Travanj 1968: Predsjednik
Republike Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom Broz odazvao se molbi
glavnog urednika "Revije Zagreb" Mladena Vujčića da kao
najdraži sugrađanin Zagrepčana bude predstavljen u svom domu na
Prekrižju, u vili "Zagorje".
U toku prijema Predsjednik je odgovorio
na pitanja: kako gleda na urbani razvoj Zagreba i kako se, 40 godina
poslije historijskog izbora za sekretara zagrebačke partijske
organizacije, intimno osjećao kao sudionik XX jubilarne konferencije
Saveza komunista Zagreba.
Predsjednikov dom povrh Pantovčaka
nalazi se u dijelu grada za koji je drug Tito intimno vezan još iz
vremena revolucionarnog partijskog rada prije 40 godina. Tu, u
blizini, održana je i VIII konferencija zagrebačkih komunista 1928.
godine.
U kratkim šetnjama okolicom svog doma
Predsjednik se prisjeća staza kojima su komunisti išli na sastanke
u obližnje šumarke, gdje su držali straže da ih ne iznenade
policajci i agenti.
Vila "Zagorje" smještena je
na brežuljku, okružena zelenilom. Iz prostorije za dnevni boravak
te građevinski suvremene i funkcionalne kuće, u kojoj su sve
dimenzije umjerene i usklađene s intimom čovjeka - otvara se široka
panorama grada sve do novih zdanja južnog Zagreba.
U tri prostorije u kojima Predsjednik
obavlja službene poslove i u četiri sobe privatnog stanovanja,
mnogo je svjetla. Boje namještaja i posoblja su pastelne, na
zidovima su slike Stančića, Mujezinovića, Hegedušića ...
nekoliko malih skulptura i predmeta primijenjene umjetnosti.
Od prvog trenutka upoznavanja s Titovim
domom doimao nas se osjećaj sklada u organiziranju predmeta u
prostoru. Tu nema ničega suvišnog, a slobodne plohe oplemenjene su
poznatom ljubavlju drugarice Jovanke Broz prema cvijeću i zelenilu.
Nekoliko Predsjedniku dragih, a još
nerazmještenih predmeta na policama njegove privatne radne sobe ili
u komorici uz predsoblje, svjedoče o vrlo malo slobodnog vremena
šefa države.
S Predsjednikom Titom razgovarali smo u
njegovu kabinetu.
Zagrepčani Vas, druže
Predsjedniče, drže svojim najdražim sugrađaninom. Kako gledate na
urbani razvoj Zagreba? Vi ga često posjećujete, nalazite se u
njegovim ambijentima.
Grad se razvija. Samo čim se više
razvija grad i čim se više razvija naša zemlja, više je problema
koje ne možemo riješiti lako i na brzinu, nego postepeno.
Kad Zagreb gledam odavde, naročito
noću, iznenađujem se koliko se razvio čak i preko Save. Ipak je to
malo godina, kratak period. Nekad je i do Save bilo mnogo praznog
prostora.
Zagreb se lijepo razvio, lijep je to
grad. Žao mi je što nemam više vremena da tu ostanem, jer uvijek
dođem na dan ili dva, pa brzo dalje.
Bit će problema za koju godinu...
U gradovima koje posjećujete Vi
često govorite o urbanističkim koncepcijama, pa se i ljutite kad
urbanisti ne misle "daleko". Da li su vam poznate
zagrebačke urbanističke koncepcije?
U posljednje vrijeme nisam uspio da sve
vidim. Obično prolazim Savskom cestom. Tu se ne može još
prigovoriti, jer je mnogo kuća koje ne mogu još da se ruše zbog
pomanjkanja stambenog prostora.
Na Proleterskih brigada gradi se
široko. To je dobro. Ja sam protiv uskih ulica. Sto metara širine
bilo bi potrebno za današnju unutrašnju frekvenciju saobraćaja.
Idem Medulićevom ili Gundulićevom
ulicom, vidim sa svake strane parking, a po sredini usko. Tako više
ne možemo.
Pošto još nemamo podzemnih i
nadzemnih garaža, ulice moraju biti čim šire. Svaki građanin ne
može graditi svoju garažu. Morat ćemo ići na velike zajedničke
garaže.
Mnogo sam toga vidio po svijetu. Danas
se grade garaže pored samog centra grada. U dijelu ulice gdje su
garaže pod zemljom, vani su restorani i bašte, tako da to i
estetski lijepo izgleda. Ima garaža i na nekoliko katova, a mi ni to
još nemamo.
Bit će problema za koju godinu, a i
sad je to već problem.
Kako Vas se doimlju nova naselja u
gradu?
Vidjet ćemo kako će tamo preko Save
dalje da grade. Ali počeli su graditi nepravilno. Tamo uz Velesajam
vrlo su blizu soliteri. Zašto je to bilo potrebno? Trebali su voditi
o tome računa.
Prije četrdeset godina Vi ste,
druže Predsjedniče, kao komunista, radnik u Zagrebu, dobili podršku
svojim revolucionarnim stavovima od, za ondašnje prilike, brojne
radničke mase industrijskog Zagreba. Nakon četrdeset godina bili
ste sudionikom jedne konferencije zagrebačkih komunista, jedinstvene
u borbi za stavove koje ste Vi inaugurirali u Savezu komunista
Jugoslavije. Što ste tom prilikom intimno osjećali?
Osjećao sam se vrlo dobro. Često sam
među komunistima Zagreba. Bio sam ugodno iznenađen brojem živih
drugova iz onog vremena.
Izvršili smo značajne zadatke, a sada
imamo nove zadatke u izgradnji socijalističkog društva.
Revolucionarno iskustvo moramo koristiti u kontinuitetu revolucije. I
stari i mladi komunisti imaju što raditi, učiti, boriti se.
Razgovarao: Mladen Vujčić (Revija
Zagreb, 1968.)
