Mustafa Hukić, Petar Borota, Enver Marić, Miroslav Pavlović: Koliko su YU fudbaleri privilegovani?

Septembar 1973: O njihovom ponašanju, problemima, primanjima - stalno se raspravlja u javnosti.

Zbog toga smo rešili da pokrenemo ovu anketu i pitamo njih same:

Koliko su fudbaleri Jugoslavije privilegovani?

U ovom broju reč smo dali četvorici poznatih prvoligaških igrača. U sledećem broju čućete mišljenja još četvorice (Nenada Bjekovića, Josipa Lalića, Ivice Šurjaka, Petra Krivokuće).

Anketiranim profesionalcima smo postavili po pet pitanja:

1. Da li su (i u kolikoj meri) fudbaleri privilegovani?


2. Kada je klub intervenisao za Vas i zašto?


3. Šta Vam je fudbal sve doneo, a šta ste Vi žrtvovali tom sportu?


4. Koje ste od najvažnijih životnih problema rešili pre svojih vršnjaka?


5. Kako bi izgledao vaš život da niste fufdbaler?


Pavlović, Marić, Borota, Hukić (foto: Čik)



Miroslav Pavlović ("Crvena Zvezda"):


1. Nismo. Ima dosta "privilegovanijih" profesija od fudbalske. A mi smo, ne zaboravite "ambasadori" naše zemlje...

2. Ne. Sve svoje stvari sam rešavam.

3. Dosta lepih trenutaka, slavu i popularnost, materijalnu sigurnost. Zato sam, međutim, uskraćen u mnogim zadovoljstvima i ličnoj slobodi.

4. Poznatiji sam i priznatiji od vršnjaka, a standard ravan mom (stan, kola, dobra primanja) imaju mahom i oni. Međutim, moje obaveze i odricanja su znatno veća od njihovih.

5. Teško je reći, jer sam se za fudbal odlučio još kao petnaestogodišnjak. On me je potpuno okupirao i zbog njega sam zapostavio sve ostalo, ali ne žalim zbog toga. Da tako nisam odlučio, verovatno bih išao u školu i odavno imao svoj poziv. Živeo bih skromno, mirno ...


Enver Marić ("Velež"):



1. Nismo, a popularnost nam uglavnom - škodi. To najrečitije ilustruje slučaj "Zvezdaša" Stanislava Karasija. On je, kao što se zna imao saobraćajnu nesreću. Zato što je poznat, svi su ga unapred osudili i svi se i sada stavljaju u položaj sudija i na izvestan način mu sude - iako ne znaju pravo stanje stvari. A svakog dana je toliko saobraćajnih nesreća o kojima se ne priča ...

2. Ne. Sve što sam dosad postigao - postigao sam poštenim radom.

3. Pored visokog standarda i lepih putovanja po svetu, fudbal mi je doneo popularnost i zadovoljstvo uspeha (koji je rezultat rada i utoliko mi je draži). Malo sam zaostao sa školom: u srednjoj saobraćajnoj mi je preostao još diplomski. Nadam se, međutim, da ću do kraja karijere završiti i višu saobraćajnu školu.

4. Stan i kola - utoliko sam u prednosti. Vršnjaci - nefudbaleri imaju, međutim, više slobode i mogu da vode život kakav žele.

5. Živeo bih kao i ostali - skromno. No, ni sada nisam u prilici da se razmećem.



Petar Borota ("OFK Beograd"):



1. Na neki način - jesmo. Zbog toga što smo popularni uživamo popust kod navijača i prijatelja klubova za koje igramo.

2. Nisam imao problema, pa ...

3. Fudbal mi je uzeo ličnu slobodu (mlad čovek ne voli obaveze) a doneo mi je, za moje godine, veoma visok standard, mogućnost da putujem po svetu i slavu (to mladom čoveku posebno prija).

4. Imam kola (a imaju ih i mnogi drugi) i ništa više. Na stan još čekam, a na putu sam da rešim i neke druge stvari i probleme.

5. Studirao sam na likovnoj akademiji, ali sam zbog fudbala morao to da zapustim. Da nisam fudbaler, bio bih slikar i živeo boemski. To bi mi više odgovaralo.


Mustafa Hukić ("Sloboda"):



1. Nisu. Fudbal je posao kao i svaki drugi, a fudbaleri žive od - rezultata na terenu.

2. Samo da me u školi oslobode obaveza zbog neke važne utakmice ili turneje.

3. U prvoj ligi igram pet godina i za to vreme sam bio tri puta u gipsu. Fudbalski posao donosi popularnost i dobre zarade, ali je, iako to mnogi ne priznaju, veoma težak.

4. Imam kola, a za novi ugovor koji tek treba da potpišem s klubom treba da dobijem i stan. To su, zasad, najveći darovi fudbala. Od vršnjaka sam u povoljnijem položaju zato što većina njih još ne zarađuju.

5. Posvetio bih se nauci, i to - rudarstvu. To me je oduvek privlačilo. Sada sam na drugoj godini studija, a da nije bilo fudbala za jednu godinu bih bio bliži inženjerskoj diplomi.

Obrada: Yugopapir (Čik, 1973.)





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate