Zubčević odabrao 10 najboljih filmova '89: Na listi nema domaćih naslova, Kusturica ga ostavio "hladnim"

Siječanj 1990: ... Evo ih: 1. "Carstvo sunca" (Steven Spielberg), 2. "Posljednje Kristovo iskušenje" (Martin Scorsese), 3. "Kratki film o ubijanju" (Krzysztof Kieslowski), 4. "Opasne igre" (David Mamet), 5. "Burni ponedjeljak" (Mike Figgis), 6. "Pod udarom zakona" (Jim Jarmusch), 7. "Sastanak s nepoznatom" (Blake Edwards), 8. "Sicilijanac" (Michael Cimino), 9. "Dva bjegunca i klinka" (Francis Veber), 10. "Riba zvana Wanda" (Charles Crichton). 

Sastavljajući listu, birao sam samo između filmova prikazanih u kinima.

Video i televizija, te razne filmske tribine nisu bili u kombinaciji.

Prvih šest daju nadu. Sudeći po njima, svjetsko je "kino" živo i zdravo i u izvrsnoj formi, bez obzira nastaje li u Poljskoj, holivudskim ateljeima, na britanskim ulicama ili u Parizu. 

I s mnogo i s malo novca daroviti ljudi ostaju isti. Netko je umjetnik unutar žanra, netko izvan. Pravila nema. 

Posljednja četiri filma manje su izraz osoba koje su ih snimale, a više govore u općoj kinematografskoj situaciji. Hoćeš-nećeš kompromisi, zbog komercijalnih diktata producenata, moraju se raditi. 

Ni jedan od četiri redatelja nije "iznevjerio" sebe, ali nije napravio ni posve svoj film. Njihov relativni neuspjeh neće im ostaviti mrlje u karijeri.

Žao mi je da se nijedan domaći film nije našao među "deset najboljih". 

"Kuduz" je bio prilično blizu i vjerojatno bi ušao među "dvadeset najboljih". 

"Dom za vješanje", unatoč neospornom uspjehu u Francuskoj i na kanskom festivalu, ostavio me i nakon dva gledanja hladnim. 

Problem naše kinematografije i dalje nije ni u novcu ni u tehnici ni u glumcima. Sve se to kako-tako uspije naći. Ono čega nema - jesu ideje. I redateljske i scenarističke, ali i producentske. Jedna-dvije lastavice ne čine proljeće.

Kinorepertoar bio je u prošloj godini vrlo dobar.

Teško je reći zašto. Malo je, vjerojatno, utjecala konkurencija "divljih" videoteka, pa su se distributeri požurili da novi filmovi što prije dođu u kina. No, ponešto je kumovao i slučaj. 

U drugu ruku, na repertoaru još i danas ima mnogo kaosa i najgoreg, primitivnog kiča bez ikakva šarma. U nekim dijelovima zagrebački kinorepertoar djelovao je kao parodija "ultrakomercijalnog", "tržišno orijentiranog" repertoara zapadnih kina.

Za utjehu filmovima, a i kao mali podsjetnik, navodim naslove onih filmova koji su ipak činili časnu maticu kinoprograma. 

To su: "Crna udovica", "Princ otkriva Ameriku", "Arizona junior", "Dom za vešanje", "Policijska zasjeda", "Teksaški graničar", "TV novosti", "Poljubac žene-pauka", "Baci mamu iz vlaka", "Milagro", "Umri muški", "Tko ubija nedužne građane", "Lak za kosu", "Potjera za muškom svinjom", "Čovjek koji je volio sprovode", "Nadine", "Wall Street", "Veliki", "Kuduz", "Saigon", "Dva para sestara", "D. O. A.", "Batman", "Ponoćna trka", "Ostani uz mene", "Roselyne i lavovi", "Kad je Harry sreo Sally".

Napisao: Darko Zubčević (Studio, 1990.)





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate