Turistička patrola - Bjelašnica i Igman 1986: Za strance ne baš atraktivno, za naše goste - preskupo




A kada se primijeti turističkim radnicima kako je na planinama za strance nedovoljno atraktivno, a za našeg gosta preskupo, predložiće vam Borike ili Vlašić gdje je mnogo jeftinije, na Borikama čak po 1600 dinara za dnevni pansion. No, Borike i Vlašić, ipak, nisu Igman i Bjelašnica 

Već je sasvim izvjesno da je posjeta stranih gostiju ovim atraktivnim planinama ovaj put sasvim omanula: tri stranca u "Famosu" i 30 u "Igmanu", ali zato je posjeta domaćih gostiju sasvim dobra ... Jednodnevni boravak na smučanju nezamisliv bez 3.000 dinara, puni pansioni između 2.800 i 3.600 dinara za dan ...


*****



Na Bjelašnici i Igmanu ovih dana sve, na prvi pogled, djeluje kao da smo u nekom od glasovitih svjetskih zimskih centara. Očišćene komunikacije, uređene staze, ski-liftovi i uspinjače u punom pogonu, topli, udobni hoteli i sve vrvi od smučara.

Ima svega, skupo je, doduše, ali sve ovo i nije uređeno za plitke džepove, već za situiranu klijentelu. Nema jedino stranaca koji su ovdje željno očekivani još od početka decembra.

I stalno se govorilo:

"Očekujemo veliku grupu pred Novu godinu, pa početkom januara, pa krajem ovog mjeseca", da bi, na kraju, prije neki dan, otkazala i jedna, gotovo sigurna grupa, od 150 Italijana.

Krajem prošle sedmice u Hotelu "Famos", na Bjelašnici, odmarala su se, slovom i brojem tri stranca. U hotelu "Igman" bilo ih je 30 i to je sve.


Objekti i kadrovi



I tako, dok turistički radnici i ugostitelji čekaju svog Godoa, direktor Famosovog hotela, Zahid Bešović, mlad, preduzimljiv čovjek, govori, ne bez gnjeva:

- Zašto nema stranaca? Zato što u agencijama ne rade pravi ljudi. Mi smo podigli ove veleljepne objekte, ali nismo podigli kadrove. Moj je utisak da kada neko nema nigdje mjesta pošalju ga da radi u turizmu, a to se onda mnogostruko sveti. 

Vidite, sklapani su famozni alokmanski ugovori, pa se govorilo kako ćemo imati najezdu stranaca, a alokmanski ugovori dozvoljavaju da se otkazuju dogovori 20 dana ranije.

I tako, ostali smo bez gostiju iz inostranstva.


• Cijena je privlačna za strance?


Svakako, jer kod nas je pansion 20 dolara, uz sve sadržaje koje hotel nudi, ali stranih gostiju nema... Sarajevske agencije očito nemaju iskustva sa stranim gostima. Dovode nam neke turističke inspektore umjesto gostiju.

Riječju, u agencijama ne rade pravi kadrovi i čini mi se da su sazreli uslovi za osnivanje jedne visokoškolske turističko-ugostiteljske ustanove gdje bi se školovali kadrovi koji su neophodni.

Mislim, na one koji govore jezike i koji će moći da nas bolje predstave inostranim gostima.

Što se tiče domaćih gostiju - njih ima. 

U hotelu "Famos" kapacitet (140 ležaja) je popunjen, uz cijenu od 2.800 dinara za dan.

Vanpansionska potrošnja je, kažu, dobra, a cijene su daleko niže, recimo, nego na Jahorini.

Ljuta pića 180, kafa i sokovi 150, boca piva 180, kolač 150 dinara. (Ven je koštao 100 dinara - op. Y.) Zabave ima: kuglana, stoni tenis, TV sala, muzika svako veče...


Uspinjača radi i ne radi



Odlazak iz podnožja do vrha Bjelašnice ne izgleda kao podvig, jer uspinjača radi, bar tako izgleda iz daleka, i smučari čekaju da dođu na red, ali kada smo se uputili - lice nam se smrklo. Od podnožja do vrha tri puta smo imali zastoj od po desetak minuta, a to na ovoj vjetrometini nije prijatno, priznaćete.

I samo se nameće pitanje: zar baš mora da se kvari ovaj supermoderan uređaj?

A kada se dođe na vrh, negdje stotinjak metara ispred Opservatorije, stvarno je lijepo, sunce sija, hladno je, a smučari se spuštaju u dolinu poput taneta.

Do hotela "Igman" srećemo kolonu skijaša, a pred lijepim objektom, vitkih linija, revija skupih automobila svih mogućih registracija: Zagreb, Split, Novi Sad, Dubrovnik...

Hotelski holovi su puni, vrijeme je ručku.


Domaći gost se nudi



Kapacitet ovog hotela je 360 ležaja, plus još 151 pomoćni ležaj, a kažu da su puni, da su čak mogli da prodaju i duplo više kapaciteta da su imali, ali i oni se vajkaju da su očekivali, ipak, devizne goste. Njih je trenutno 30, ali ovdje ne gube nadu, jer se nadaju da će imati stranih gostiju u početku februara i onda dalje do kraja sezone.

Međutim, čini se da i sami nisu u to ubijeđeni. Cijena za strance je 30 dolara, a za domaćeg gosta 3.600 dinara, s tim što je vanpansionska potrošnja na nivou one koju nudi "Famos".

Zabava je standardna: sauna, bazen, trim-kabinet, razne igre, muzika uveče, a kada stranci dođu (ako dođu) obećavaju folklor i druge vrste zabave.

Iako su cijene za domaćeg gosta prilično paprene, direktor "Igmana" Rade Milićević, nas obavještava da je interesovanje naših ljudi za ovu planinu veliko, da su čak morali da se izvinjavaju kako nemaju mjesta.

Istini za volju, mora se priznati da je ovdje sve na najvišem nivou, a to valjda nešto znači kad je gost u pitanju. Nerado govori zašto su strani gosti omanuli, radije ne bi o tome, već o domaćem
gostu kome su se, izgleda, ove zime sasvim okrenuli.

A sastav gostiju? Kao i prošle sezone: advokati, privatni obrtnici, bogme, ima i studenata čije zimovanje finansiraju roditelji.

Međutim, valja reći da je ovdje trenutno više od stotinu fudbalera na pripremama, ali direktor Milićević kaže da je gost gost, i da nisu došli fudbaleri, došli bi drugi, jer kod njih nema zime što se tiče domaće posjete.

Ipak, da kažemo kako je najviše onih koji dođu na jednodnevni boravak na snijegu.

A i to nije jeftino.

Put do Igmana i nazad, pa onda jednodnevna ulaznica za uspinjaču, bez koje nema pravog smučanja, pa čaj ili sendvič i bez 3.000 dinara (najmanje) ne treba ni pomisliti na uživanje koje donosi smučanje na Igmanu ili Bjelašnici.

A kada se primijeti turističkim radnicima kako je na planinama za strance nedovoljno atraktivno, a za našeg gosta preskupo, predložiće vam Borike ili Vlašić gdje je mnogo jeftinije, na Borikama čak po 1600 dinara za dnevni pansion.

No, Borike i Vlašić, ipak, nisu Igman i Bjelašnica.

Ljudi, kažu nam, hoće da skijaju tu gdje su održane Olimpijske igre.

Ali, i to mora da se plati.

Tako je, kažu, svugdje u svijetu, pa što ne bi bilo i kod nas. Uz ogradu da kod nas ove zime stranih gostiju nema, pa nema. A kada nema njih, nema ni deviznog priliva zbog čega je sve ovo i podignuto i ovako uređeno.

Napisao: V. Đoković, obrada: Yugopapir (Ven, II 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate