Ljubica Grahovac, prva televizijska spikerica u Crnoj Gori: Krenuo Dnevnik TV Titograd! (1971)




Nitko me nije učio, ali sam gledala kako to radi Gordana Bonetti, koja je moj uzor, a zatim i druge afirmirane spikerice. Helga Vlahović je, recimo, pokazala kako se konferensije mora ponašati, ali svatko ne može biti šarmantan kao ona. Svatko to ne zna biti

Bio je to, slobodno se može reći, događaj za svu Crnu Goru. U točno zakazano vrijeme, prije nešto više od mjesec dana, mnogi u ovoj republici zauzeli su svoja mjesta kraj tv-ekrana da bi pratili prvo emitiranje Dnevnika Televizije Titograd. Ljudi su zbog toga događaja bili ponosni, ali i uplašeni kako će emitiranje ispasti.

Uzbuđenje je dostiglo vrhunac kada se na tv-ekranima pojavila fotografija glavnog grada Crne Gore u čijem je jednom uglu pisalo "Televizija Titograd".

Na opće zadovoljstvo, emitiranje prvog Dnevnika Televizije Titograd proteklo je uglavnom dobro, jer na neke tehničke smetnje nitko nije obraćao pažnju.

Mnogo komplimenata gledaoci su uputili na račun mlade spikerice Ljubice Grahovac, koju su, kao i ostale spikere i novinare, autori prvog Dnevnika, impresionirani značenjem tog svog debija, zaboravili predstaviti gledaocima televizijskog programa. 

Ljubica Grahovac (foto: Arena)

To je, reklo bi se, još više povećalo zanimanje za ovu mladu djevojku, koja je gledaoce veoma prijatno iznenadila ležernošću i dikcijom.

Sutradan se po gradu pronijela vijest da je mlada spikerica inženjerka, da je udata, ali da nema djece. Nitko, međutim, na ova i na neka druga pitanja nije mogao dati točan odgovor, iako su neki, kako to obično u takvim prilikama i biva, veoma uporno tvrdili da je izvanredno dobro poznaju.

Želeći da zadovolji tu radoznalost gledalaca - jer zanimanje za biografiju i druge podatke vezane za ovu djevojku i dalje traje - naš je reporter posjetio Televiziju Titograd i od svojih kolega zatražio da ga upoznaju s Ljubicom Grahovac, kako se zove prva televizijska spikerica u Crnoj Gori.

"Arena" je, rekao sam joj, spremna da je prva predstavi televizijskim gledaocima, ali ne samo onima u Crnoj Gori već svima, jer će se ona na taj način i ostalim gledaocima u Jugoslaviji predstaviti.

- Teško vas je zbuniti - rekli smo Ljubici nakon što smo je fotografirali.

- To se vama samo čini. Ipak, ugodnije se osjećam pred elektronskom kamerom. Smiruje me to što se obraćam televizijskim gledaocima. Već sam navikla na to. 

Kako je bilo, pitate, one prve večeri? 

Pa, bilo je uzbuđenja, svi smo se plašili kako će se tehnika, koju još dobro ne poznajemo, ponašati. Međutim, ona nam je, osim u početku, bila izvrstan suradnik.

- Recite nam sada nešto o sebi: tko ste, gdje ste rođeni, što ste prije dolaska na televiziju radili? Ta vi ste sada popularna ličnost, poput drugih spikerica.

- Popularna ličnost?! Ne, ne dam se zavesti! Ja sam samo jedva poznato lice s tv-ekrana. Neki se, vjerujem, zanimaju za podatke o meni, pa i nagađaju tko sam i odakle sam, ali to ne znači da se još može govoriti o mojoj popularnosti. 

Može se govoriti o popularnosti jedne Gordane Bonetti,  Dušanke Kalanj ili Helge Vlahović, ali o mojoj svakako još ne.


Boji se tereta popularnosti 



- Pa, da čujemo tko ste?

- Ja sam rođena Hercegovka, odrasla sam u Vojvodini, a prvi radni odnos zasnovala sam u Crnoj Gori, ovdje na Televiziji Titograd. Imam 24 godine i student sam jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

- Kako ste došli na pomisao da napustite studije, te da se posvetite spikerskom poslu?

- Bila sam godinu dana spikerica radio-stanice "Studentski grad" na Novom Beogradu. To je i bio razlog zašto sam se brzo odlučila da sudjelujem na konkursu Televizije Titograd za spikera. 

Meni su, međutim, nakon uspjeha u emitiranju prvog Dnevnika rekli da moram biti i novinar, što me posebno raduje, jer mi taj poziv odgovara. 

Kao jedina žena u ekipi Dnevnika ispričavam se za eventualne propuste. 

Moje kolege, izgleda, misle da će nam gledaoci lakše oprostiti taj naš propust ako se ja obratim s molbom za izvinjenje.

- Ostavili ste dojam hladnokrvne djevojke.

- Da budem iskrena, plašila sam se samo kako ću izgledati. Mnogi mi kažu da sam preozbiljna, savjetuju mi da se malo i osmjehnem. A ja mislim da se ne mogu osmjehivati kada, na primjer, čitam vijesti o ratovima u kojima se prolijeva krv. 

Dnevnik je emisija u kojoj moram zadržati ozbiljan izraz lica.

- Tko vas je tome učio?

- Nitko me nije učio, ali sam gledala kako to radi Gordana Bonetti, koja je moj uzor, a zatim i druge afirmirane spikerice. Helga Vlahović je, recimo, pokazala kako se konferensije mora ponašati, ali svatko ne može biti šarmantan kao ona. Svatko to ne zna biti.

- Koje su vaše preokupacije?

- Da završim fakultet. Inače, ne razlikujem se od svojih vršnjakinja, niti to nastojim. Volim sve što vole mladi ljudi.

Kad prolazi ulicama Titograda, za njom se ne okreću ljudi, jer i ne slute da je to ona ozbiljna djevojka s tv-ekrana. 

Ljubica je zbog toga veoma sretna. Boji se tereta popularnosti, jer želi biti slobodna ličnost.

Mi joj želimo da to i ostane.

razgovarao: Kosta Čakić, obrada: Yugopapir (Arena, decembar 1971.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)