"Seobe": U močvarama Kopačkog Rita počelo snimanje novog filma Aleksandra Saše Petrovića (1987)

Kolovoz 1987: U močvarama Kopačkog Rita počelo snimanje filma od kojeg se mnogo očekuje, a već se sada predviđa da će troškovi nadmašiti prvotne proračune...

Najprije su kaskaderi Milan Mitić i Slavoljub Plavšić s konjima ušli u žabokrečinu Kopačkog Rita i prešli rukavac, a onda je u tu avanturu, ne baš tople i ugodne noći - iako je bilo nedavno - krenuo i Dragan Nikolić. Tako je počelo snimanje Seoba scenarista i režisera Saše Petrovića po romanu Miloša Crnjanskog u Kopačkom Ritu. 

Dragan Nikolić alias Pavle Isaković iz romana Crnjanskoga krenuo je na svoj put "klonuo od gladi, povraćanja, bundeva i prijavština" prema Budimu, preko močvare i ritova, a tako se i jedna davna ideja počela realizirati.

Aleksandar Saša Petrović još je prije tridesetak godina planirao kako će Seobe biti njegov prvi igrani film. 

Otad pa do ove, ne baš ugodne ljetne noći, prošlo je mnogo vremena, a i štošta se dogodilo u životu toga režisera. 

Odavno je on snimio svoj prvi film. 

Nisu to bile Seobe; donio je jugoslavenskoj kinematografiji nagradu i slavu, a za sebe zaradio Golgotu nakon "desetke" koju je dao na beogradskoj Akademiji svom studentu za film Plastični Isus, ali djelovao je i dalje kao "autentični čovjek filma", istrajavajući jednako u nadi da će jednom realizirati svoj san - projekt Seobe.

Svojedobno je tu svoju želju iznio Crnjanskom u pismu dok je ovaj još živio u Londonu. 

Ubrzo je dobio i odgovor u kojemu mu Crnjanski predlaže da realizira na filmu njegovu knjigu Kap španske krvi ili Konak

U jednom razgovoru kasnije, Petrović će reći kako ga je začudila ta arhaična predodžba Crnjanskog o filmu, koji ga je u prvi mah i razočarao, jer nije mogao povezati takvu sugestiju sa čovjekom koji je osjećao i stvarao likove događaje kakvi se sreću u Seobama.

S vremenom, poslije povratka Crnjanskog u zemlju, i kod njega je sazrelo uvjerenje da upravo Seobe valja ekranizirati, te da je to baš posao za Sašu Petrovića. 

Samo Aleksandar Petrović zna koliko je vremena i riječi potrošio da uvjeri mnoge kako bi trebalo napraviti taj posao. 

Nedavno, još dok u Francuskoj nisu bile prevedene Seobe, Petrović je i Jacka Langa, tadašnjeg ministra kulture, uvjeravao da je to jedan od najvećih romana, i to ne samo jugoslavenske nego i svjetske književnosti. 

Čini se da je u tom uvjeravanju i uspio, jer su francuski partneri u tom poslu - koji inače potpisuju dvije televizije - Beogradska i Novosadska, te Mediteran cinema - i prije prijevoda Seoba na francuski pristali uložiti novac u toj projekt.


Tek će se nekome zavrtjeti u glavi...



Kad su Seobe, nedavno - zahvaljujući prijevodu sudskog tumača Velimira Popovića - doživjele u Francuskoj pravi bum, francuski su se partneri uvjerili da su stali iza pravog romana i projekta. 

A možda je u znak zahvalnosti za tu potvrdu Aleksandar Saša Petrović na snimanje prve klape u Kopačkom Ritu pozvao i Velimira Popovića koji se i dalje "bavi" Crnjanskim (sada na francuski prevodi Roman o Londonu).

Kada se Saša Petrović prije tri godine počeo s televizijskim studijima dogovarati o snimanju Seoba, već se tada govorilo da je to zamašan posao - najveći televizijski projekt u nas, koji će svakako dobrano nadmašiti budžet i rashode mamut-serije o Vuku Stefanoviću Karadžiću. 

Pred Sašom Petrovićem stoji zadatak da napravi deset sati programa, od toga osam epizoda po jedan sat i televizijski film u trajanju od dva sata. 

To je posao, kako se sada predviđa, otprilike od dvije godine rada, a o tome koliko je to novaca - besmisleno je i govoriti. 

Jer, kad se na kraju posla podvuče crta ispod svih računa, uza sve ono što donosi inflacija i takvi projekti, tek će se tada nekome zavrtjeti u glavi. 

Zato sada začuđuju izjave Saše Petrovića, doduše s razlogom prilično ljutoga, da se u posao krenulo s nepotpisanim ugovorima, i to ne samo s partnerima iz Francuske nego i nekih drugih, koji će biti iz Čehoslovačke i Sovjetskog Saveza. 

Inertnost televizijskih ljudi sada se nadomješta agilnošću i vezama Saše Petrovića, ali budući da je projekt krenuo, on sada govori samo o svom potpunom umjetničkom angažmanu, pa će odgovorni i zaduženi u televizijskim kućama morati zasukati rukave i više se angažirati kako bi se stvorili maksimalni uvjeti za realizaciju Seoba

Uostalom, kriza u kojoj se ostvaruje taj projekt zahtijeva ozbiljan i odgovoran odnos prema tom poslu. 


Glumačka ekipa



Oko tog projekta okupljena je uistinu velika i ugledna ekipa glumaca i filmskih stručnjaka. Saša Petrović odlučio je da glavne uloge podijeli inozemnim i našim glumcima. Tako će lik Vuka Isakovića tumačiti sovjetski glumac Avtan Dil Maharadže, Aranđela francuski glumac Richard Berry a Dafinu Isabelle Huppert. 

Uloga Pavla Isakovića povjerena je Draganu Nikoliću, Trifuna Ljubiši Samardžiću, a u filmu i TV-seriji pojavljivat će se i Svetozar Cvetković, Meto Jovanovski, Mirjana Karanović i drugi. 

Iza kamere stoji Igor Luter, snimatelj svjetskoga glasa koji je radio Limeni bubanj i Wajdinog Dantona; scenografi su Aleksandar Milović, Milenko Jeremić i Boris Moravac, a o maskama se brine "oskarovac" František Čižek (Oscar za masku u filmu Amadeus) i dobitnica dvije Zlatne arene Eržebet Kovač (Zlatna arena za maske u filmovima Variola vera i Igmanski marš).

Tako je Saša Petrović konačno krenuo u svoju dugo očekivanu seobu sa Seobama Miloša Crnjanskog. 

Istim putem kojim su išli Isakovići kretat će se i on sa svojom filmskom ekipom i glumcima, a u tom projektu, osim scenarija i režije, namijenio je sebi i ulogu-   glumit će sovjetskog ambasadora.

Vjerojatno je iznenađenje i to što se na popisu glumaca nalazi i njegov prijatelj, dr. Draško Ređep koji je u prvim kombinacijama trebao biti dakako, prije mnogo godina producent Seoba, jer je taj posao bio namijenjen Neoplanta-filmu. 

Sovjetski ambasador (Saša Petrović) i Garsuli, austrijski plemić (dr. Draško Ređep) dva su najomraženija lika u romanu Miloša Crnjanskog. Valjda Saša Petrović zna što radi.

Napisao: Ognjen Žanić, snimili: Jovan Vajdl i Slobodan Miletić, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.) 



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate