Zvonko Letica, novinar Televizije Zagreb: Ličnost koja ima pravi žurnalistički nerv (1968)




Volim kad se osjeća napetost. Ja najbolje radim kad osjećam taj pritisak. Zato i volim uvijek u živo snimati. Ne samo zato što do posljednjeg momenta postoji mogućnost da nešto izmijenim. TV-gledalac mora osjetiti da je pred njim živ čovjek, samo što s njim komunicira zahvaljujući činjenici što su mu privilegije tehnike na raspolaganju

TV novosti, maj 1968: Zvonko Letica, rođen 7. mаrtа 1924. u Prаgu. Počeo kаo novinаr u "Studentskom listu". Prаvni fаkultet zаvršio 1957. Dve godine kаsnije, zаhvаljujući vezi, obreo se u Rаdio Zаgrebu. Od 1958. do 1961. dopisnik JRT iz Njujorkа. Sа specijаlnim prilozimа debituje nа televiziji 1957. Autor emisije "Objektiv 350" i "Stop".

Svojevremeno sаm pokušаo dа sаznаm: kome zvoni Zvonko?

Rаspitivаo sаm se u Zаgrebu i bližoj okolini, аli niko nije umeo dа mi kаže.

Zvonko Letica: Autor danas uobičajenog pozdrava
"Hvala na pažnji!" (foto: TV novosti)
Potrаžio sаm Leticu, odgovor nisаm dobio.

Rekаo mi je dа će mi to objаsniti drugom, srećnijom prilikom.

Sreli smo se pre dvаdesetаk dаnа u Montreu.

- Nije li sаdа trenutаk?

- Ne, nije - rekаo je.

- Kаko znаte?

- Osećаm.

Sutrаdаn se loše osećаo.

Imаo je rđаvu probаvu, mislim.

Potom je bilo rđаvo vreme.

Nаjzаd je rekаo:

- U redu. Pokušаćemo, pа kаko ispаdne.

Ispаlo je dа on rizikuje, а ne jа. Svаštа!

- Budite ljubаzni pа mi recite kog đаvolа trаžite nа festivаlu zаbаvnih tv-progrаmа?

- Bio sаm u Lugаnu nа sаstаnku "pulа", u kome je i "Stop". "Pul" se sаstoji od 24 mаgаzinа. Dogovаrаli smo se o dаljoj sаrаdnji, rаsprаvljаli smo o dosаdаšnjim rezultаtimа i gledаli priloge koje je svаki člаn "pulа" doneo sа sobom. Oprostio sаm se od ljubаznih domаćinа i krenuo nа vikend do Montreа dа vidim nekoliko emisijа. Zаtim putujem u Zаgreb.

- Kаd ćete vi i Jovаn Šćekić, zа kogа ste, nаdаm se, čuli, osnovаti domаći "pul"?

- Jovа je imаo jednu tаkvu ideju, аli je odustаo. Uostаlom, to ne zаvisi od nаs dvojice. Kаdа bismo imаli tаko nešto, sve bi bilo lаkše. Angаžovаo bi se veći broj sаrаdnikа i svаkih sedаm dаnа imаli bismo emisiju. Bilo bi to ideаlno.

- Vi ste jedno vreme bili scenаrist, reditelj voditelj, orgаnizаtor i glаvni junаk emisije "Objektiv 350". Odustаli ste od reаlizаcije kаdа smo svi očekivаli dа ćete i odgovаrаti nа pitаnjа kojа ste postаvljаli drugimа. Zаšto?

- Morаte biti strpljivi. Kаd mi ponestаnu sаgovornici, odgovаrаću sаmom sebi. Ali tаdа će biti oštećeni gledаoci. Neće moći dа sаznаju ništа novo.


Trаljav đak



Bio je očаjаn što me nije gurnuo nehotice u Lemаnsko jezero. Prаvio sаm se kаo dа to ne primećujem.

- Bojim se dа nemаmo o čemu dа pričаmo - rekаo je učtivo, sedmi put. - Ono što bi moglo dа bude privаtno, nije zа druge.

- Dozvolite dа vаs pаrаfrаzirаm: pokušаćemo, pа štа ispаdne...

- Ali prethodno morаmo dа se dogovorimo štа je tаbu. Vаži? 

Pristаo sаm i - pokаjаo se. Nаveo je 28 stvаri o kojimа ne bi želeo dа pričа. 

- Objаsnite nаm bаr kаko ste uspeli dа se rodite u Prаgu?

- Tаmo je studirаo medicinu moj otаc - rekаo je skromno. - Inаče, Splićаnin sаm. Pre dve godine prvi put sаm posetio mesto rođenjа, аli iz profesionаlnih а ne privаtnih pobudа. Prаtio sаm televizijski festivаl.

- Kаžu dа ste bili trаljаv đаk?

- Ne preteruju. Sаmo sаm se jednom potrudio dа budem vrlo dobаr, kаdа je trebаlo dа me oslobode mаle mаture. Zаnimаlo me sve drugo, sаmo ne školа. Jednа od brojnih mojih pаsijа bilа je beletristikа. Ono što sаm tаdа uspeo dа pročitаm, to je i ostаlo.

- Dа li ste se isticаli u prаvljenju gluposti. Ako jeste, pohvаlite se slobodno.

- Bilo ih je dostа. Ne znаm koju dа izdvojim. Jednа umаlo dа nije bilа fаtаlnа. U sedmom rаzredu gimnаzije žestoko smo rаtovаli. Upotrebljаvаli smo kredu umesto municije. Neko me je pogodio u oko i umаlo gа nisаm izgubio. To je bilа poslednjа glupost ... Ti gimnаzijski dаni su nаjlepši period mog životа.


Pasijа



"Privatno sa... ": Rubrika u kojoj
je Žika Srećković "bockao" svoje
sagovornike (TV novosti)
Nije se preterаno isticаo ni kаo student.

- Nisаm imаo priliku dа osetim štа znаči biti student pа su mi srednjoškolski dаni utoliko drаži. Rаdio sаm i polаgаo ispite. Počeo sаm kаo profesionаlаc u "Studentskom listu" а potom, preko veze, dospeo u Rаdio Zаgreb. kаo čovek zа spoljnu politiku.

Direktor Rаdio Zаgrebа bio je Zlаtko Sinobаd, moj drug iz gimnаzije ... Dаnаs je аmbаsаdor u Finskoj. Zаhvаljujući njemu, Zаgreb je i dobio televiziju ...

Sreo me jednog dаnа i prisilio dа pređem. Pozivаo se nа prijаteljstvo. Otišаo sаm... Ali mi ponovo pričаmo o poslu!

- Zа vаs kаžu dа ste u sukobu sа dobrim ukusom i sа nekim kolegаmа.

- Protestujem. To pitаnje vаm je sugerisаo Angel Milаdinov. Nije, inаče, tаčno. Nаročito kаd je reč o kolegаmа.

- Angel mi je rekаo dа vаm je fotogrаfijа velikа pаsijа.

- Muzikа je znаtno većа. Često pripremаm zа Rаdio muzičke emisije ...

- Ali rekаo mi je i to dа vаšа slаbost premа fotogrаfiji potiče od SLABE izrаde kolor-dijаpozitivа.

- Ne nаsedаjte njegovim pričаmа! Dijаpozitivi su bili odlični. Ali to nije bilа mojа zаslugа nego foto-аpаrаtа, jаpаnskih i mongolskih motivа.

- Poznаte su mi sve vаše slаbosti. Imаte li vi neku jаku strаnu?

- Morаte prestаti dа se družite s Angelom. Prilično loše utiče nа vаs.

- Zаšto uporno verujete dа imа nešto protiv vаše persone?

- Uporniji je od mene - rekаo je i ustаo.

Svečаno je obećаo dа će mi poslаti iz Zаgrebа nekoliko "cаkа" dа dopunim tekst. Koristim se prilikom dа gа obаvestim dа to još nije stiglo. 

Razgovarao: Žikа Srećković, obrada: Yugopapir (TV novosti, maj 1968.) 



*****



Plavi vjesnik, avgust 1968: Zvonko Letica, novinar, urednik i komentator TV studija Zagreb, autor je brojnih zanimljivih tema emitiranih u serijama "Objektiv 350". Način izbora tih tema, kao i prezentiranje TV gledaocima svrstale su Leticu u red najpopularnijih TV radnika ...


Zvonko Letica odgovara na pisma čitatelja Plavog vjesnika (1968) 

Prije intervjua naših čitalaca s gostom rubrike "Sve o zvijezdama" želimo informirati naše čitaoce da u izboru zvijezda (gost rubrike) prvenstveno vodimo računa o njihovim željama. Dakle, i ubuduće prednost gostovanja u rubrici imat će one zvijezde za koje dođe najviše pisama (s pitanjima) na adresu naše redakcije. Broj pisama i pitanja je neograničen ...

Na pitanja naših čitalaca izabranih za današnji intervju: Ljubomir Makić, Novi Sad, Nenad Katić, Zadar, Ivo Cergov, Karlovac, Justona Jovović, Beli Manastir, Karlo Savić, Zagreb, Snježana Rakvan, Samobor, Zvonimir Tekan, Osijek, Lovro Bilić, Rijeka, i Darko Mandić, Split... odgovorio je Zvonko Letica:

- Gledao sam reprizu vašeg "Objektiva 350" iz KPD Slavonska Požega. Dopustite da vam iskreno čestitam ... Ali, ne čini li vam se, druže Letica, da žena koja provede dvije ili više godina u tom "domu" mora (s obzirom na režim) izgubiti osjećaj nježnosti i ženstvenosti i prestati da bude žena kakva je bila prije "krivičnog djela" i izaći iz KPD-a kao gruba ličnost?

- Najprije hvala na čestitki. Ne vjerujem da vam mogu dobro odgovoriti, jer ne smijemo generalizirati, a osim toga kratko sam boravio u KPD. Pitanje je, međutim, vrlo umjesno. Režim u Domu bi, naravno, morao biti takav da osuđena gubi samo ono zbog čega je došla u sukob s društvom. A nježnost i ženstvenost u to ne spadaju. Pretpostavljam da se kod izdržavanja duže vremenske kazne to može dogoditi.

Moje je kratko iskustvo: pojava brojne muške ekipe "Objektiva" potencirala je ženstvenost, a osjećaj nježnosti mogli ste primijetiti u razgovorima ...

- Za godinu dana bit ću maturant. Želja mi je da postanem novinar. Možete li me savjetovati koji je smjer bolji: novinarstvo u štampi ili na TV? Hvala na iskrenom odgovoru!

- Oba su smjera dobra. Ako dobro pišete i imate ostale osobine potrebne novinaru, pođite u štampu. Ako, međutim, dobro govorite, imate bogat rječnik i prirodno se ponašate pred kamerama, a lako zapažate bitno, onda nam dođite na TV. Takvi su nam potrebni. Još jedan savjet: završite fakultet, pa tek onda pokušajte s novinarstvom.

- Priča se da mlade djevojke mogu doći na mali ekran uglavnom samo onda ako su spremne na "ustupke" prema onima koji odlučuju... Koliko ima istine u tim pričama? Iako vi niste taj koji "odlučuje", sigurno ste dobar poznavalac prilika.

- Mnogo je djevojaka i mnogo je onih koji odlučuju - od onih koji stalno zapošljavaju do onih koji angažiraju za jednu emisiju. Ima istine u vašoj pretpostavci, ali ako se tako nešto dogodi na obostranu korist i bez prisile, onda istina ne izbija na vidjelo ...

- Učili su nas da u svakom zvanju postoji "prijelomna faza". Danas ste vi ugledan, cijenjen i vrlo popularan novinar. Koji bi se događaj u vašoj novinarskoj karijeri mogao smatrati prijelomnim?

