Dušan Jakšić, jugoslavenski Yves Montand '60: "Marina" je melodija sezone - pjevuše je i naši vrapci

Svibanj 1960: Predstavljam vam Duška Jakšića - glumca i Duška Jakšića - pjevača. Biografija im je navlas jednaka:

Godina rođenja: 1927. Mjesto rođenja: Beograd.

Najbolje ostvarenje glumca: uloga Wanga u "Dobrom čovjeku iz Sečuana".

Najbolje ostvarenje pjevača: šlager iz Sanrema "Ja sam vjetar".

A nekad je postojao samo Duško Jakšić dramski glumac, za koga su u beogradskoj akademiji rekli, da je bio među najdarovitijima u svojoj generaciji. Kad je primio diplomu u ruke, proveo je dvije godine u Novom Sadu, da bi ujesen 1953. potpisao ugovor, koji ga je vezao uz Beogradsko dramsko pozorište.

Od 1954. godine međutim postoje dva Duška, tada je rođen i Jakšić pjevač. Na drugarskoj večeri u "Borbi" uzeo je mikrofon u ruke, pjevao je i dobio prvi aplauz zbog pjesama.

Sutradan ga je potražio Dule Radetić, muzički urednik Radio-Beograda, odveo ga u studio i... 

... i tako je Duško Jakšić postao profesionalac i u pjevanju.

Novinari su usporedili Jakšića s Gregoryjem Peckom.

Neki su kazali, da je to "naš Yves Montand", glumac i pjevač, jednako sjajan i kad pjeva i kad glumi.

Duško se ljuti na te usporedbe i kaže:

- Niti ličim na Pecka, niti tako dobro glumim i pjevam kao Montand, a visok sam tek 187 centimetara.

- Pisalo je u "Telegramu", da ćete možda doći u Zagreb: hoćete li zaista? - pitao sam.

- Zagreb je grad, u kome bih se vrlo dobro osjećao, u kome bih rado živio i radio. Istina je, nešto sam kombinirao, razgovarao i pregovarao. I još uvijek razmišljam...

- O čemu još razmišljate?

- O Spivakovoj komediji "Hollywoodska bajka", premijera koje je bila prošloga mjeseca. Igrao sam ulogu glavnoga producenta Fridyja. Zatim - razmišljam o ljetovanju.

- Jeste li umorni, kad već mislite na odmor?

- O da, vrlo sam umoran! Uopće nemam vremena i ponekad osjetim da mi je teško, da sam iscrpljen i nervozan. Ako ne učim ulogu, onda učim novu pjesmu, ako nisam u kazalištu, onda sam na koncertu. Zato kao na iglama čekam juli, da odem na Brač...

- Ove godine, snimili ste više ploča, koja je posljednja?

- "Marina", koju pjevuše i naši vrapci. Po mom sudu, to je melodija sezone. Koliko su je ljudi zavoljeli, vidi se i po tome, što je "Jugoton" dao na tržište čak 10.000 ploča. Eto, vidite, "Marina" je moj lični rekord po broju snimaka!




- Što očekujete od ovogodišnje Opatije?

- Očekujem bolju Opatiju od prošle dvije! Ako me pozovu da pjevam, htio bih da to bude pjesma, koja će mi odgovarati, jer to je već pola uspjeha. Nešto kao "Mirno teku rijeke"!

- Pokušavate li komponirati?

- Kako vam je sinula ideja, da me to pitate? O tome tek razmišljam. Intimno: žarko želim da slijedeće godine dođem u Opatiju sa vlastitom kompozicijom koju bih ujedno i pjevao...

- Poput Modugna...

- Opet usporedba! Čekajte, moram najprije napisati riječi, pa kompoziciju i - žiri treba da je pusti na festival. I eto, poslije Gregory Pecka i Montanda, umalo postadoh i - Modugno...

Upitah glumca, što je s filmom, jer čitam da stalno odbija uloge, koje mu nude.

- Možda ću jednom ipak zaigrati! Ali kad ste me pitali o filmu, reći ću vam, da sam tu doživio svoju najveću neugodnost u životu. Evo, i sada sam pocrvenio

Duško je ispričao kako su ga svojevremeno odabrali za glavnu mušku ulogu u "Zenici". I producenti i režiser davali su izjave, da će mladoga inženjera igrati Jakšić. O tome su pisale novine i govorilo se na radiju

Dan uoči potpisivanja ugovora režiser je promijenio odluku: umjesto Jakšića, pozvao je Radeta Markovića!

- Meni nitko nije rekao ali baš ništa. Poznanici su mi se smijali, premda nisam bio ni kriv ni dužan, ni luk jeo ni luk mirisao. Nisam mogao objasniti, zašto se to dogodilo. Tek poslije dva mjeseca sreo sam se s režiserom, pitao me, da li se ljutim?

- I što ste mu rekli?

- Pa čovječe, to zaista nije za novine...

Razgovarao: Pero Zlatar (Arena, 1960.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate