The Beatles: 20 godina nakon objavljivanja albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1987)

Srpanj 1987: Dvadeset godina nakon objavljivanja albuma Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, legendarni The Beatles osvanuli su na kompakt-disku. Tekstualni vremeplov što slijedi nostalgično je pokrenuo Goran Bakić...

Sva četvorica rođena su u Liverpoolu: John Lennon devetoga studenog 1940. godine, Paul McCartney osamnaestoga lipnja 1942, George Harrison dvadeset petoga veljače 1945, a Ringo Starr sedmoga srpnja 1940. godine.

Lennon je imao grupu The Quarrymen, dečke iz škole. Na jednom koncertu upoznao je Paula McCartneyja, koji ga je poslije predstavio Harrisonu. 

Kad su 1959. godine napustili školu, nastavili su svirati zajedno. U početku bubnjar je bio Pete Best. Zvali su se The Silver Beatles, poslije su zadržali ime The Beatles.

Kao klinci odlaze u Hamburg, gdje sviraju u Star dubu, evropskom kult-stjecištu mladih. 

Prvi put snimili su ploču kao prateći bend Tonyja Sheridana, pod patronatom Berta Kaempferta. Peti član Beatlesa bio je njihov menedžer Brian Epstein, koji je i stvorio cijelu frku oko Beatlesa. Brian Epstein bio je pravi uzor većini menedžera koji su se pojavili sredinom šezdesetih godina.

U tom trenutku najvažniji za Beatlese bio je upravo sposoban menedžer. S provincijskih pozornica nisu imali šanse da se popnu na londonske, a Lennon se prisjeća da je prije Epsteina Beatlese zahvatio depresivni val razočaranja zbog nemogućnosti da izađu iz zatvorenog kruga, sviranja po Liverpoolu i Hamburgu. 

Epstein uvodi u redove Beatlesa red i disciplinu. Od Petea Besta preuzeo je sve organizatorske poslove, ugovaranje koncerata i propagandnog plasmana. Donosi važnu odluku da Beatlesi ne mogu svirati i nastupati za manje od petnaest funti honorara. 

Na koncertima su smjeli izvoditi samo ono što je prije bilo odabrano kao službeni repertoar, a ne sve što im padne na pamet usred svirke. 

Ta se odluka simbolično uzima kao gušenje individualnosti Beatlesa i njihovo predavanje establišmentu. Epstein ih zapravo nije izmijenio, samo im je pomogao da se bolje izlaze. Imali su svoj šarm, ali sve su upropaštavali pušenjem na pozornici, žderanjem ili razgovorom s publikom. 

Brian uopće nije poznavao rock-glazbu, no logičnim potezima uspijevao je prezentirati javnosti ono najbolje što su Beatlesi nudili, na koljena je oborio američku publiku i uspio prvi put u svijetu šoubiznisa s rock and roll grupom napuniti stadione.


Šesti član Beatlesa bio je producent George Martin



Opterećen homoseksualnim sklonostima i paranoičnim strahom od antisemitizma, potražio je spas u stimulativnim sredstvima. Godine 1967. Beatlesi su provodili dane i noći s Maharishijem Jogijem, kad je krajem kolovoza te godine stigla vijest o smrti Briana Epsteina. 

Epsteinovom smrću označen je početak kraja Beatlesa. Izgubili su čovjeka koji je u povijest rocka uveo termin kreativni menedžer. Šesti član Beatlesa bio je producent George Martin, glazbenik koji je završio konzervatorij za klavir i obou, a početkom pedesetih radio je u diskografskoj firmi Parlophone, ogranku poznate kompanije EMI. 

Bio je zadužen za nova imena s kojima je trebalo snimati ploče. Do pojave Beatlesa, Parlophone nije imala nikakve veze s rock-glazbom. Uglavnom su snimali humorističke priče s Peterom Ustinovim, ili obiteljske albume bez ikakvog komercijalnog uspjeha. Poslije je svima bilo jasno s koje strane dolazi zarada, i u Parlophoneu su prešutno podržali orijentaciju k rock and rollu. 

U to je doba Brian Epstein sumanuto obilazio kompanije tražeći izdavača za svoje pulene. Sve kompanije odbile su materijal smatrajući ga degutantnim i užasnim. Martin je zamolio Epsteina da pošalje svoje dječake na probu. Ubrzo je shvatio da ima najbolju sirovinu na svijetu i bez razmišljanja ponudio im je ugovor.

Iz mračnog podruma liverpulskog kluba Cavern, Beatlesi su došli s velikom potencijalnom energijom, sirovom snagom i talentom. Ideje su uobličene na ploči, i nakon gotovo trideset godina, pjesme Beatlesa znače više od običnog dokumenta jedne prohujale ere. 

Uspjeli su rock-glazbu iščupati iz ljigavih mrtvila. Rezultat individualnog napretka i novih strujanja sredinom šezdesetih godina počinje se iskazivati na svim područjima popularne glazbe. Zapaža se da Beatlesi pristupaju novim projektima s novom sviješću. 

Umjetničko-stvaralački pristup glazbenom izrazu radikalno se mijenja. Postaje jasno da jedna grupa svjesno teži da koncert rocka pretvori u umjetnički izraz.

Nakon osvajanja Evrope, Beatlesi su preletjeli Atlantik i osvojili Ameriku, što se tada smatralo neviđenim presedanom, prije svega zbog toga što je riječ o Englezima. 

Beatlesi su imali sposobnost da i najodvratniju pjesmicu od dva-tri akorda smjeste u određeni krug ideja, koje će isti pjesmuljak izdići iznad prosječnog standarda. 

Od 1962. do 1966. godine ponudili su takvu koncentraciju hitova kakvu dotad, u tako kratkom vremenskom periodu, nikome nije uspjelo. Ni jedna singlica nije doživjela debakl. 

Na albumima Beatles For Sale i Help osjeća se umor, i u tom trenutku Beatlesi su bili na samom vrhu svoje popularnosti. 


Album koji je sve rock-standarde okrenuo naglavačke



Prvog lipnja 1967. godine dogodila se revolucija u diskografskim okvirima - svjetlo dana ugledao je album Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band, album koji je sve rock-standarde okrenuo naglavačke.

U svijetu diskografske industrije to je ujedno i prvi album s omotom na otvaranje, takozvani gatefold album. 

Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band bila je najkompleksnija glazbena ploča s mnoštvom zvučnih efekata, tehnikom snimanja i aranžerskim zahvatima koji se dotad nisu mogli ni zamisliti. 

Pripremivši gomilu pjesama, George Martin je svojim iskustvom i ukusom uspio obuzdati nemoguću upotrebu zvučnih efekata, koja je u rock-glazbi vrlo česta i kojoj ni Beatlesi nisu mogli odoljeti. 

"John je rekao da ima pjesmu Benefit For Mr. Kite, i htio je da sve zvuči kao nekakvo kovitlanje, sajamska buka", izjavljuje George Martin. "Pokušali smo to realizirati tako da smo obojica svirali orgulje. Zatim sam nasnimio neku vrstu vrtložnog kromatskog niza na upola manjoj brzini, i onda, da bih dobio efekt zadnjeg plana, uzeo sam dosta vrpca sa snimljenim orguljama i izrezao ih. 

Tada sam rekao snimatelju da ih sve baci u zrak. On je to i uradio, pokupio ih i djeliće ponovo zalijepio. Kad je i to napravio, još je sve zvučalo kao glazba orgulja... 

Onda smo ih ponovo pomiješali, okrenuli zalijepljenu vrpcu unatrag i tako dobili novi zvuk. Ta je vrpca bila zapravo besmislena, nije uopće imala neke odlike orgulja, ali na taj način napravili smo pjesmu Being for the Benefit of Mr. Kite!", prisjeća se George Martin.

Ova priča prikazuje djelić radne atmosfere za snimanja albuma Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band, koja ja trajala mjesecima prije nego što je album objavljen. 

Sredinom i krajem šezdesetih godina rock je uspio povezati i animirati brojniju publiku nego ikad prije. 

Za sve njih rock je postao punopravan, dovoljno snažan i vrijedan medij za izražavanje, a mnogi su smatrali da imaju dovoljno talenta i ideja. S takvom bazom, uz klimu koja je vladala u umjetničkim krugovima, društvu i umjetnosti, rock-glazba počela je prerastati uobičajene okvire.

Albumom Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band Beatlesi su postavili nove vrijednosne standarde u rockglazbi. 

Za razliku od Rolling Stonesa ili Boba Dylana, Beatlesi do 1967. godine nisu znali za krizu ili kreativni autorski pad. 

Oni su bili zaštitni znak za rock and roll i, kao takvi - najbolji. 

Zauvijek su se razišli 1970. godine nakon albuma Let It Be, a John Lennon je ubijen u New Vorku 1980. godine.

Napisao: Goran Bakić, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.)



Podržite Yugopapir na Patreonu