Novi fosili, prvi puta bez Moke, LP "Za dobra stara vremena": Sprijateljili se sa Men At Work! (1986)



U Australiji jednostavno nisu mogli vjerovati da u Jugoslaviji poznajemo i koristimo najnovije i najskuplje instrumente. Jedva su nam pronašli PPG-sintesajzer, a mi ih u Zagrebu imamo čak tri! Još smo jednom sve uvjerili da nismo glazbena provincija, kako to mnogi misle o nama



Nove pjesme Novih fosila redovito pobuđuju pozornost i nađu se među najpopularnijima. Vrhunska zanatska izvedba i primjerena profesionalnost svakog pojedinog člana, te svjetski standardi produkcije dovoljan su razlog za to.

Deseti album Za dobra stara vremena treći je na kojem pjeva Sanja Doležal. U ime raspjevanih Fosila, pričao je Rajko Dujmić...


*****



• Više nema euforije oko svakog vašeg nastupa ili izlaska nove ploče. Je li tome uzrok promjena vaše pjevačice?


Možda je u prvom trenutku, nakon promjene, i došlo do stanovitog "šoka" kod publike koja je bila naučena da nas gleda u istoj postavi. Svakako, došlo je i do određene promjene boje naših vokala...

Vjerujem da je došlo i do nekih podvajanja publike, priklanjanja našoj bivšoj pjevačici.

No, sada je sve u redu! Publika od nas sada očekuje samo dobru pjesmu i profesionalni nastup. Točno je da više nema nekadašnje euforije, ali tvrdim da nam je sada publika sklonija negoli ikada prije.


• Prošla je puna godina od kada ste ostali bez svog prerano preminulog šefa Moke (Slobodan Momčilović). To se i te kako odrazilo na vašu koncertnu aktivnost.


Da, imali smo dugački prekid. Povukli smo se sa scene da bismo nekako "prestrojili redove" i nastavili tamo gdje smo stali.


• A u poslovnom smislu?


Naš Stari veoma nam nedostaje! On je, jednostavno, nezamjenjiv čovjek! No, uz njega smo tokom svih tih godina mnogo naučili o vođenju poslova. Sada smo podijelili obaveze, tako da sam ja zadužen za glazbu, a Zec (Vladimir Kočiš) za poslovne kontakte i nezaobilazne birokratske poslove.


• Prvi put na omotu ploče ne stoji ime producenta.


Producentski je posao oduvijek bio u Mokinoj nadležnosti. Zato smo odlučili da nemamo producenta...


• Kako prihvaćate bubnjara kao novog člana grupe?


Odlično! Imponira nam kao čovjek. Uostalom, Brada (Nenad Šarić) i Moka bili su odlični prijatelji. To je i bio osnovni razlog što smo ga pozvali u Fosile.


• U posljednje ste doba često putovali preko Oceana.


Prošle smo jeseni bili u Australiji, a potom stanovito vrijeme proveli i u Kanadi. Ta su nam putovanja donijela mnoga iskustva.


• Kakva?


Profesionalna, jer su nas usmjerila da se u glazbenom izrazu vratimo "humanom" zvuku. Gledali smo koncerte mnogih poznatih svjetskih grupa i solista, čak smo se i sprijateljili sa članovima poznate grupe Men At Work.

Nama je to bila dragocjena razmjena iskustava.




Klinci su došli s transparentima: "Volimo Nove fosile!"




• Jeste li na poticaj tih grupa odabrali povratak "humanom" zvuku?


Protivno našem uobičajenom vjerovanju, u dominaciji raznoraznih kompjutoriziranih instrumenata i ostalih digitalnih pomagala, oni težište stavljaju na čovjeka. Na svirci u živo gotovo da i ne koriste sintetske digitalne bubnjeve i slična sintetizirana pomagala. Na sceni je samo živi čovjek sa svim svojim manama i vrlinama!


• Tko vas je posebno oduševio?


Whitney Houston! Fascinirali su me i The Byrdsi, jedna od legendarnih rock-grupa, a ono što me je kod njih osobito razveselilo jest to da se oni ni danas ne srame svirati repertoar koji ih je i doveo u sam svjetski vrh.

Bilo je prekrasno ponovno slušati Mr. Tambourine Man i ostale bitove.

U Torontu smo željeli gledati Simple Mindse, ali je trebalo biti čarobnjak i doći do ulaznice! U Sydneyu smo gledali i londonsku postavu mjuzikla Cats. Fenomenalno!


• Svirali ste i u čuvenoj Sydney Opera House.


Nismo samo svirali, nego smo je uspjeli i rasprodati. Došlo je četiri tisuće ljudi! Klinci su došli s transparentima: "Volimo Nove fosile!" Prijem je bio nevjerojatan i gotovo nestvaran.


• Dobro, vjerojatno su to bili naši ljudi. A kako su na vašu glazbu reagirali Australci?


Dakako, ne tako dobro kao naši, ali su izvrsno primili neke pjesme poput Milene i Šu-šu. Čak su kupovali naše ploče i kasete!


• Kakva je bila organizacija koncerata?


Osigurali su nam vrhunsku opremu jer svoju nismo mogli nositi na tako daleko putovanje. Često smo ih stavili u nezgodnu situaciju, jer, jednostavno, nisu mogli vjerovati da u Jugoslaviji poznajemo i koristimo najnovije i najskuplje instrumente.

Jedva su nam u Australiji pronašli PPG-sintesajzer, a mi ih u Zagrebu imamo čak tri! Još smo jednom sve uvjerili da nismo glazbena provincija, kako to mnogi misle o nama.

Razgovarao: Zvonko Pongrac, foto: Marko Čolić, obrada: Yugopapir (Studio, V 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate