Dražen Šolc i Dubravko Vorih iz grupe Parlament: Novi LP "Sve piše u zvijezdama" (1982)




Možda je to puka slučajnost, ali mi, Dubravko i ja, mi smo tek preko Police zagazili čvrsto u rock i osjetili tu muziku kao svoju. A velim ti, i njihov način sviranja nam je naprosto ležao. Mislim da mi drugačije nismo mogli svirati, bilo bi to natjegnuto, isforsirano ... da, možda je čudno, ali mi smo zaista preko jazza ušli u rock

Igrom slučaja, ime Parlament ste mogli po prvi put pročitati u mom "Zagrebačkom dnevniku", pisanom decembra 1980. godine, za vreme tadašnjeg YU Rock momenta. Nedugo zatim, trio je nastupio i u zagrebačkim pozdravima Beogradu, ali ne kao Parlament, već kao prateća grupa izvesnog Davida Kubaneca, ako se ne varam, pod imenom XS. Nekako u isto vreme se pojavio i debi album "Imena i legende", da bi zatim Parlament nestao iz mog (i vašeg) vidokruga sve do ovih dana, kada sam iznenada dobio drugi album grupe (ukoliko je to uopšte pogodan termin), a potom ugovorio i razgovor sa Draženom Šolcom (posredstvom izvršnog producenta Amira B. Bahtijarevića, koji nema nadimak El Gadan, nego L'Baba).

Koliko znam, blagodareći informacijama sa omotnice albuma, Parlament je sada "dvodomi", u sastavu Dražen Šolc (bubnjevi, synthesizer, vokal) - Dubravko Vorih (bas, el. i akustična gitara, vokal).

Parlament: Dražen Šolc i Dubravko Vorih (foto: Boris Šolc)

- Šta se dešavalo sa vama u ovih gotovo godinu i po dana, od kada smo se poslednji put videli?

- Sjećaš se da je za vreme zagrebačkih pozdrava Zok (Zoran Cvetković, op. Lj. T.) pobjegao iz Beograda?

Tu je onda, normalno, došlo do trzavica, ali smo se posle pomirili, vježbali, a onda je Zok prije kraja našeg prvog sljedećeg nastupa u Studentskom centru u Zagrebu, jednostavno isključio pojačalo i otišao sa bine, tako da smo Dubravko i ja sami završili koncert.

Tako smo se definitivno razišli.

Istina, on je već prije toga rekao da bi radio solo ploču i oko toga su mišljenja bila podjeljena: Dubravko je bio protiv, a ja sam smatrao da to bandu ne može škoditi, naprotiv!

Ali, i ja sam mislio da je bolje da napravimo još jednu zajedničku ploču, pa da onda on radi sam što hoće.

Doduše, imali smo još par nastupa kao trio, isključivo zbog obaveza prema diskografskoj kući, a kada je Zok otišao, s nama je na par gaža išao Bogunović, gitarista, ali nam on u biti nije odgovarao.

On nam je zapravo sam rekao da će to teško ići, da možemo pokušati, ali da ćemo se teško složiti i tako smo imali par svirki, da zaradimo koju kintu.

Na kraju smo ostali sami nas dvojica; imali smo gotov materijal, a ja sam iznenada dobio poziv za vojsku, tako da smo odlučili da sami snimimo album. 

Od Jugotona smo dobili podršku i za ono malo vremena što nam je ostalo, snimili smo kod Troolog matrice, nasnimili gitare, synthesizer, vokale... 

Pop Asanović nam je pomogao na dvije numere, a Zok je došao jednom u studio da nam posudi gitare i onda smo na licu mjesta predložili da, kad je već tu, nasnimi solo takođe na dvije numere. 

Sve je urađeno iz prvog puta, jer nismo imali vremena. 

Remix je urađen za jedan dan, tako da su ovo zapravo više demo snimke ... tako je bilo; jučer smo, recimo, uradili remix, a ja sam već danas krenuo u vojsku. 

A onda je i Dubravko sam tražio da ga pošalju u vojsku i tu je kraj prošlogodišnje priče o Parlamentu. 

Da, još nešto: ploča je trebala izaći potkraj prošle godine, ali, znaš i sam kako to ide! Pojavila se tek sada!






Jugoton je naredio da nastupimo



- Poštujući "teoriju istorijske distance", koja u rock'n'roll okvirima nudi fantastično brz protok vremena, možeš li mi reći kako se zbilja odigrala ona naslovna epizoda sa Davidom Kubinecom?

- Bilo je ovako: mi smo snimili prvi LP ljeta 1980. godine, ali smo na sve moguće načine izbjegavali da se pojavljujemo na koncertima prije nego ploča izađe. A ona je kasnila iz mnogo razloga, dok su nas iz firme stalno tjerali da sviramo.

Nekako u to vrijeme, upoznali smo Kubineca, koji je tada bio sa Stijenama, na jednom TV snimanju. Njemu se svidjela naša glazba, a Zok je mislio da bi nam on dobro došao kao pjevač te Englez je, te mator, iskusan i te stvari.

Dubravko ga je podržao u tome i pošto u bandu nije bilo šefa, već smo se o svemu zajedno dogovarali, odlučeno je da se on uzme. To nam je došlo nekako u pravi čas, jer su se tada organizirali pozdravi Beogradu i iz disko kuće su nam naprosto naredili da nastupimo, jer će svirati svi zagrebački bandovi.

Mi tada nismo znali kakva je situacija u Beogradu, nismo znali da se naše snimke već vrte na radiju i došli smo s namjerom da nastupimo kao prateći Kubanecov band, a ne kao Parlament. Tek kada smo došli u Beograd, vidjeli smo kako stvari stoje, ali bilo je već kasno, obzirom da svoj repertoar nismo imali dovoljno uvježban. 

S druge strane, Kubinecove pjesme smo "skinuli" s jedne kazete, a da nikada ranije nismo skupa probali i ispalo je tako, kako je ispalo! Znaš i sam! Mislim, to je stvarno bila propuštena prilika, jer je publika tražila Parlament i pjesme s "Imena i legendi", a svirao joj je nekakav XS!

- Ovo sam te pitao jer mi se čini da vas dvojica, ti i Dubravko, nikako niste uspevali da realizujete svoje ideje i krenete zadovoljavajući sopstvene afinitete baš zbog toga, što ste se kretali sporednim putevima, počevši od odlaska iz Obećanja proljeća, preko Parnog valjka, pa do prvobitnog Parlamenta.

- To možda tako samo izgleda kada se promatra izvana, jer smo Dubravko i ja oduvjek imali jasne ciljeve, u glazbenom pogledu. Epizoda sa Parnim valjkom je bukvalno epizoda koja se svodi na par TV nastupa, u kojima sam ja bio sa Valjkom, obzirom da ta kombinacija praktički nije dolazila u obzir.

Naime, istina je da su me oni zvali, ali kako sam ja svoj dolazak uvjetovao i Dubravkovim dolaskom, stvar je od početka bila osuđena na neuspjeh.

Što se tiče Parlamenta kao trija, te prvog albuma, ono što toj ploči nedostaje jeste čvrstina i adekvatna produkcija. Snimali smo je u Milanu, a Talijan koji ju je snimao, bavi se pop i disko muzikom, ne razumije engleski i praktički je on snimio i producirao materijal po svom nahođenju, jer se jednostavno nismo mogli razumjeti! Stvarno!

Sa Kubinecom si čuo što se dogodilo. Za realizaciju drugog albuma, onako, kako smo mi to željeli, nedostajalo nam je vremena. Mislim da je sticaj raznoraznih nepovoljnih okolnosti više utjecao na zbivanja oko Parlamenta, nego neka naša namjera da koketiramo sa ovim ili onim stilskim usmjerenjima!




Muzička inverzija



- Počeli ste u tipičnom jazz-rock sastavu Obećanje proljeća, da bi ste se zatim upustili u rock i uslovno rečeno, power pop, potencirajući sličnost sa The Police i vizuelno. Kako i zašto?

- Naša prva, istinska ljubav je bio jazz-rock i mada generacijski pripadamo vremenu punka, imali smo dijametralno suprotno polazište od Prljavog kazališta recimo, koje je nekako u isto vrijeme počinjalo sa svojim radom.

Dražen i Dubravko: Zagazili u rock preko
grupe The Police (foto: Džuboks)
Bili smo glazbeno neuporedivo jači, mislim da to nije prepotentno reći, a niti sporno. 

Kada se isfurao punk, činilo nam se da su kola za muziku krenula nizbrdo, da će punk uništiti muziku. 

No, onda se pojavio new wave, čuo sam prvu ploču Police i to je bilo nešto drugo; nije imalo više veze s punkom, a Police su nam stilski, po načinu sviranja, zaista odgovarali. 

To je bila stvar trenutka, ta spoznaja da je s punkom gotovo, a da se pojavilo nešto kao Police, što je glazbeno vrijedno. 

Tako smo naglo, preko noći, ostavili jazz-rock i Obećanje proljeća i uleteli u rock, new wave, koji nam je po senzibilitetu bio bliži. 

Možda je to puka slučajnost, ali mi, Dubravko i ja, mi smo tek preko Police zagazili čvrsto u rock i osjetili tu muziku kao svoju. 

A velim ti, i njihov način sviranja nam je naprosto ležao. 

Mislim da mi drugačije nismo mogli svirati, bilo bi to natjegnuto, isforsirano ... da, možda je čudno, ali mi smo zaista preko jazza ušli u rock. 

Kazalište tada nije imalo pojma sa svirkom, oni su samo bili nabijeni energijom i žestinom, ali su, prirodno, vremenom napredovali i zadnja ploča im je fantastična, sa čisto sviračkog gledišta. 

Pošli smo dakle sa različitih točaka, ali smo se tokom ovih nekoliko godina, veoma približili glazbeno... 

Znaš, čudne se stvari dešavaju! Nas su odmah optužili da kopiramo Police, a sada se Boi ne uzima za zlo što liči na Talking Heads, naprotiv! Slično je sa još nekim bandovima kojima su naljepili etiketu novih romantičara i to je OK! 

Ne, daleko od toga da hoću reći da je Boa loša! Imaju odličnih stvari, ploča im je jako dobra, imaju stila, htio sam samo da ti kažem kako su se neki pogledi na rock izmjenili za godinu dana! 

Uostalom, uzmi i sve ono što se odigravalo sa posljednjim albumom Kazališta, pa uporedi sa onime što je pratilo Parlament u početku ili Bou, pa ćeš vidjeti kako se potežu različita mjerila. Zašto se to radi, da li se okolnosti brzo mijenjaju ili je nešto drugo, ne znam! 

Siguran sam samo da su Police u vrijeme kada smo mi prešli sa jazza na čvršći rock, bili jedinstvena pojava u svijetu, mimo punka i new wavea i svega ostalog! Bili su stil za sebe! I ja u tome ne vidim ništa loše!

- Sem toga, čini se da deo ovakvih shvatanja dolazi i od predrasuda koje se lako stiču, a teško iskorenjuju! Mislim da je slučaj sa Police baš u tom pogledu karakterističan!

- Da, da! Činjenica je da su Police sa prvim albumom zaista zapanjili rock svet, a da su zatim doista postajali sve prazniji, glazbeno, i komercijalniji. Ali, "Ghost In The Machine" je opet nešto posve drugo, to je muzika koja je veoma bliska jazzu, samo je sad teško bandu promjeniti predodžbu koju su stvorili sa posljednjih par plejki.

Maj 1982: Draženov Top 5 omiljenih



Posljedice nezavršenog remixa



- Na vašem drugom albumu, "Sve piše u zvijezdama", ima tragova uticaja i Police i Weather Report i Jeffa Becka, dakako, od numere, do numere, ali ima i dosta onoga što je vaše, tvoje i Dubravkovo. Ipak, opšti je utisak da ploča zvuči nedorađeno.

- To stoji, jer smo je, kao što sam ti već rekao, snimili na brzinu. Ima i raznoraznih uticaja, ali sve je posljedica naše želje da prije nego odemo u vojsku i privremeno prekinemo sa radom, definitivno raskrstimo sa prošlošću.

Željeli smo da realiziramo ideje koje su se u međuvremenu namnožile, da istresemo iz sebe sve ono što je zaostalo iz Obećanja proljeća i nakon toga, a nije bilo snimljeno na prvom albumu.

Sem toga, htjeli smo da načinimo snimke kako zaista zvučimo, mnogo čvršće od onih iz Milana, pa je u početku bilo i govora o živoj, koncertnoj ploči.

To se, na žalost, nije moglo ostvariti, jer bi zahtjevalo skupu tehniku, tako da smo kod Troolog uljeteli u studio i uradili album u rekordno kratkom roku.

Šta je "zapisano u zvijezdama" za Dražena i Dubravka?
(foto: Boris Šolc)

Mislim da će situacija sada biti i nama mnogo jasnija kada se vratimo iz vojske, neće biti opterećenja nekih neostvarenih ideja.

- Producirali ste (opet) sami, ne naročito uspešno, jer je zvuk neujednačen od numere do numere, a baterija udaraljki je u par kompozicija mutna, itd.

- To je posljedica nezavršenog remixa, a ima i jedna druga stvar: tek kada smo snimili sve, Trooly je ustanovio da su mu neke faze u stolu tvornički krivo spojene, što je svakako utjecalo na kvalitetu pojedinih snimljenih kanala. 

Međutim, čuj, mi smo potpuno svjesni toga što smo željeli i što smo napravili, a iskreno govoreći, nama je bilo jako važno da se ploča pojavi dok smo u vojsci i radi održavanja nekakvog kontinuiteta, da nas ljudi ne zaborave! Da ne krećemo opet iznova, nego da imamo kakav-takav kapital!

- Sa stajališta diskografske kuće nije baš prijatno što se ploča pojavila, a vi je ne možete odsvirati. S tim u vezi, šta nameravate kada se vratite - nastaviti i na koncertima kao duo ili ćete uzeti nove članove, stalne ili za ispomoć?

- To je za sada posve neizvjesno. Razmišljali smo o nekom većem sastavu studijskih muzičara, sa saksofonom, klavirom, gitarom, ali mislim da još nismo dovoljno zreli za tako nešto.

Radili bismo ponovo i za Zokom, no on ima također nekih svojih planova, tako da imamo u vidu jednog drugog gitaristu, ali kako to sve još nije sigurno, glupo je govoriti o kome se radi. U svakom slučaju, najvjerojatnije, zapravo, sigurno ćemo nastaviti kao trio.

U planu je snimanje jedne nove numere, čim izađemo Dubravko i ja iz vojske, koja bi se stavila na singl, skupa sa jednom numerom sa plejke. A nakon toga, treći album!


Na putu za kasarnu



- Za trio je od posebne važnosti snimanje, tačnije rad i znanje snimatelja. Koliko mi se čini, vas bi jedino adekvatno mogao snimiti Pipo Čović!

- U "Tetrapaku", jel'? Da, Zok je tamo dorađivao svoj album i stvarno zvuči odlično. Ne znam, mi bismo ipak najradije snimili negde vani, možda i sa stranim producentom, ali za to još ima vremena! Ideja nam ne nedostaje, raskrstili smo sa prošlošću i mislim da ćemo ono pravo tek  dati!

Bila je subota, po podne. Na Beogradu 202 je tekao "Ventilator" Zorana Modlija ("koji program vodli"). Pokušali smo ući, ali nas organ obezbeđenja nije hteo pustiti, budući da Dražen & L'Baba nisu bili na spisku gostiju.






Dogovorili smo se s Modlijem da se direktno uključimo u program, sa recepcije "Uniona", ali nas dežurni recepcionar nije konstatovao ("ne može se hotelski telefon koristiti tek tako!"). 


Snimio sam Draženovu kratku izjavu na pozajmljeni "Walkman" (Muto, hvala!) i otrčao da je pustim u etar, skupa sa par numera albuma "Sve piše u zvijezdama" (beše to beogradska radijska premijera). 


Dražen i L'Baba su autom otišli u kasarnu. 


Nadam se da je čuveni L'Babin mobilni razglas uspeo da prihvati emisiju sa skromnog odašiljača Beograda 202. Bila je subota, po podne.


razgovarao: Ljubo Trifunović, obrada: Yugopapir (Džuboks, maj 1982.)





Zvezde "Electronic Jugotona" na Yugopapiru

Beograd ..... Zdenka Kovačiček ..... Zana ..... Električni orgazam ..... Pekinška patka ..... Laboratorija ..... Fabijan Šovagović ..... Igor Savin ..... D'Boys ..... Denis & Denis ..... Du Du A ..... U škripcu ..... Parlament ..... Dorian Gray ..... Hans Christian Andersen ..... Slađana Milošević ..... Oliver Mandić ..... Borghesia ..... Mladen Kušec .....



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)