Kemal Monteno, velika nada zabavne muzike (1967): Izabrao pravi hobi!

Na radiju su svirali "Silence Is Golden" od Tremeloes, "Dedicated To The One I Love" od The Mamas & Papas, i dalje je bila popularna "Lutka na koncu" Sandie Shaw, a Amerika je bila zaluđena novim duetom Franka i Nancy Sinatre - "Somethin' Stupid". Sve to u junu 1967, kada su čitaoci otvarali novi broj časopisa Plavi vjesnik i već na 5. stranici ugledali jednog 18-godišnjeg sarajevskog gimnazijalca pred kojim je bila blistava karijera. Godinu dana kasnije, Kemala su "spojili" sa Melitom Poljanec, pa je tako ostao i zapis o upoznavanju dvoje mladih, perspektivnih pevača...  


Kako sam postao: Kemal Monteno


Već nekoliko sezona zaredom grad na Miljacki poklanja neko novo pjevačko ime na širokom nebu zabavne muzike. Kvalitetniji interpretatori su se zadržali duže, neki su nestali iste godine, da bi se ponovo vratili u anonimnost.

Najprije se pojavio Boško Orobović, za njim Sabahudin Kurt, malo nakon toga došla su dvojica — Vedo Hamšić i Dragan Stojnić... Svi oni dobili su priliku da se afirmiraju kao festivalski pjevači, a Sabahudin Kurt nas je zastupao i na jednom natjecanju za »Pjesmu Evrope« u Kopenhagenu. Vedo Hamšić i Dragan Stojnić nastavili su tradiciju festivalskih pjevača na »Opatiji 65«. Za melanholičnog Dragana Stojnića to je bila odskočna daska za mnogo veće uspjehe, koju je s velikim uspjehom i iskoristio.

kemal monteno
Da li je na pomolu novo ime naše vedre muzike, koje bi trebalo da zamijeni Orobovića, Kurta, Hamšića, Stojnića...?

Mladić se zove Kemal Monteno, učenik je završnog razreda jedne sarajevske gimnazije i odlikuje se izvanrednim glasom.

Mnogi koji prate zbivanja u našoj zabavnoj muzici i imali su priliku da slušaju tog mladića oniska rasta i »krivih nogometaških nogu«, tvrde da ga očekuje blistava karijera. Rijetko je koji interpretator za tako kratko vrijeme i na samom početku svoje karijere zabilježio toliko uspjeha kao taj mladić pomalo neobična prezimena. U Sarajevu, to se može bez pretjerivanja već sada istaći, Kemal Monteno je pjevač broj 1. Naravno, u vedroj muzici.

Upoznali smo ga na festivalu zabavne muzike u Subotici »Omladina 67«. Djeluje vrlo skromno i povučeno, pristupačan i uvijek spreman na šalu.

- Zaista namjeravate pisati o meni? Da nije to neka šala? Ovdje u Subotici smo se toliko međusobno šalili, da sam pomislio da me netko želi zadirkivati. Za vrijeme ovog festivala najpopularnija krilatica je bila da se nekom pjevaču kaže 'da nema veze’. To je počelo prve večeri kad je netko s galerije dvadesetak puta zaredom vikao kako ’Mišo Kovač nema veze'. Poslije su i mene, kao i ostale kolege, zadirkivali na taj način!

* Što? Kemal Monteno nema veze... Veze s pjevanjem ili veze kod žirija?

kemal monteno
- Ovo drugo sigurno nemam, a ono prvo ocijenite vi. Nego, mi se zapričasmo o drugim stvarima ... Da vam ispričam kako sam počeo nastupati. Prvi javni nastup imao sam na stadionu. Publike je bilo dosta, nekoliko tisuća. Jeste li ikad bili na stadionu Koševo? Znate kako se tamo navija i kako je publika izbirljiva. Na leđima sam nosio broj 8. Što? Ne, nisam nastupao pred mikrofonom. Jurili smo za loptom. O nogometu je riječ.

Počeo sam kao i mnogi moji vršnjaci juriti za loptom. Tako sam došao i u podmladak 'Sarajeva'. Maštao sam da jednog dana u plavo-bijelom dresu sarajevskog prvoligaša zamijenim Asima Ferhatovića, Ibru Biogradlića, Svetozara Vujovića, Šaliha Šehovića i ostale igrače. Trenirao sam u podmlatku među starijima, koji su se danas već afirmirali kao izvrsni igrači, kao Fahro Prljača, Aca Ristić i drugi...


Dva hobija


Istodobno sam se počeo baviti i pjevanjem. Nastupao sam povremeno na priredbama u školi. To me sve više privlačilo i oduzimalo mi podosta vremena. Uz školu imati dva hobija, kojima se treba ozbiljno posvetiti ako se želi postići uspjeh, zaista je previše. I tako sam ostavio nogomet, zauvijek. Da li sam dobro učinio? U svakom slučaju, ako ne uspijem u zabavnoj muzici, mogu se tješiti da sam izabrao krivi hobi, zar ne?

Dosad sam u zabavnoj muzici imao prilično uspjeha. Nastupio sam na pet festivala zabavne muzike. Istina, to nisu naši najbolji festivali, ali se ipak mogu pohvaliti, ako bih se smio pohvaliti, da sam osvojio šest nagrada. Za mladog pjevača veliki stimulans za daljnje nastupe.

Prvi javni nastup imao sam sa 15 godina. Bilo je to 1963. godine u Sarajevu na Festivalu amatera pjevača. Osvojio sam dvije nagrade, naredne godine ponovio sam uspjeh. To je bio samo početak.

Prošle godine pozvali su me u Suboticu na omladinski festival. Izvodio sam u finalu kompoziciju kojoj je dao prvo mjesto stručni žiri.

Ova godina donijela mi je najviše uspjeha. Ako se ovako nastavi do kraja godine, bit ću presretan. Počelo je s nastupom na koncertu što je odlučivao koja pjesma će nas zastupati na natjecanjima Intervizije. Najbolji je bio Vice Vukov. To je zasad jedino natjecanje na kojem sam nastupao, a da nisam dobio nagradu.


Snimci za Radio Sarajevo


kemal montenoMeđutim, ubrzo se stvar 'ispravila'. U Sarajevu se svake godine održava mini-festival pod naslovom 'Vaš šlager sezone'. Na natjecanje sam konkurirao s vlastitom kompozicijom 'Lidija'. Nastupili su najbolji sarajevski pjevači. U toj konkurenciji osvojio sam dvije najvrednije nagrade. Kompozicija 'Lidija' je osvojila prvo mjesto, a ja sam proglašen za najboljeg interpretatora.

Poslije toga slijedio je poziv, drugi zaredom za subotički festival. Ne bi se moglo reći da nisam očekivao nagradu...

(Pjesma koju je u alternaciji s Ivicom Martinčevićem iz Koprivnice »Bila si daleko« Lajoša Ponga izvodio Kemal Monteno dobla je najviše glasova publike u dvorani i nagradu naše redakcije.)

* Kemal Monteno znači »ima veze« kod publike i žirija...

— Ako već tako kažete onda bi tome trebalo dodati i »veze« na Radio-stanici Sarajevo, gdje već imam sedam ili osam snimaka i u produkciji gramofonskih ploča RTB, gdje mi uskoro izlazi prva samostalna ploča. Na njoj je i jedna moja kompozicija »Iz spomenara za Ubavku«... 

Osim toga snimio sam i dvije kompozicije za naredni opatijski festival. Nadam se da će makar jedna ući u konačan izbor. To bi bio moj najveći uspjeh. Nadam se da će mi se to ostvariti, šansu onda neću ispustiti. Da nastavim s onim kad kažete »Kemal Monteno ima veze«, zar ne?

Nasmijao se vedro, mladenački. Osamnaestogodišnjeg gimnazijalca iz Sarajeva pozvali su da izvede kompoziciju »Bila si daleko«. Publika ga je nagradila aplauzom.

U. Šoškić 




Intervju poznatih: Kemal Monteno u Zagrebu se upoznao s Melitom Poljanec



Kava za dvoje



Melita Poljanec i Kemal Monteno
Melita Poljanec i Kemal Monteno nisu se do ovog razgovora još poznavali. Melita je već više puta slušala Kemala i gledala ga na televiziji, dok on nju nije nikada čuo kako pjeva. I pošto su se upoznali (formalno), nije bilo teško ispuniti Kemalovu želju da čuje Melitinu ploču. Stajao je kraj gramofona, slušajući tako pažljivo da smo se svi umirili. Ali, u sobu je ubrzo ušla mama Poljanec, donijevši kavu s tučenim slatkim vrhnjem, što je oduševilo sve prisutne.

Kemal se tiho nasmiješio. Netko bi još mogao pomisliti da je stidljiv. Uostalom, da i jest, to je njegov glavni šarm. Još nešto bi se moglo dodati - čitav dan (priznaje) žvače gumu!

- Molim te, daj i meni,  na to će Melita, i kontakt je uspostavljen. - Reci mi, Kemale, ukratko nešto o sebi!

- Sarajlija, maturant, tri koktel-ploče, zaljubljen u Branku i zaručen!

Kemal bi od svega najviše volio putovati, gledati i ne zadržavati se. Jeo bi samo makarone, rižu i kolače. Vjerenički prsten što ga nosi neskromno se zaglavio na prstu. Melita bi rekla da je najveća stvar na svijetu - voljeti.

Inače, ona izvrsno kuha (voli i jesti), uređuje stanove, i kaže da bi kupovala stara potkrovlja i napuštene kuće da ih može urediti improviziranim namještajem. U svakoj kući bi živjela kratko vrijeme, jer se voli seliti.


Prioriteti: vojska i ženidba


- Imaš li ti momka? - pita je Kemal.

- Ne, još nisam našla pravog.

- Do koliko te sati mama pušta navečer?

- Misliš policijski sat? Kao u Mariboru? Subotom i nedjeljom je produženje, inače do devet uvečer.

- Kojeg pjevača najviše voliš u Jugoslaviji osim mene? — skromno pita Kemal.

- Igra istine? Okrutan si, Kemale. Zar se može živjeti bez diplomacije? Dakle Jimmy Stanić, a od pjevačica Gabi Novak.

- Tko ti je najviše pomogao da uspiješ?

Melita Poljanec i Kemal Monteno
- Od svih eksperata i značajnih imena u našoj zabavnoj muzici izdvojila bih Nikicu Kalogjeru, koji najviše pomaže mladim pjevačima. Veliki impuls za moj daljnji rad bila je šansona »Divljač« (Večer šansona) koju je napisao za mene, ili kako se to kaze »po mjeri«. A tko je tebi, Kemale, najveća podrška ili savjetodavac?

- Prvi mi je pomogao Kornelije Kovač, a sada radim s Esadom Arnautalićem. Nakon velikog uspjeha moje kompozicije »Lidija« snimam samo domaće stvari.

- Što je za tebe pjevanje? - interesirala se dalje Melita.

- Hobi.

- Primaran interes u životu?

- Studij, vojska, ženidba.

- Najveće želje ove godine?

- Eurovizija, matura i... još sto najvećih želja, jer nema malih; postoje samo najveće želje!

- U čemu uživaš?

- Kad sam uzmem gitaru i sviram. Ili džez. Ili slušam Talijana Morandija. A ti, Melita? Još ne znam ideš li u gimnaziju ili studiraš?

- Studiram. Defektologiju.

- Kako se krećeš na pozornici?

- Ja sam, pohvalit ću se, prije dvije godine sama koreografirala svoj nastup na TV. Publika je zasićena statikom pred mikrofonom. Samo glas se može čuti i na radiju. Žao mi je što kod nas nema pravih ljudi za »show«, ali kako bi ih i bilo, kad se jedan takav program koji se mora dobro pripremiti radi na brzinu, u posljednji čas.


Blagajnik klana


Melita Poljanec je uspjela isključivo preko radija, televizije i ploča (što je rijetkost). Kemal Monteno je festivalski pjevač. Ne pjeva na plesovima i turnejama.

- Imaš li olakšavajućih okolnosti kod profesora? - provocira ga Melita.

- Ne. Ja kao i svi drugi. Možda su još i stroži prema meni. Nego, Melita, slušaj me dobro: zamisli da postoji klan kao, na primjer, onaj Franka Sinatre. Pokušajmo.

Osnivaju klan (zamišljeni, naravno). Kompozitor i aranžer: Nikica Kalogjera (jednoglasno) uz primjedbu da se ne bi moglo bez Alfija Kabilja i Marija Kinela. Producent: Pero Gotovac. TV režiser: Angel Miladinov. VIS: »Indexi«. Gitarist: Marijan Mlakar; orgulje: Kornelije Kovač; bubnjevi: Silvije Glojnarić. Pjevači: Bojan Kodrič, Žarko Dančuo, Tatjana Gros, Elda Viler i Jimmy Stanić (da nam drži nivo). Blagajnik: Kemal, jer unaprijed vjeruje u uspjeh.

- Što nam je još potrebno za slavu, Melita?

Melita Poljanec i Kemal Monteno
- Modni kreator i osobni novinar. Doći će sami nakon uspjeha našeg »showa«. Sada imam za tebe jedno neozbiljno pitanje: sjećaš se iz povijesti da su veliki vojskovođe uvijek prije bitke ili donošenja značajne odluke konzultirali zvjezdoznance. Inače, pomalo me veseli astrologija, pratim horoskope.

Reci mi u kojem si znaku rođen? Ja sam Djevica. Smiješno zvuči, zar ne? Da ne bih počela vjerovati svakom horoskopu u desetak naših listova (što bi ime s vremenom izbezumilo), uopće ih ne čitam. A ti?

- Rak. Preosjetljiva, senzibilna, umjetnička duša. Tako piše. Imam jedno pitanje za tebe. što misliš o muškarcima?

Problijedila je: 

- Vrlo privlačni. A ti o ženama?

Red je bio na Kemala... da pocrveni.

- Nemam još iskustva.

- Je li tvoja djevojka bolja od drugih?

- Da.

- Njene osobine?

- Jednostavna, lijepa, nalik na Twiggy. Plava.

Dok se oni tako preispituju, odlučujem da ih iznenadim.

- Čitate li »Plavi vjesnik«? — upitam odjednom.

- Stalno,  požurio je Kemal.

- Otkad sam češće na stranicama »Plavog«, i ja sam stalan čitalac! - odgovara Melita.

I što da im kažem? Prije toga su se složili da vrlo vole novinare. Da vole more i ako bi morali izabrati, kupali bi se samo na Jadranu i da je netačna ona »tko pjeva zlo ne misli«!

Slažu se još u nečemu: oboje su debitanti na »Zagrebu 68«. Melita Poljanec pjeva kompoziciju Maria Kinela »Lijepo je kad sam s tobom« i kaže da će se hrabro boriti za uspjeh. Kemal Monteno još nije znao što pjeva. Nije ni javio kao što je obećao. Uostalom, čut ćemo ga!

Radojka Vnuk





Podržite Yugopapir na društvenim mrežama