Jelena Lovretić, TV Zagreb: Između pletenja kaputa i prevođenja Marka Twaina (1964)




Za onih nekoliko riječi koje sam izgovorila ("Dragi gledaoci, a sada gledajte emisiju za poljoprivrednike!") pripremala sam se pet dana, kao da u najmanju ruku uvježbavam ulogu Ofelije. Kada se upalilo crveno svjetlo, sva sam protrnula i izgovorila najavu svojim riječima. Bila sam očajna i mislila da je svemu došao kraj

Jelenu Lovretić tražio sam tri cijela dana po Zagrebu. I kad sam već bio digao ruke od namjere da upravo ona bude nova ličnost u seriji napisa o TV-spikericama privatno, našao sam je na tramvajskoj stanici na Trgu Republike.

Rekla je da je upravo doputovala iz Slovenije s kraćeg dvodnevnog izleta. Šefovi su joj, kaže, odobrili nepredviđeni dopust zato što je uspješno položila ispit iz nove hrvatske književnosti:

- Spremala sam ga dugo i savjesno, a kad sam se vratila s dobrom ocjenom u indeksu, morala sam predahnuti. Slovenija je upravo kao stvorena za odmor.


Televizija je kriva



Jelena kaže da njezino uzbuđenje moramo shvatiti, jer je od nekadašnjeg marljivog studenta postao nemaran ili, kako bi sarkastičniji ljudi rekli, vječiti student.

- To mi je bio prvi ispit na fakultetu nakon pet godina. Onda sam bila apsolvirala, odslušala sva predavanja i preostalo mi je da dajem diplomske ispite. Čekala me je godina dana dobrog posla, ali sam taj posao odgađala iz godine u godinu sve dok se nije nakupilo pet izgubljenih godina! - kaže Jelena Lovretić.

Krivac je televizija. 

Poznata spikerica, koja studira engleski i jugoslavensku književnost, jedno vrijeme gotovo da nije mislila ni na šta drugo nego samo na svoj poziv.

- Sada sam čvrsto odlučila da steknem diplomu. U televiziji su mi rekli da su i oni za to, pa ću, dok spremam posljednje ispite, imati, skraćeno radno vrijeme.

- Kako je bilo na ispitu?

- Znam da sam se izvrsno pripremila zato što pitanja koje mi je postavljao profesor nisu bila po mojoj želji. Kao što vidite, dobro sam odgovorila. Pitali su me o književnim časopisima u Jugoslaviji između dva rata, o Nazorovoj epici i prozi, o Mirku Bogoviću i Tresiću-Pavičiću te napokon o inozemnoj literaturi koja govori o ilirizmu! - priča Jelena.

- Hoćete li postati profesorica kad diplomirate?

- Ne, ostat ću spikerica s položajnim dodatkom na diplomu! - smije se Jelena.


Nova briga: stan



Zagrebačka spikerica ima novu brigu.

Dobila je stan u sjevernom Borongaju i sada ga valja urediti i upotpuniti.

Jelena kaže da izgubi mnogo vremena oko spremanja, jer je sama i nema joj tko pomoći.

- Ima li kakvih slika ili umjetnina u njemu?

- Jedno obećanje kipara Ivana Sabolića, koji je rekao da će mi darovati skulpturu. Tu je još nekoliko ulja za sada nepoznatih zagrebačkih slikara i ... ništa više.

Jelena Lovretić nije samo poznata kao lice s malog ekrana. 

Znaju je i kao prevodioca.

Izašla joj je knjiga manje poznatih novela Marka Twaina "Sistem protiv provalnika" u izdanju "Stvarnosti" a zatim joj je "Naprijed" u biblioteci "Svjetski humoristi" štampao izbor Twainovih humoresaka.

- Što sada radite?

- Počela sam s prevođenjem knjige jednog američkog autora (da vam pravo kažem, ne mogu mu se sjetiti imena) o reklami na američkoj televiziji. Ugovorom sam se obavezala da ću je završiti do januara.

Posebna su pasija Jelene Lovretić jezici. 

Najbolje govori engleski i talijanski a dobro se služi francuskim i ruskim. Negdje u ljeto počet će da uči španjolski, a evo zašto:

- U Boliviji mi žive roditelji. Spremala sam se da ih posjetim već ove godine, ali zbog fakulteta taj ću posjet Južnoj Americi morati da odgodim za kraj 1965.


Poziv u Ljubljanu



Jedan događaj koji se zbio ove zime ostat će Jeleni Lovretić kao najugodnija uspomena na godinu koja prolazi.

U novogodišnjem broju VUS-a, na pitanje što najviše želi u 1964, odgovorila je kako bi bila veoma zadovoljna da upozna svoje kolegice televizijske spikerice iz Ljubljane i Beograda.

Želja nije samo mrtvo slovo na papiru, kako se Jelena pribojavala.

Već nekoliko dana nakon izlaska VUS-a dobila je od Mihe Rigla, jednog urednika Ljubljanskog televizijskog programa, pismeni poziv da dođe u Ljubljanu kao njihov gost.

- Proboravila sam dva lijepa dana u Ljubljani. Izvanredno ljubazni domaćini proveli su me kroz Sloveniju. Tako sam se upoznala s Helenom Koder, Kristinom Remškar, Janom Čede - i Sergejom Krue.

Dopisujem se s Helenom i Sergejom.

Bila sam neobično sretna kad me je nedavno Sergeja posjetila u Zagrebu! - kaže Jelena.

- S Beograđankama se još ne znate?

- Upoznala sam se samo s Deanom Habjanič.

Reportaža o poznatim ljudima privatno ne bi bila potpuna - bar tako mi reporteri mislimo - kad ne bismo postavili i pitanje o pasijama.

Budite bez brige, ni Jelena neće biti pošteđena od tog upita:

- Kad sam kod kuće, pletem. Uskoro ću početi s radom na zimskom kaputu. Sada je pleteni kaput u modi a, napokon, i potreban mi je, jer je sve hladnije ...

Svojevremeno je Jelena Lovretić bila jedna od boljih zagrebačkih skijašica. 

Ni danas nije ostavila skije, iako se ne natječe, a kao planinarka obišla je sve planine u Hrvatskoj i Sloveniji.

- Godišnji odmor uvijek podijelim na dva dijela. Zimi, zna se, pođem na skijanje a ljeti, na more. Ovaj put sam i ljetnu polovicu prepolovila: malo u Sloveniji, malo u Malinskoj.

Dok sam boravila u Radovljici, pravila sam izlete po Triglavu, bila na pecanju na Savi Bohinjki, igrala mini-golf na Bledu. U Malinskoj sam se sunčala i kupala.


Sve najbolje o novinama



Jelena je na televiziji od decembra 1958, gotovo šest punih godina. Sjeća se i danas prve najave:

- Za onih nekoliko riječi koje sam izgovorila ("Dragi gledaoci, a sada gledajte emisiju za poljoprivrednike!") pripremala sam se pet dana, kao da u najmanju ruku uvježbavam ulogu Ofelije.

Kada se upalilo crveno svjetlo, sva sam protrnula i izgovorila najavu svojim riječima.

Bila sam očajna i mislila da je svemu došao kraj. Tek kad su mi rekli da je sve dobro svršilo, smirila sam se, nekako ...

Sada je na televiziju došlo nekoliko novih spikerica. Što Jelena kaže o njima?

- Sve su dobre i talentirane. Ambiciozne su i ozbiljno shvaćaju posao. To znači da će uspjeti.

Razgovarao: Pero Zlatar, obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1964.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)