"Bitka na Neretvi" '85: Veljko Bulajić uvređen načinom na koji je Vladimir Tomić najavio njegov film

Ožujak, 1985: Studijeva rubrika "TV-filmovi tjedna"...


Naš najpoznatiji ratni spektakl bavi se glasovitim događajima iz 1943. godine: po osobnom Hitlerovom naređenju, njemački generali su razradili plan Weiss, čiji je krajnji cilj bio totalno uništenje glavnine partizanskih snaga. Okružene brojnijim neprijateljem, partizanske jedinice s Vrhovnim štabom na čelu i 4500 ranjenika i tifusara našle su se opkoljene u kanjonu Neretve.

Jedini izlaz činio se posljednji most, no na drugoj strani su već čekale brojne neprijateljske jedinice spremne na masakr. Tito i Vrhovni štab odlučili su se na riskantan potez: srušen je most i neprijatelj je stekao dojam da će partizanske snage pokušati proboj natrag, no u toku samo jedne noći partizanski pionirci izgrađuju provizorni most i izigravši neprijatelje, prebacuju se na drugu stranu, izvan obruča.

Bitka na Neretvi snimljena je kao jugoslavensko-talijansko-njemačka koprodukcija i po uloženim sredstvima, poznatim međunarodnim zvijezdama, ratnoj pirotehnici i divizijama statista, najambiciozniji je naš "partizanski film" do tad s očiglednim planovima da se proda u svijet.

Film je bez uspjeha kandidiran za Oscara, no doista je prikazivan "po cijelom svijetu", i bez obzira na vlastite kvalitete, izazvao je pravu provalu sličnih spektakala (Sutjesku ponajprije), koji su domaću kinematografiju doveli u ćorsokak utrošenih sredstava i gotovo nikakvog umjetničkog dosega.

Ratni spektakli su naše filmske političke tvornice. (V. T.)


Prije dva tjedna objavljena je najava filma "Bitka na Neretvi" filmskog kritičara Vladimira Tomića. Autor filma Veljko Bulajić reagira na taj napis...

U rubrici Filmovi tjedna, u najavi Bitke na Neretvi, suradnik Studija V. T. u kratkom i marginalnom zapisu nanizao je nekoliko krupnih dezinformacija. Da je to učinio nošen zlom namjerom, pokazuje svaki redak u tom kratkom tekstu. Stoga sam prisiljen da se u nekoliko riječi osvrnem na njega.

Opis sadržaja filma Bitka na Neretvi i povijesni događaj kojima je film inspiriran, ispričan je na razini primjerenoj nekom dječačiću nižih razreda srednje škole. A vaš suradnik V. T. punoljetan je čovjek (a kakav - to ćemo vidjeti malo kasnije), odrastao već toliko da sebe smatra filmskim kritičarem.

O tome da je bitka na Neretvi bila nadasve humana bitka za spas 4500 ranjenika, pobjeda etike, vaš suradnik nije napisao niti jednu riječ, a njenu veličinu svodi na nivo i u okvire nekakve male varke, štosa, u kome nepostojeći rod vojske u NOB-u, "partizanski pionirci", "izgrađuju provizorni most, i izigravši neprijatelja prebacuju se na drugu stranu, izvan obruča".

U takvom prikazu bitke na Neretvi vašeg suradnika iluzorno je, dakako, očekivati da spomene činjenicu da je ta bitka bila odlučujuća pobjeda nad kontrarevolucijom. Za takve činjenice on nema prostora, ali ga ima za politikantske insinuacije o "našim filmskim političkim tvornicama".

Napisao je, naime, da su se nakon Bitke na Neretvi počeli kod nas snimati ratni spektakli "koji su domaću kinematografiju doveli u ćorsokak".

Iz toga proizlazi da sam upravo ja kriv za neuspjehe nekih drugih filmova.

Činjenicu da je Bitka na Neretvi prikazana u cijelom svijetu i požnjela nesumnjive uspjehe V. T. pokušava osjenčiti podmetanjima, pa riječi "po cijelom svijetu" stavlja u navodnike. Zlurado podvlači da je "film bez uspjeha kandidiran za Oskara". Njemu, koji taj uspjeh pokušava neistinama zasjeniti, evo samo nekoliko podataka.

U Japanu i Poljskoj, na primjer, Bitka na Neretvi bila je najgledaniji strani film godine. Prikazana je u kinematografima i na televizijama svih zemalja i do danas je kudikamo najgledaniji naš film u svijetu.

Bitka na Neretvi ostvarila je prihod od 1.800,000 dolara, a on je tada bio veći od dvogodišnjeg prihoda svih jugoslavenskih filmova, čija je proizvodnja iznosila dva puta više od Bitke na Neretvi, u zemlji je film vidjelo više od 5.000.000 gledalaca, do sada rekordan broj.

V. T. također piše da je "film bez uspjeha kandidiran za Oskara". A upravo je Bitka na Neretvi u konkurenciji Oskara imala velik uspjeh, izabrana je u najuži izbor najboljih stranih ostvarenja i bila nominirana među pet filmova.

I kad je sve to tako, a V. T. ipak piše onako kako piše, ne ostaje drugo nego da zaključim da se V. T. ustvari bavi mangupskim poslom.

Saznajem i to da je u pitanju Vladimir Tomić, jedan od urednika filmskog programa televizije Zagreb koji istodobno o tome programu objavljuje svoje prikaze.

Vrlo zanimljiv status. Zapamtimo njegovo ime i prezime radi svih njegovih budućih napisa, da za sada ne govorim o mnogima već napisanim.

Veljko Bulajić

(Studio, 1985.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate