dušanka Kalanj, Božidar Kalezić, Zora Korać, Milan Kovačević, Voja Lukić...

Jure Franko, anegdote iz skijaške karijere: "Najednom me uhvatilo da moram telefonirati djevojci"

"Bijele arene", 1983: Iako je skijanje individualni sport, uvijek smo se trudili da reprezentacija bude i uzoran kolektiv, što smo i postigli.

Svi smo prijatelji, sastajemo se i pošto završi sezona, onih rijetkih dana odmora kad bi svatko pomislio da smo siti jedan drugoga i da se nećemo družiti.

U tom se kolektivu svojim smislom za šalu ističe Jure Franko, zbog kojega smo se već više puta nasmijali do suza.

Bilo je to na skandinavskoj turneji, dok je cijela karavana Svjetskog kupa u Oslu čekala posebni vlak koji će nas odvesti do Bergena, a zatim u Voss...

Rok Petrovič, prvi Jugosloven koji je osvojio Svetski kup: Otac Krešimir otkriva tajnu Rokovog uspeha...

Ožujak 1986: Osvajanje Svjetskog kupa u slalomu tek je povod, a svakih četrdesetak sekundi što ih Rok Petrovič provede na stazi - pravi razlog da naš suradnik ustvrdi kako je riječ o događaju što nadrasta okvire sportskog natjecanja.

Kako se Rok uspijeva spuštati niz padinu kao na nevidljivoj žici razapetoj od starta do cilja - prema pravilima vlastite fizike?

Kad se na vratima kućice na vrhu neke od staza za Svjetski kup u slalomu pojavi lijepo, ozbiljno lice Roka Petroviča, tada je televizijskim gledaocima širom svijeta jasno da će u idućih četrdesetak sekundi prisustvovati događaju koji nadrasta okvire skijaškog natjecanja.

Bojan Križaj, jedan od najboljih domaćih i svjetskih skijaša: Najslađe pobjede nad Stenmarkom

Veljača 1987: Bojan Križaj zapalio je prije mjesec dana trideset svjećica na rođendanskoj torti, a u prebogatoj skijaškoj karijeri na pragu je svog najvećeg uspjeha - osvajanja zlatne medalje u Svjetskom kupu.

Susreti s Bojanom Križajem uvijek su zanimljivi, ali i brzi.

On stalno nekamo žuri.

I zbog obaveza, i stoga što je takav čovjek.

Jedino je kod kuće miran, jer zna da negdje ipak mora naći snagu za sve napore koji ga čekaju.