Pretražite Yugopapir

Filmsko leto 1984: Dragan Kresoja i Bata Živojinović u okolini Dubrovnika snimaju film "Kraj rata"




Čovek nije uvek u mogućnosti da bira šta će da radi, ali može da odluči o tome šta mu se nudi da realizuje


"Za mnoge je, kažu, drugi film od presudne važnosti. A ja kažem da je kod nas svaki film važan, bez obzira koliko si ih napravio. Iz prostog razloga što je samo u našem filmskom folkloru neophodno da svaki film bude remek-delo, sve ostalo je loše, i znači gubljenje nove šanse" - kaže Dragan Kresoja, koji u okolini Dubrovnika snima svoj drugi film, "Kraj rata" po scenariju Gordana Mihića.


*****



Prvi film koji je kao reditelj potpisao Dragan Kresoja zvao se "Još ovaj put" i premijerno je prikazan prošle godine na Pulskom festivalu. Kasnije i u bioskopima, s uspehom. 

Ipak, i Kresoja i njegov igrani prvenac bili su pomalo neuobičajena pojava u jugoslovenskom filmskom folkloru, iz prostog razloga što je to bio

  • (1.) vrlo dobar film i


  • (2.) što ga je režirao čovek koji je niz godina pre toga proveo na radnom mestu pomoćnika režije gotovo svih danas značajnih jugoslovenskih rediteljskih imena.


Šta je u tome čudno? 

Ništa - osim činjenice da je uspeh Kresojevog filma dvojako primljen: većina učesnika ovdašnjeg filmskog festivalskog cirkusa tapšali su ga po ramenu i čestitali na prvom samostalnom filmu, da bi mu, nekoliko trenutaka posle toga, dobar deo njih u "poverljivim razgovorima" osporavala bilo kakvo rediteljsko umeće. 

Stvar se, kako to, na sreću, obično biva, završila tako što je "Još ovaj put" imao vrlo dobar uspeh kod publike pa je to, očigledno, bio jedan od razloga što su producentske kuće "Avala-film" i "Union-film" odlučile da u za naše prilike vrlo kratkom periodu Kresoji povere i drugu režiju.

Dakle - početak juna, ostrvo Pelješac, snimanje filma "Kraj rata" po scenariju Gordana Mihića u režiji Dragana Kresoja.


- Šta on kaže:


- Dugo sam u jugoslovenskoj kinematografiji i vrlo mi je poznato da je drugi film važniji od prvog. A ja kažem da je kod nas svaki film važan, bez obzira koliko ste ih napravili. Iz prostog razloga što je kod nas, izgleda, potrebno da se reditelj dokazuje svakim filmom. 

Jer, kad prvi put napraviš loš film stvari počinju da teku drugim tokom, bez obzira koji je taj loš film po rednom broju. 

Hoću, naime, da kažem da je taj tzv. drugi film najznačajniji u karijeri bilo kog reditelja.


- Ipak, ne bi, se reklo da ste dugo čekali. Koliko vidimo, prošlo je manje od godinu dana a vi već završavate drugi film?


- Dešava se da neko čeka i po pet godina da bi snimio drugi film - kaže Dragan Kresoja. - Ja sam imao sreću da je ta pauza manja. 

Najpre zato što je "Avala-film" vrlo brzo kupila scenario Gordana Mihića pod radnim naslovom "Kraj rata", a zatim i zbog toga što smo se Mihić i ja godinama dogovarali da nešto radimo zajedno pa je, eto, ovo bila konačna prilika da taj dogovor i realizujemo.


- Sadržaj?


- Hercegovina, kraj rata, sudbina borca-komuniste Baja i osmogodišnjeg mu sina Vukole koji trenutak slobode dočekuju završavajući tradicionalni osvetnički čin - u ovom slučaju likvidiranje zločinaca i ubica njegove žene, odnosno majke. 

To je, najkraće rečeno, sadržaj "Kraja rata". 

Naravno, sve se to nadovezuje na scenarije koje je Gordan Mihić i ranije pisao na temu NOB-a. Odnosno, na temu nekih neuobičajenih epizoda vezanih za to vreme. 

Setimo se, uostalom, "Osvajanja slobode" i "Balkan ekspresa". 

U tom smislu i "Kraj rata", za razliku od većine ratnih filmova koje poznajemo, ima jednu potpuno drugačiju formu i približava se, mislim, gledanjima na rat i ratni film kako je to obrađivao, na primer, Lordan Zafranović u "Okupaciji u 26 slika". 

Uostalom, danas je takvo vreme da se autori uglavnom okreću ljudima i njihovim sudbinama u tom nesrećnom vremenu, a manje masovkama i spektaklima kakvi su se donedavno snimali. 

To, naravno, ne znači da filmovi poput "Sutjeske", "Neretve", "Užičke republike" nisu bili potrebni; naprotiv, oni su imali određeni uspeh u vremenu u kojem su nastajali i u kojem su bili neophodni.

- Za razliku od filma "Još ovaj put" koji se bavi jednom izuzetnom savremenom temom, filmom "Kraj rata" pravite nagli zaokret.


- Čovek nije uvek u mogućnosti da bira šta će da radi, ali može da odluči o tome šta mu se nudi da realizuje. 

Ovom prilikom, za mene je to bio "Kraj rata", dakle film čiji je scenario prošao kroz Savet "Avale-filma", zatim odobren za realizaciju i koji je relativno brzo stavljen u program proizvodnje.


- Nadamo se da su ta očekivanja vezana za ovogodišnji Pulski festival?


- To je velika nepoznanica. Da smo počeli snimanje 15 dana ranije, šansa da stignemo u Pulu bila bi mnogo realnija. Ovako, to će biti veliki podvig! Malo je vremena, mnogo posla. 

Ako je do ekipe koja realizuje ovaj film, a to su uostalom uglavnom oni koji su radili moj prvi film "Još ovaj put", dakle, ako ona smogne snage da i dalje radi 24 časa dnevno, što i inače radi, nadam se da će stići. 

Ponešto, međutim, zavisi i od producenata ovog filma. Nadamo se da je i njima stalo. 

Ako ne, onda je sasvim izvesno da će se film pojaviti u bioskopima ove jeseni - pa šta bude!


*****




Film "Kraj rata" realizuje, inače, ekipa koju čine: direktor fotografije Predrag Popović, scenograf Vladislav Lašić, kostimograf Nada Todorović, kompozitori braća Vranešević, direktor filma Mira Savić, a glavne uloge tumače Bata Živojinović, dečak Marko Ratić, Aleksandar Berček, Neda Arnerić, Radko Polič, Josif Tatić, Miloš Kandić, Bogdan Diklić...

Napisala: Nevenka Opačić, obrada: Yugopapir (RTV revija, jun 1984.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate