Zvonko Bogdan '77: Oduvek su kasački konji bili tradicija Bunjevaca na severu Bačke...






Zaista ni u najlepšem snu nisam sanjao da će "Diktat" biti takva sila i osvojiti i prvenstvo Jugoslavije za trogodce, u vremenu novog jugoslovenskog rekorda 1:23,6 na 2.200 metara. I za mnoge druge je to bilo ne malo iznenađenje, jer niko me nije shvatao ozbiljno, a ja nisam pravio veliku reklamu, već sam radio i potajno se nadao

U svetu je to gotovo obična stvar. Trkačke konje ne može držati svako jer je to veoma skupo. Jedan od onih koji je spojio ljubav prema ovim plemenitim četveronošcima sa decenijama dugom tradicijom kraja u kome je rođen, i u kome je odrastao, je i poznati pevač starogradskih pesama Zvonko Bogdan.

Njegove pesme često pevaju o vremenu koje je iza nas, o vremenu kada se svet vozio fijakerima, a "...vranci kidali štrange, kad se krenu momci na vašange... "

Zvonko Bogdan je vlasnik kasačkog konja "Diktat", našeg najuspešnijeg prošlogodišnjeg kasačkog grla, šampiona Jugoslavije za trogodce.

No, njegov suverenitet nad njim nije samo vlasnički, on je i njegov trener, a na trkama ga i sam vodi i što je, u celoj stvari, najinteresantnije - pobeđuje!

Ukupan bilans prošle trkačke sezone je: četiri trke - četiri pobede!

A nagrade?

Ukupno tri stara miliona. Naravno, i pehari, diplome, priznanja ...


Mi sa severa Bačke



- Oduvek su kasački konji bili tradicija Bunjevaca na severu Bačke - kaže Zvonko Bogdan. - Moj pokojni ujak, Tonika Kukuruza, neizmerno je voleo konje i imao je jednu kasačicu koju sam ja, kao devetogodišnji dečak, voleo više od svih dečjih igračaka na svetu.

Bilo je to vreme kada su ljudi u Bačkoj pretežno živeli po salašlma, a konjske trke bile vašar, mesto gde su se prodavali i kupovali konji.

Eto, od tada u sebi nosim ljubav prema konjima, od tada u meni plamti želja da imam kasačkog konja kao što je bio ujka Tonikin...

Odrastao sam i krenuo svojim putem.

U Beogradu sam, evo već petnaest godina, i tek pre dve godine sam uspeo da ostvarim tu svoju dečačku želju - da kupim konja.

Moj školski drug Mile Stanišić iz Sombora, strastan ljubitelj, a iznad svega odličan poznavalac kasačkih grla, rekao mi je da je video u Beogradu jedno lepo ždrebe i da bi trebalo po svaku cenu da ga kupim.

Ždrebe je bilo vlasništvo dr Jove Radovanovića, poznatog uzgajivača konja, i on ga je cenio - tri miliona starih dinara. 

Kada smo ušli u štalu i kad nam ga je dr Radovanović pokazao, osetio sam da je to ono pravo. To je konj kojeg sam toliko godina čekao. 

Duge dlake, dorat, pametnog i umiljatog pogleda, a jedina mana mu je bila što - nije znao da govori. 

Bez velikog kolebanja kupio sam ga, rekoh za tri stara miliona, a tada je to bila najveća cena u nas koja je isplaćena za jedno ždrebe. 

Danas ih prodaju i po pet miliona ...


Naše grlo, a otac Amerikanac!



Tako je kupljen "Diktat", grlo čiji je otac američki pastuv "Mastro Anto", a majka "Dimija". "Mastro Anto" potiče iz čuvene ergele američkog uzgajivača dr Spensera, a "Dimija" je naše grlo.

Zvonko ima običaj da kaže da je "Diktat" "ždrebe od naše kobile", pa mu je zbog toga svaka pobeda još draža.

Po kupovini "Diktat" se na kratko preselio u Sombor, kod Zvonkovog prijatelja Mileta Stanišića, a onda ga je poslao u Budimpeštu kod iskusnog trenera kasačkih grla Ferag Lasla na uzgajivanje i to pod sledećim uslovima: 


  • Vlasnik, to jest Zvonko Bogdan, nije dužan da plaća izdržavanje konja, ali zato sve nagrade koje grlo osvoji na tamošnjem hipodromu pripadaju ergeli koja ga uzgaja. 


I šta se desilo. 

Kao dvogodac "Diktat" je imao šest trka, pet je dobio, a na šestoj stigao je na cilj drugi. 

Posle toga Zvonko ga je doveo u Beograd. 

U međuvremenu kupio je kuću preko puta Hipodroma kod Careve ćuprije, u Paštrovićevoj, i obezbedio u jednoj od mnogobrojnih štala Hipodroma nekoliko kvadratnih metara za "Diktata" ...

- Zaista ni u najlepšem snu nisam sanjao da će "Diktat" biti takva sila i osvojiti i prvenstvo Jugoslavije za trogodce, u vremenu novog jugoslovenskog rekorda 1:23,6 na 2.200 metara. 

I za mnoge druge je to bilo ne malo iznenađenje, mislim na moje protivnike.

Jer niko me nije shvatao ozbiljno, a ja nisam pravio veliku reklamu, već sam radio i potajno se nadao.

- Ima li neke tajne koju nam možete "poveriti"?

- Reći ću vam da sam svog "Diktata" trenirao po metodima koje sam pronašao u američkoj literaturi.

I na kraju jedna mala zanimljivost.

Poznati francuski filmski glumac Alen Delon, vlasnik je čuvenog kasačkog konja "Ekvileo", koji je odneo mnoge vredne nagrade, a u sulki vozača sedeo je niko drugi nego vlasnik - Alen Delon.

Tako Francuzi imaju Alena Delona, a mi Zvonka Bogdana.

Napisao: Kosta Rajević, obrada: Yugopapir (Tempo, jul 1977.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate