Pretražite Yugopapir

John Lennon, YU interview (2/2): Nije kriva Yoko Ono, razišao sam se sa Paulom jer je on desničar




Ako mislite da nas je posvađala Yoko, varate se: ne može žena posvađati četiri odrasla muškarca ako oni imaju neki snažni zajednički interes. Mi smo došli do umjetničkog kraja kao sastav kada smo snimili svoj posljednji dvostruki album. Poslije sam se ja razišao s Paulom jer je desničar. Eto, tako je jednostavno to bilo

MILES: Eto, magnetofon je ukopčan, provjeren, testiran. Možemo započeti intervju. Molim vas da mi odgovorite na jedno naprosto glupo pitanje: "Kako ste?"


LENNON: Ja sam dobro. A vi?


MILES: I ja sam dobro. Međutim, malo mi potanje objasnite zašto ste dobro.


LENNON: Ja sam točno shvatio bit vašeg pitanja i samo sam se šalio. Kako sam, pitate? U punom zanosu stvaralačkog rada! Yoko i ja radimo kao mahniti. Imam dojam da nemamo minute vremena.

Eto, upravo sam dovršio novi album, koji će izići ujesen, dovršavamo televizijski film o tom albumu... zapravo televizijski film o sebi o nama, Yoko je izdala knjigu koju ćemo vam pokloniti, jer nam je do nje neobično stalo, a prije dva dana dovršila je kazališni komad koji će u rujnu imati premijeru na Broadwayu (Brodvej).

Ako dođete, poklonit ćemo vam kartu. Ja komponiram, uređujemo kuću, Yoko pravi svoje kipove koje svakako možete vidjeti,..


MILES: Ako se ostvari naš dogovor i dođete u Zagreb, možda bi Yoko mogla ondje prirediti izložbu svojih radova?


(Poslije sam razgledao Yokin atelje i "muzej" u nekoliko prostorija vile. Posve je sigurno da bi izložba u Zagrebu bila senzacija. I da bi na nju došli gledaoci koji blage veze s umjetnošću nemaju. Zbog stanovitih okolnosti.)


LENNON: Apsolutno.


YOKO: Apsolutno. Samo se možda nekim vašim ljudima neće svidjeti neki izlošci! Možda će biti stanovitih nesporazumaka...


MILES: Vjerujem da to vas neće obeshrabriti. Uostalom, na to ste se već navikli, ovdje u Londonu. Nego, vidite, ono moje onako svjesno formulirano pitanje imalo je još jedan podtekst, da tako kažemo. Kako ste emocionalno nakon svega što se dogodilo poslije našega posljednjeg susreta, pogotovu u najnovije vrijeme.


LENNON: Mi smo u punom stvaralačkom zanosu. A to, mislim, znači da smo i emocionalno izvrsno. Osim toga, ja sam zdrav kao dren.


MILES: U mnogim reportažama o vama, u nekoliko intervjua koje ste dali provlači se kao neki lajtmotiv misao, često istaknuta u naslovu, da je "san završen", da je "snu došao kraj", da ste se "probudili" ... sve u tom smislu. Da li vam to smeta? To je gotovo kao da su se novinari dogovorili da to ističu!


LENNON: Ali, to je točno! Ono što je bilo prije - bio je san. Bio je to mladenački, pubertetski san. Ali, ja više nisam mlad: trideset mi je godina, čovječe!


MILES: Vi kao da rado pričate o tom snu!


LENNON: Ljudi misle da je to bio čarobni holivudski san. Priča o četiri mladića koja su fantastično uspjela. Da: imali smo milijune dolara, milijune djevojaka, na svakom koraku, poslije svakog nastupa, slavu... ali to je ipak bila mora. Samo mi to onda nismo vidjeli...


MILES: Dok govorite o tome, vi govorite s gorčinom. Svagdje, na svakom mjestu. I govorite o tome s gotovo nekim mazohističkim užitkom ...


LENNON: Hoću ljudima reći istinu: da je bitlsovski san bio puka tlapnja.


MILES: Kako to mislite?


LENNON: Shvatio sam da nas vladajuća kasta iskorištava, zloupotrebljava za svoje svrhe. Vidite, tada, u ono vrijeme, nama je bilo smiješno kad je komunistička štampa pisala da smo "oruđe kapitalizma i imperijalizma".

Vidim da nije mnogo pogriješila.

Mi smo mislili da stvaramo revoluciju ...



"Sretali smo punjene ptice"




MILES: ... a zapravo su vas oni koji vladaju, oni koji drže novac i vlast, iskoristili za svoje ciljeve ...


LENNON: Nije to tako jednostavno. Establishment (vladajuća kasta. op. autora) nam je dao visoki orden, uzeo nam gotovo sav novac, dao nam je orden umjesto da nam, uzmimo, smanji porez...

Ljudi koje smo sretali na svojim turnejama bili su sve sami birokratski i plutokratski "budžovani", policijski šefovi, diplomati, punjene ptice... a ne pravi ljudi.

Sve je to bilo tako nestvarno!

U prvih deset redova na našim koncertima uvijek su sjedile "buđže", "lovaši", njihove žene i kćeri i zveckali nakitom.

U Americi su nas pozvali na primanje u britansku ambasadu i ondje su s nama postupali kao da smo dresirane cirkuske životinje, pingvini.

Čak su dame u toaletama i njihova kopilad odrezali kosu jadnom Ringu, da bi se njome mogle hvaliti. Zar mislite da bi nam se to bilo moglo dogoditi u kakvoj radničkoj obitelji u Liverpoolu, (Liverpul), ha?

Samo, nas je to ipak zabavljalo, nama je to bilo sjajno. Sada sam napokon odrastao. Sada više neću nikom dopustiti da me iskorištava za svoje ciljeve, da me vuče za nos...


MILES: Vi ste shvatili nešto bitnije. Vi ste sa svojom "bitlomanijom", kako se to već zvalo, na neki način zaista odigrali ulogu oruđa "Establishmenta" jer ste kanalizirali nagomilanu omladinsku energiju, energiju nezadovoljstva i protesta, u sigurne i mirne vode: duga kosa, lupanje po gitari, revolucionarno odijevanje umjesto revolucionarne aktivnosti... I sada vidite, kako ste sami rekli, da je sve ostalo po starom, da isti tipovi imaju novac i vlast, a oni drugi nemaju ...


LENNON: Vi imate u biti pravo, ali to ipak nije tako jednostavno. Možda je "Establishment" tako mislio, ali smo mi ipak odigrali u stanovitom smislu riječi ulogu trojanskog konja.

Mi smo - ne samo mi nego i drugi, ali ipak, mi smo u tome odigrali ulogu koja nam se mora priznati - pomogli smo mladim ljudima da počnu misliti drukčije, da se "oslobode" tereta i prisila tradicija, da počnu elastičnije misliti, da počnu uviđati neke stvari...

Naravno i mi smo sami lutali... a tu govorim u prvom redu o sebi.

Sjećate se jamačno: uzimao sam droge, pokušavao prihvatiti nekakve orijentalne religije... zar ne vidite kako sam zapravo bio nesretan, zbunjen, smlavljen onim što me snašlo ... i kako sam zdvojno nastojao da se oslobodim, a to znači da se vratim u realnost.

Na trenutke mi se činilo da se vozim u ekspresnom vlaku koji juri u sudar, a ja ne mogu iz njega iskočiti. Samo, ja ponavljam: mi smo mlade naučili da počnu drukčije misliti.



Sukob na kraju puta




MILES: Vi ste rekli da ste kao mladić bili "klasno svjesni", a onda ste na to naprosto zaboravili...


LENNON: A tko ne bi zaboravio, čovječe?! Ta bio sam mlad, gotovo balavac, kad se na nas sručilo sve ono. Potpuno sam izgubio kompas, svaki dodir s realnošću.


MILES: I danas mislite da ga opet imate?


LENNON: Mislim da ga imam. Ja više ne sanjam. Više nisam u stanju sna. Probudio sam se i mislim da je to dovoljno... za početak.


MILES: Da li vam je Yoko otvorila oči, da tako kažemo? Pokušat ću se sjetiti. Vi Beatlesi bili ste zapravo ljubimci Establishmenta, "pristojni klinci", darlings... a Rolling Stones bili su progonjeni!


LENNON: Ako mislite da Micka Jaggera (Mik Džeger) zanima politika i da ga je ikada zanimala - varate se. On je samo "izvodio"... i to je bilo tako brutalno i vulgarno da se Establishment zgražao.

Vidite, uzmimo pitanje naših ordena. U redu, oni su nam ih dali, ali zato šio su bili ignoranti.

Nekoliko mjeseci prije toga izišla je knjiga "Love me Do", jedna briljantna knjiga, koja je ostala u početku nezapažena i tek se poslije pročula.

U toj knjizi autor je objavio svoje razgovore sa mnom, u kojima sam ja jasno rekao koliko mrzim Establishment, kraljicu, dvor, aristokrate, financijske "budžovane".

Da su pročitali knjigu, nikad mi ne bi bili dali orden. Ovako su mi samo pružili priliku da im ga vratim u najzgodnijem trenutku za mene.


MILES: Svojevremeno mi je Derek Taylor (nekadašnji šef za štampu Beatlesa. op. aut.) rekao da ste po uvjerenju komunist. Nemojte se uvrijediti, ali nisam vjerovao ušima. A ni poslije toga nisam vjerovao.


LENNON: Ja ne pripadam nikakvoj partiji, pa ni komunističkoj, ali su sve moje simpatije na strani komunizma. Vjerujem u komunizam kao sistem kojem pripada budućnost čovječanstva. Naravno, vjerujem u onaj pravi komunizam... u onaj za koji vjerujem da ga upravo vi Jugoslaveni nastojite stvoriti.


MILES: Nego, da malo razgovaramo o raspadu Beatlesa.


LENNON: Razgovarajmo.


MILES: Vidite, kad sam čuo da ste se raspali, osjetio sam simpatiju prema vama. Odjednom kao da sam shvatio da ste iskren, pošten momak. Nemojte me krivo shvatiti, ali ubiti gusku koja nosi zlatna jaja... znate i sami na što mislim... Zato bi moje pitanje glasilo: Bez obzira na to što se priča i piše, bez obzira na sve glasine, zacijelo je u tom raspadu postojalo nešto fundamentalno, nešto bitnije od običnog sukoba ličnosti između vas i Paula, sukoba oko toga da li će njegov šurjak postati direktor "Applea" ili vaš čovjek... da je postojalo nešto fundamentalno i ozbiljno... nešto što je u vezi s umjetnošću i što je možda u vezi s politikom.


LENNON: Da, to ste točno pogodili. To je točno. Da, bila je riječ o politici i o umjetnosti. Vidite, Paul je naprosto desničar i gotovo. Ja to više nisam mogao podnositi, više nisam mogao s njim raditi. A što se tiče glazbe, dakle umjetnosti, recimo ...


MILES: Zapali ste kao skupina u ćorsokak, došli ste, drukčije i konkretnije rečeno, na kraj puta.


LENNON: Da. I to je točno. Ja se ne ustručavam da to kažem. Mi smo došli na kraj puta. Dalje se nije moglo ako smo htjeli ići naprijed.

Ali, kada govorimo o politici, onda je to bio sukob između Paula i mene, jer je on desničar.

Ostala dvojica s tim veze nisu imala. George je sav uglibio u religijsku mistiku, a što se tiče Ringa... on ionako nije nikada ništa znao i ništa shvaćao.


MILES: Vratimo se na prozaične stvari. Kako vam danas ide - financijski? To je u vezi sa zlatnom
guskom, dakako!


LENNON: Vjerovali ili ne, mogu vam reći ovo: mi danas, praveći ploče kao pojedinci, kad se sve to zbroji... zapravo više zarađujemo nego što smo ikada zarađivali kao Beatlesi.

Zamislite: čak se Ringove ploče prodaju u milijunima primjeraka!


MILES: Reći ću nešto o čemu govore drugi, ali i što sam i ja naslutio u nekim nevezanim razgovorima baš u Appleu. Beatlesi su se raspali kada se na poprištu pojavila Yoko. Prije toga se o vama govorilo kao o jednom tijelu sa četiri glave, odnosno o četiri tijela i jednoj glavi... Lennonovoj.


LENNON: Da, to se mislilo i to je na neki način bilo točno.


MILES: Ovo drugo?


LENNON: Da. Vidite, ja ne bolujem od lažne skromnosti nego samo možda od prevelike iskrenosti... to je Yoko u meni samo još više potakla... što nije uvijek zdravo... ali to je tako bilo.

Naravno, to je moralo smetati Paulu, to mora nagrizati, bogamu, to mora izjedati.

Dok smo bili zajedno, značili smo redom: ja, pa Paul, pa nešto George. Ringo nije nikada ništa značio, ali on je tako sjajan momak da se zbog toga nije nikada ljutio.

On je bio uvijek, da tako kažem, svjestan granica svojih sposobnosti.

Međutim, ako mislite da nas je posvađala Yoko, varate se: ne može žena posvađati četiri odrasla muškarca ako oni imaju neki snažni zajednički interes.

Osim toga, imali su, ako ćemo pravo, i oni svoje žene, pa ništa.

Mi smo došli do umjetničkog kraja kao sastav kada smo snimili svoj posljednji dvostruki album. Poslije sam se ja razišao s Paulom jer je desničar. Eto, tako je jednostavno to bilo!

Razgovarao: Konstantin Miles, obrada: Yugopapir (VUS, VIII 1971.)


Konstantin Miles sreće Džona i Joko (1/2)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate