Prva elektronska mašina za računanje izrađena u Jugoslaviji 1953: Nema je ni Evropa, ni Amerika

Siječanj 1953: U Institutu "Nikola Tesla" u Beogradu, jedna, za javnost anonimna grupica ljudi, na čelu sa ing. dr. Obradovićem, konstruirala je prvu elektronsku mašinu za računanje u Jugoslaviji i treću u Evropi. 

U jednoj prostoriji Instituta, uz čitavu stijenu zida, u dužini oko pet metara, stoji ovaj gigantski metalni filozof, koji ne kapitulira ni pred najsloženijim matematskim operacijama, pouzdavajući se u svoj elektronski mozak. Njegov mozak sačinjavaju 200 elektronskih cijevi...

... a njegovu krv hiljade isprepletenih žica, koje dolaze do kiklopskog oka - oscilografa. 

To oko izražava njegova osjećanja i misli. Ravne, kontrastne crno-bijele plohe ovog elektronskog mozga djeluju prijatno, zadovoljavajući estetski ukus suvremena čovjeka. 

Na tim plohama bezbroj "šaltera", pomoću kojih se postavljaju razni matematski problemi, kojima se stimulira i hrani mozak ovog vječno šutljivog i zamišljenog stroja. 

Ovaj elektronski stroj bit će, a i već jest, od ogromne važnosti za naš privredni i industrijski razvoj, a naročito za razvoj elektroprivrede, čemu je naročito adaptiran. Da vidimo jednu primjenu ovog stroja za računanje.




Umjesto godine - desetine sekundi



Naši su djedovi električnu struju jedva poznavali. Struja se sporo uvlačila u domove, noseći renesansu jednog vremena. Ta se struja isprva zadovoljavala skromnim ciljevima, ona je uglavnom služila za razbijanje tame, za rasvjetu. 

Kasnije su joj ljudi dali druge zadatke. Napon u mrežama je 220 volti. Ali, upozorit će nas svaki srednjoškolac, ako mi električnu mrežu previše opteretimo, napon će pasti. 

Prije 30-40 godina, jedan je čovjek u električnoj centrali stalno obilazio i posmatrao napone, podešavajući ih. U dječjem domu elektriciteta, ljudi su se pouzdavali u svoje noge i oči. Ubrzo, to više nije bilo dovoljno. 

Kad su se pojavile sijalice suvremenog principa, vrlo osvjetljive na napon, koji smije varirati samo plus 5 odnosno minus 5 od 100, kad je struja, osvojivši domove, prodrla u industriju, naš čovjek, koji je obilazio napone, dao je ostavku na svoj nezahvalni položaj.

Njegova je ostavka uvažena i na njegovo je mjesto došla sprava, koja sama mjeri napone i to danonoćno. Tako su stvorene sprave za automatsko podešavanje stalnog napona. 

No nezadrživi elektricitet svuda je demonstrirao svoju snagu i ostale prednosti. Kad je struja počela osvajati svijet, sumnjivci su joj podmetali noge; kasnije su joj svi pružali nezasitne ruke. Električne su centrale izgubile svoju autonomiju, povezavši se između sebe. Struja je ubrzo prešla i nacionalne granice. 

Kod paralelnog rada niza elektrana pokazala se potreba veoma točne regulacije frekvencije, broja titraja izmjenične struje. Ali, potrošači struje su kapriciozni, a mreža je izložena bezbrojnim napadima na njen status quo. 

U mreži Vinodol - Zagreb - Soča, ima više električnih centrala, koje prema zahtjevima potrošača i svojim kapacitetima, daju određeni napon. Međutim, na stanje u toj mreži, djeluju tisuće raznih faktora, od kojih svaki izaziva novu, možda opasnu situaciju. 

A vi zahtijevate svijetlo u svojoj sobi. 

Ako ustaljeno stanje u mreži dođe pod udar više raznih neočekivanih faktora, treba pronaći matematsko obilježje situacije. Ako stručnjaci u težnji za ekonomičnijim i bržim rješenjima, žele da mijenjaju režim mreže, treba mijenjati razne faktore, razne baze, koje treba postaviti u novu ovisnost.

Svaka je promjena te situacije u znaku pitanja: bolje ili gore? A to traži dugo računanje. Često mjesece i godine računanja, a to samo za jedno rješenje. Međutim, postoje hiljade raznih mogućnosti i rješenja! Dakle, matematsko izračunavanje promjena oduzelo bi mnogo vremena. 

Zato je konstruirana ova mašina. Sve te fizikalne promjene mreže i njihovi matematski ekvivalenti ostvaruju se na elektronskoj mašini običnim okretanjem dugmeta. Direktno, na oscilografu, vidi se kako dotična promjena utiče na tok regulacije mreže. 

U svakoj sekundi, "mozak" deset puta ponavlja rješenje i iscrtava ga na štitu katodne cijevi oscilografa, koji sliči televizijskom aparatu. Kako se na televiziji vide slike, tako se na oscilografu vide rješenja studije problema na bazi analogije. U jednoj desetini sekunde dobije se rezultat, koji bi se inače, običnim računanjem, tražio tjednima, mjesecima, pa možda i godinama!

Ovaj je stroj građen za studije svih problema regulacije, u svim granama tehnike, a naročito u oblasti elektroprivrede. Razni tehnički problemi u našoj zemlji, umjesto matematičkih labirinta, naći će rješenje u ovom elektronskom diferencijalnom analizatoru.

Što da kažemo o ličnosti konstruktora ovog analizatora? Dr. Obradović konstruktor ovog elektronskog stroja, posvetio je čitav svoj naučni vijek problemima automatske regulacije. Iako mu je tek 41 godina (1940. je doktorirao iz oblasti automatske regulacije), on je stvorio visoku naučnu reputaciju u svijetu. 

U Parizu, 1950. godine, održao je referat o novoj metodi za regulaciju učestalosti velikih električnih mreža, stekavši priznanje stručnjaka. Tada je postao član Međunarodnog komiteta za stabilitet, sastavljen od 12 stručnjaka. 

On je jedini predstavnik država koje nisu na visokom industrijskom niveau-u. Na Međunarodnoj konferenciji za velike električne mreže u Parizu, 1952. godine, održao je referat o toj vrsti mašina za rješavanje problema velikih električnih mreža, izazvavši veliku pažnju.


Stotinu milijuna uštede



U Evropi ni jedna zemlja osim Jugoslavije nema elektronsku mašinu ove vrste. Francuzi imaju mehanički analizator. Amerikanci moraju za svoje mašine, sve elemente dugo proračunavati na analogne električne veličine, to je proces postavljanja, "štimanja" mašine daleko duži, premda u sekundi dobivaju 60 slika. 

Na našem se analizatoru, ovo postavljanje vrši vrlo jednostavno i brzo, što ga razlikuje od svih ostalih u svijetu.

Ali ima još jedna razlika. Izgradnju ove komplicirane aparature nije pomogla nikakva fondacija zvučnog imena i ogromnih sredstava. Za izradu ove elektronske računske mašine, nisu trošena nikakva devizna sredstva, već je korišten materijal nabavljen iz viškova naše industrije, materijal koji više nije mogao naći primjenu u našoj industrijskoj proizvodnji. 

Izgradnja ovog analizatora trajala je dvije godine, odnosno sa pripremnim studijama i projektiranjem blizu četiri godine. Tehnička pomoć UN dodijelila je jedan precizni katodni oscilograf s uređajem za fotografiju rješenja.

Dr. Obradović je izradom ovih samostalno konstruiranih i napravljenih aparatura uštedio državi oko 100 milijuna dinara. Naši stručnjaci su sada u stanju da naučnim metodama rješavaju mnoge aktuelne tehničke probleme, na način, kako se to radi samo u tehnički najnaprednijim zemljama svijeta. 

Jedna stara, renomirana tvrtka svjetskog glasa, želi da gradi ovakve strojeve po našem uzoru, te nastoji da dr. Obradović održi iscrpne konsultacije s njihovim stručnjacima.

Historija je možda ironična, a vremena, ljudi i navike se mijenjaju. Ta je ista tvrtka svojevremeno snabdijevala našu zemlju čak i "šalterima".

Jugoslavija je jedna od onih zemalja, koje se bore za brzinu, geslo našeg vremena. Jedna od onih zemalja, koja je pobijedila u jednoj etapi te borbe od koje u mnogome ovisi progres civilizacije. 

A ovo je jedan dijelić borbe, koju jugoslavenski stručnjaci vode, određujući nove naučne koordinate naše zemlje u svijetu.

Ova se zemlja zauvijek i bez zahvale odriče tutorstva, koje nije željela.

Napisao: Branko Bucalo (Vijesnik u srijedu, 1953.) 



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate





No comments:

Post a Comment