Snežana Pajkić: Evropska šampionka - uz pomoć Ace Petrovića / "Pajče, ti si genije!" (1990)



Snežana će vrlo brzo postati vlasnik upravo tog tipa automobila. Već ima položen vozački ispit, a kola joj je obećao lično Aca Petrović. Obećanje je dato u Splitu. Navodno je prof. Aca prije trke kazao (samo): "Ako uđeš u finale, dobićeš jugo!" Sada je već svejedno, zadata riječ se mora održati

Bio je petak, posljednji dan avgusta. U stanu Aleksandra Pajkića, grafičara u preduzeću "Mladost" u Ćupriji, predveče se pila kafa. Majka Verica, radnica u tvornici keksa "Ravanica", pogledala je na kraju kafene seanse u šoljicu i, gle, "ugledala" zlato. Vidjela je čak i pobjedničku titulu za svoju kćerku Snežanu koja će sutradan - kao što već zna cijela Evropa - otrčati stazu od kilometar i po za 4 minuta, 8 sekundi i 12 stotinki.

Kćerka Snežana je, dakle, postala i seniorska šampionka Starog kontinenta (nakon što je već bila juniorska prvakinja).

Taj prvi septembar ostaće, tako, zlatnim slovima ispisan u "istoriji" porodice Pajkić u Ćupriji.

Dabome, postao je to i zlatni datum u istoriji jugoslovenske atletike, tim prije što je još jedan naš zemljak Dragutin Topić postao i "najviši Evropljanin", osvojivši istoga dana prvu nagradu u skoku uvis, sa 2,34 m.

Snežana Pajkić (foto: Ven)



Predskazanje



- Ja sam srećan roditelj - razdragano će pater familias Aleksandar. - Najmanje što mogu kazati: oduševljen sam! Nije šala: bila je najbolja juniorka Evrope, a sada i seniorka. Osećam se predivno...

Slično osjećanje izražava i brat Predrag:

Snežana Pajkić: Navikla da
vodi i pobeđuje (foto: Ven)
- Srećan sam, mnogo sam srećan. Sada sam i ja važan, svi me ovde u Ćupriji znaju.

Kad je čula mamine riječi ohrabrenja dan prije trke i "poruku" iz kafene šoljice, Snežana je iz Splita telefonski "izdiktirala" majci:

- Pa, mama, znaš li ti s kim ja trčim tih 1.500 metara! Dosta je njih bolje od mene, tu su Kisling, Melinta, Gaser... Sada sve to izgleda kao nestvaran san, ali ispalo je da je gledanje u kafu bilo razložno. Još sam presrećna...

Dobro je da je Snežana Pajkić imala prije te istorijske trke malu tremu.

Stvaralačku tremu, moglo bi se kazati. Zapela je iz petnih žila u rvanju (da, pravom rvanju, odnosno guranju) sa istaknutim evropskim srednjoprugašicama, kao što su Dojna Melinte, četrnaest godina starija od mlade Ćuprijke, ali pobjednica svih mogućih trka u svijetu, pa Švajcarkinja Gaser koja, izgleda, voli da na ovim velikim priredbama ponešto i "konzumira" (nedozvoljeno), a i druge veličine dobro znane sa atletskih staza.

A Snežana ne samo da je trijumfovala, i to ubjedljivo, baš pravim šampionskim manirom, nego je i postigla rekordno jugoslovensko vrijeme. 

Vrijeme koje je, opet, bilo bolje od njenog rekorda postignutog desetak dana ranije na Koševu.

Ponovimo: njeno splitsko rekordno vrijeme iznosi 4 : 08, 12. Prije te trke čak su četiri akterke u kokurenciji 1.500 metara imale rezultat ispod 4 minute! Pa, sad vi gledajte ko joj je činio konkurenciju.

Ima u svemu tome i malo ironije, sudbine, što bi se kazalo. U kvalifikacijama na istoj dionici Pajkićeva je istrčala tek sedmo vrijeme u svojoj grupi. Postigla je tek 4 : 09,53. U finale je, na sreću, ušla "na vrijeme", a da se gledao plasman - sedma pozicija - ne bi joj to pošlo za rukom, niti bi, kasnije, postala to što je postala. Najbolja u Evropi.

Pa kad se tome doda da je koji dan ranije imala peh i u trci na 3.000 metara, odnosno da je poslije 2.100 metara odustala, jer joj se ta distanca nimalo ne dopada, čak je i mrzi, kako kaže, onda nije teško shvatiti što se sve lomilo u duši te drage mlade Ćuprijke prije nego što je ušla u sada već istorijsku trku u kojoj je stekla toliko priželjkivano zlato.

Snežana Pajkić je, očito, rođena šampionka.

Jer, ona često pobjeđuje. Navikla nas je na trijumfe još dok je bila "mala". Pobjeđivala je i u juniorskoj konkurenciji najboljih Evropljanki, ima, eto, cijeli pregršt medalja.


Šampionska varoš



U pravilu, polazi od svoje skromnosti: nada se slabijem rezultatu, da bi onda gdje treba potrčala punim sjajem. Tako je u Splitu očekivala šesto-sedmo mjesto, ne više; zatim želi da "dobro istrči stazu", da se "ne obruka".

Kad tamo - zlato!

Ima Snežana sreću da je "u rukama" jednog izuzetnog entuzijaste, dokazanog baš po tome, koliko i po stručnosti. Zove se Aleksandar, preziva Petrović. U našoj atletici je već institucija. Odnosno, velemajstor za stvaranje šampionki.

Ko malo slabije pamti, podsjetićemo ga da je Aca Petrović, profesor geografije, stvorio i jednu Veru Nikolić, pa jednog Dragana Zdravkovića...





Sve su to bivši žitelji Ćuprije, za koju su mnogi izvještači sa A-90 pitali "pa gdje je ta Ćuprija", sve čuvenija varoš na Moravi.

Profesor Aca je, dakle, svoj život posvetio kraljici sportova, navikao je da stvara kraljice i kraljeve atletskih staza.

U svoje pulene i u njihove pripreme ulaže sebe, silnu energiju, ljubav i, dakako, poznavanje suštine atletike (mada je, tu i tamo, bilo ponekad osporavanja njegove stručnosti).

Kad se govorilo o Veri Nikolić, pominjan je Aca Petrović. To se ponavljalo i u slučaju Dragana Zdravkovića, pa, jasno, i sada kada je još jednom na svim sportskim semaforima snažno bljesnulo ime Snežane Pajkić.

Kad je bilo ono prvo slavlje pobjeda Vere Nikolić na 800 m šezdeset šeste u Budimpešti - Snežana se još nije bila ni rodila.

Ona, naime, tek 23. septembra navršava dvadesetu.

Profesor Aca je bio na licu mjesta na Nep-stadionu (bio je i ovaj reporter i, kao kroz maglu, prisjeća se Verine veličanstvene trke i suza radosnica Milkice Babović "preko malih ekrana"). 

Aca Petrović objašnjava kako stvara rekordere i šampione:

- Moje je mišljenje da se trener stalno mora dokazivati. Sportista se rodi, dođe u formu, njegova slava dostigne vrhunac, pa se onda i povuče. Mi, međutim, moramo svakodnevno da se potvrđujemo. Da iz dana u dan stvaramo.

Preosjetljiva psiha profesora Ace nije izdržala finalnu trku na splitskom Poljudu.

Čim je, zapravo, uslijedio onaj dramatični finiš, pobjegao je sa glavne scene.

Otišao je na sporedni teren, da malo "na svoj način" doživi veliku radost svoje miljenice i naših navijača.

- Ne volim da se slikam - kaže u šali. - Nije moje da se važiram. To, znam, ne rade ni drugi treneri. Otišao sam, eto, na Hajdukovo pomoćno igralište, da se sam radujem. Prisećao sam se svega, pao mi je veliki kamen sa srca.

To je, ako mogu ovako kazati, kao kad pjesnik piše pesmu; sav nekako treperi dok je ne sastavi, a onda se opusti, i predahne.

- Aca Petrović, evo, po drugi put stvori prvakinju Evrope:

- Stalno težim da se dokažem, da istražujem, da stvaram, učio sam za trenera još dok sam bio atletičar.

Pobednički krug: Snežana Pajkić (foto: Ven)


Sokovi i vitamini



Kako Snežanin trener gleda na praksu da pojedini atletičari (ne baš rijetki) uzimaju stimulativna sredstava kako bi postizali bolje rezultate? Odnosno, da li, možda, i Pajkićeva "uzima nešto"? Naravno, trener odlučno odbija i pomisao da nekada nekome nešto ponudi, pa i Snežani.

- A ona, o tome šampionka...?

- Sačuvaj bože! Nikad ništa, izuzev sokova i vitamina. Moj trener je zagovornik prirodnog trčanja. Osećam se dobro i ništa mi nije potrebno. Pa ja pobeđujem bez pomoći farmakologije.

Uzgred, Aca Petrović dijeli atletičare na "hemičare"i ostale.

Ko su ti hemičari?

Pa zna se: oni koji uzimaju stimulativna sredstva. Profesor je, kao pedagog, izuzetno strog prema anabolicima, imajući uvijek u vidu da su mu povjereni mladi ljudi.

Žitelji Ćuprije je od milja zovu Sneška.

Intimusi njeni kažu: Pajče. Ponegdje i Sneguljče.

"Pajče, ti si genije!" -  kazali su joj neki sugrađani poslije povratka iz Splita.

Vozač Milan Đorđević, takođe iz Ćuprije, ustupio joj je volan svog "juga" na pobjedonosnom povratku kući. 

Jer, Snežana će vrlo brzo postati vlasnik upravo tog tipa automobila. Već ima položen vozački ispit, a kola joj je obećao lično Aca Petrović.

Obećanje je dato u Splitu.

Navodno je prof. Aca prije trke kazao (samo):

- Ako uđeš u finale, dobićeš jugo!

Sada je već svejedno, zadata riječ se mora održati. A druga je stvar kako će se namaknuti tih 50 hiljadarki, koliko otprilike staje jedan automobil te marke.

Neće, valjda, sam Aca brinuti o tome...

Snežana Pajkić je izraziti sportski tip.

Ima urođeni pobjednički manir, ona u stvari i zna samo za pobjede. Odlikuje se snažnim finišem i s takvim navikama predstoje joj još mnoge, mnoge pobjede.

Velikim finišem je i u Splitu ostvarila pohod na krov Evrope.

Kao i sva druga mladost, Snežana Pajkić voli zabavu, disko, rjeđe filmove.

Završila je Srednju poljoprivrednu školu, misli se još više posvetiti atletici. Za poljoprivredu, sva je prilika, neće imati vremena.

Govori se o njenom prelasku u Crvenu zvezdu. Ko zna, moguće je i to, mada se ona za sada na pitanja o toj kombinaciji samo smješka.

Napisao: Tomo Počanić, obrada: Yugopapir (Ven, Septembar 1990.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate