Sandy Marton, na vrhu top-lista '84: Zagrepčanin koji se proslavio superhitom "People From Ibiza"




Moram ti pošteno priznati da jesam iznenađen! Eto, sada jurim Evropom da bih udovoljio svim zahtjevima da promoviram tu svoju ploču. Svi bi željeli da nastupim u njihovim TV-emisijama... Kao što vjerojatno i sam znaš, u Evropi i nema top-liste na kojoj nisam barem među prvih deset

Kad se na evropskim top-listama pojavila pjesma "People From Ibiza" nepoznatog Sandyja Martona, u specijaliziranim glazbenim časopisima zaredale su reportaže o tom pjevaču. Svi ga trpaju među Talijane, a Sandy je rođeni Zagrepčanin! Kako je Sandy, pravim imenom Aleksandar, od nesuđenog modnog kreatora postao evropski poznati kantautor?

Aleksandar Marton: Počeo
u grupi Parlament
Oni koji prate zbivanja na evropskoj glazbenoj sceni uočili su da se u posljednje doba na gotovo svim top-listama pojavilo novo ime: Sandy Marton. Gotovo preko noći zauzeo je gotovo sve čelne pozicije, bacivši tako u drugi plan i neke nedodirljive veličine. Njegov hit "People From Ibiza" ujedno je i oda tom mondenom otoku, ljetovalištu evropskih snobova.

A Sandy Marton, ta novopečena glazbena vedeta, često dolazi u Zagreb... Zato što je rođeni Zagrepčanin, a i majka mu još živi ovdje!

Zahvaljujući njoj, dobili smo Sandyjev broj telefona u Milanu. Nazvali smo ga i, iako smo bili pripremljeni da razgovaramo na talijanskome, s druge strane javio se simpatičan glas i progovorio tipičnim zagrebačkim slengom, odbacivši sve sumnje da je možda zaboravio govoriti naški.

Nakon uvodnih riječi, predložio je da zaboravimo sve formalnosti i kurtoaziju. Lijepo smo se napričali prešavši, na njegovo inzistiranje, odmah na ti.

- Dakako, upitali smo ga najprije kako je otišao u Italiju.

- Vidiš, prije četiri godine, kad sam odslužio vojsku, postavila mi se dilema: a što sada? Završio sam srednju školu i želio sam se nečim baviti. Otišao sam u Milano, gdje sam namjeravao studirati za modnog kreatora.

- Jesi li možda već u Zagrebu pokušavao s glazbom?

- Da, svirao sam neko vrijeme s dečkima iz grupe Parlament, ali tada se nismo tako zvali...

- Misliš na Dubravka Voriha i društvo?

- Da, oni i još neki dečki. Tek poslije oni su se probili.

- Kako si počeo u Milanu?

- Kao što sam već rekao, htio sam postati modni kreator. No, s vremenom sam se "skompao" s dečkima iz diskoteka. Tako sam jednog dana upoznao i Claudija Checcetta. On je jedan od najpoznatijih ovdašnjih producenata i TV-vodltelja. 

Počeo sam i raditi na njegovoj inače vrlo popularnoj radio-stanici DEE Jay. U to doba on još nije imao pojma da ja sviram i pjevam. Kužiš?

- Zaista? Koje instrumente sviraš?

- Klavijature. Ali da nastavim... Jednog mi je dana donio neku demo-snimku, onako, da je čujem. Tada sam mu otkrio da sam i ja glazbenik i da bih mogao pokušati da do kraja uobličim taj demo.

- Kakva je bila reakcija?

- Iznenadio se! Još više kad je saznao da sam išao deset godina u Muzičku školu Vatroslav Lisinski u Zagrebu. I tako, u zafrkanciji, počeli smo se igrati s tom demo-snimkom, nadosnimavao sam na matricu svoje ideje, i tako je lani nastala moja prva singlica "O. K. Run".




Bila je to prva potpuno kompjuterizirana ploča koja je ikad snimljena u Italiji. Postigli smo priličan uspjeh u diskotekama, ali službenih se top-lista ipak nismo dočepali.

Kako, zapravo, i nisam imao većih pjevačkih ambicija, bacio sam se više na projekt Dee Jay Television. To je glazbeni program koji ide svaki dan pola sata, a subotom čak tri sata. Eto, radio sam i kao Dee Jay (disko-džokej, op. a.)


Otok kao inspiracija



- Kad je nastao ovaj hit "People From Ibiza", pjesma po kojoj si postao poznat ne samo u Italiji nego i širom Evrope?

- Aha, kužim... Nakon stanke od šest mjeseci, dok sam se bavio televizijom, mislio sam da je vrijeme da pokušam ponovo nešto snimiti. Skladao sam glazbu, a ujedno sam i koautor teksta tog hita.

- Vjerojatno si bio na Ibizi, kad ti je taj otok bio inspiracija?

- Kaj veliš? Aha, tooo... Da, vidiš, četiri godine, koliko sam ovdje boravio, često sam na Ibizi. Ibiza je postala pravi "bum", ove se godine strašno "fura" u Evropi. Iskoristio sam sve to, misleći i na komercijalni učinak kad će se Ibiza pojaviti u naslovu pjesme.

- Jesi li bio iznenađen velikim uspjehom te pjesme, i to još u jednoj za tebe ipak stranoj zemlji?

- Moram ti pošteno priznati da jesam! Eto, sada jurim Evropom da bih udovoljio svim zahtjevima da promoviram tu svoju ploču. Svi bi željeli da nastupim u njihovim TV-emisijama... Kao što vjerojatno i sam znaš, u Evropi i nema top-liste na kojoj nisam barem među prvih deset.

- Ipak, nema te na top-listi u Velikoj Britaniji...

- Ha, ha, ovo ti je odličan štos... No, ploča "People From Ibiza" objavljena je u Britaniji tek prije sedam dana, pa, eto, ima vremena...

- Zapadnonjemački glazbeni časopis Bravo objavio je nedavno tvoju adresu. Javljaju li ti se sada pop-fanovi iz naše zemlje?

- O da! Iz svih krajeva. Evo, neki dan zvali su me iz Crne Gore i Makedonije. Nemaš pojma kako me to veseli.


Uskoro prvi LP



- Kako si od Aleksandra, što ti je pravo ime, postao Sandy?

- To uopće nije bio problem. Znaš, meni su još kao malom klincu kod kuće tepali Sandi. Što je svakako kraće nego Aleksandar. Ovdje sam samo onaj i promijenio u ipsilon i tako je nastao Sandy Marton.

- Čujem da si sada na velikoj talijanskoj turneji...

- Da, jurcam Italijom sve do 25. studenoga, a onda krećem na kraću turneju po SR Njemačkoj.

- Radiš li sa živim orkestrom ili koristiš matricu za playback?

- Kaj? Sada pjevam na playback, ali na idućoj turneji svirat ću s bendom.

- Nisi li možda malo "prekratak" s programom s obzirom da imaš samo dvije snimljene singlice?

- Zasad jesam, ali već na njemačkoj turneji pjevat ću i skladbe sa svog prvog LP-ja!


- Znači, najavljuješ i skori izlazak svoje velike ploče?

- Planiram da taj album izađe u ožujku slijedeće godine. Snimamo ga u Bologni, a miksanje ćemo obaviti na Ibizi, u jednom fantastičnom 48-kanalnom studiju. Mislim da će to biti jako lijepa ploča.

- Ostaješ li vjeran maniri tehno-popa?

- Ja to zovem dance music s mnogo elektronike... Ali, točno si primijetio to je zapravo tehno-pop.

- Jesi li možda dobio poziv da nastupiš i u Jugoslaviji?

- Neee... Bio sam samo u kontaktu s nekim našim diskografskim kućama da eventualno objave ovaj moj hit, ali sve je zapelo. Nadam se da ću s longplejkom biti bolje sreće. Zaista bih želio da se moje ploče objave i kod nas.

- Pratiš li možda zbivanja u jugo-rocku?

- U posljednje doba malo. Imam sve manje vremena.

- Razmišljaš li i o skorom povratku u Zagreb? Veže li te nešto za Zagreb?

- Pa... sad o nekom definitivnom povratku nema ni govora. Uopće ne razmišljam o tome. No ja sam ipak vrlo često u Zagrebu. Dođem nekoliko puta na godinu da obiđem mamu, prijatelje...

- Nije li se sada, kad si postao zvijezda "evropskog kalibra" njihov odnos prema tebi možda promijenio?

- Ma, kaj god... Pa nisam ti ja nikakva zvijezda... 

Razgovarao: Zvonko Pongrac, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1984.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)