- Ne mogu se sjetiti da je kod mene bila "prijelomna faza", ukoliko to nije bilo nekoliko godina upornog rada, kad se koješta moralo žrtvovati. Ta faza još traje, jer kad s vremenom steknete izvjesnu afirmaciju, uvidite da ne smijete popustiti ni u ulaganju truda u svaku pojedinu emisiju, ni u stjecanju vlastite obrazovanosti i obaviještenosti.

- Vaša emisija o studentima bila je vrlo dobra. Međutim, nije li to bio prikaz (iako objektivan) samo jedne strane medalje? Ja se dobru sjećam kako su studenti nekad pod mnogo težim uvjetima (slaba ishrana, rad danju i noću) živjeli, ali s boljim rezultatima od današnjeg prosjeka ...

- Ne, nisam uspio s emisijom o studentima. Problem je vrlo zamršen, a ja sam u raspoloživom vremenu dospio zahvatiti samo njegov mali dio. Zato imate takav dojam.


Šapnite mi datum



- Pouzdano znam da je na vidiku vaš brak sa spikericom Jelenom Lovretić. Šapnite mi datum, a ja ću vas ugodno iznenaditi ... uz obaveznu čestitku.

- Hoćete li se naljutiti ako vam ne odgovorim, jer ne volim publicitet svog privatnog života?

- Pošto je "Plavac" objavio i vaše ime kao gosta rubrike "Sve o zvijezdama", pričali smo u jednom društvu o Zvonku Letici. Uz neke komplimente na račun vašeg novinarskog rada pala je i oklada: jedna strana (moja) tvrdila je da su vaša mjesečna primanja (ako ste plaćeni po učinku) vise od 4000 novih dinara, a druga strana obratno. Odgovorite nam iskreno: tko je dobio okladu?

- Točno je da smo plaćeni po učinku. I tačno je da sam dva mjeseca u ovoj godini po prvi put u životu imao primanja iznad svote od 4000 novih dinara (zajedno s nagradama). Međutim, vaš je "duel" i pitanje nepotpuno, jer trebalo bi vidjeti što sam u ta dva mjeseca radio i uradio i kakva su bila primanja ostalih u Radio-televiziji Zagreb.

- Sin sam radnika i studiram pod vrlo teškim materijalnim uvjetima. Međutim, ne žalim se, jer će moj kruh biti sutra dvostruko slađi... Pa ipak, dopustite prijedlog: možete li vaš "Objektiv 350" okrenuti primjerima koji bi nam otkrili one o kojima se naveliko priča (a čini se malo poduzima) da se bogate na račun radnika? Ili, zar je to možda preosjetljiva tema?

- Nema preosjetljive teme uvijek u pravu, razumije se da jer važan je način kako se što obrađuje. Već mjesecima imam tu temu u planu, ali sam uvijek morao dati prednost nekoj drugoj temi. Hvala vam i na vašoj sugestijii i ako se moj plan ne izmijeni gledat ćete "Objektiv 350" s tom temom u idućoj programskoj sezoni.

- Nije tome tako davno da ste i vi bili omladinac. Možete li opisati razliku između omladine u vaše vrijeme i nas - današnje generacije mladih?

-  Ne vjerujem da postoje razlike osim što živimo u drugom vremenu, pa su i kriteriji na osnovi kojih nekoga vrednujemo (i mlađe i starije) izmijenjeni ... Pitanje vam je kratko, ali da bismo se dobro razumjeli, morao bih odgovoriti člankom, pa molim - s obzirom na raspoloživi prostor - da se zasad zadovoljite naprijed iznesenom osnovnom konstatacijom.

Obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, avgust 1968.)


*****



Studio, decembar 1967: Zvonko Letica ima tako karakterističnu boju glasa i način izgovora da ga se lako prepoznaje i kad govori preko telefona:

Letica: Gost stalne rubrike Ivana Kreutza
"Pred crvenim okom TV-kamere" (1968)
- U redu, kolega. Vrlo rado pristajem na razgovor. Ali pod uvjetom da ne bude nikakav službeni razgovor. Službeno prepustimo drugoj prilici.

U dogovoreno vrijeme potražio sam ga u zagrebačkoj televiziji. 

Zatekao sam ga u razgovoru s režiserom Angelom Miladinovom.

- Jesi li vidio što piše "Komunist"? - upravo je pitao Miladinova. Kao odgovor, režiser mu je pružio tri pisma TV-gledalaca. Naravno, riječ je bila o spornoj emisiji "Tamnim stazama života" iz serije "Objektiv 350".

Izašli smo iz zgrade da potražimo neko mirnije mjesto.

- Zašto sam baš Požegu odabrao, zašto baš žene? To je dolazilo nekako postepeno - priča mi putem Letica. - Naša tema je de facto bila: kako izgleda preodgoj kažnjenika. I da to vidimo kod samih kažnjenika, a ne posredstvom službenika kazneno-popravnih domova.

I to u tri kazneno-popravna doma. Onome u Slavonskoj Požegi i dva druga, u Lepoglavi i onome kraj Pule, sa slobodnjacima. 

Na kakve sve probleme nailaze, uključiv i seksualne. 

Ali kad smo došli u Slavonsku Požegu toliko smo se zainteresirali, da smo ostali samo na toj temi, o kažnjenicama. 

Kažnjenicima namjeravamo posvetiti jednu emisiju iduće godine...

Zašutio je. Vjerojatno je razmišljao o toj novoj emisiji.

- Što sam ono htio reći? A da, mi smo se iz Požege vratili drugačiji... Kako da kažem. Masa predodžbi se mijenja. Očekujete prema filmu i masu drugih informacija da su tu čuvari grubijani. Život ih na to tjera. 

A onda naiđete na nešto sasvim drugačije. 

Onda, prvi put ste u kontaktu i s ljudima koji su ubili. Već sam pomisao na takav razgovor iziskuje napetost... 

A poslije toga dođe do takvog odjeka. 

Uvjeravam vas, nismo radili kao rutineri, suho, nego sa srcem. Mene je Angel iznenadio. Za njega kažu da voli grubosti. Čak da ih bira. 

Ja kao njegov drug nisam čak ni reagirao kad se tako o njemu govorilo u mojoj prisutnosti. Ali u Požegi sam shvatio da je sasvim drugačiji. Za mene je i on bio otkriće.

Jurišićevom, najživljom zagrebačkom ulicom, vlada tipična podnevna gužva.

- Mene kad tema uhvati, onda idem ulicom kretenski, tako da nikog ne vidim. I onda čujem ono "Hej, zdravo!" Tu je ta opasnost: "Pazi, što se ovaj uzoholio. Neće više ni znancima da se javlja."

U kavani "Opera" susrećemo Martijevu ekipu. Publika za stolovima tipično "tinejdžerska".

- Znate šta, ja ne znam kako dođe do teme, ideje. Konkretno, ja sad pred sobom imam šest emisija. Spomenuli ste maločas moju emisiju o huliganima. Ta tema sjedila je tu negdje u malom mozgu dok sam bio dopisnik u New Yorku i počeo skupljati članke o njihovim huliganima. 

A kad sam došao ovdje, pred "Balkan" kinom vidio sam trojicu huligana kako zadirkuju jednu ženu, a njen muž ne smije ništa reći. Imam fascikle. Simultano radim nekoliko tema. Naiđe neka ideja, pribilježim i ubacim ...


Da li je Letičin objektiv objektivan?



Unatoč solidnim i dugotrajnim pripremama uvijek na kraju upada u vremenski tjesnac.

- U tome i jest seks. Ja volim kad se osjeća napetost. Ja najbolje radim kad osjećam taj pritisak. Zato i volim uvijek u živo snimati. Ne samo zato što do posljednjeg momenta postoji mogućnost da nešto izmijenim. 

Voli uvijek uživo snimati: Zvonko Letica (foto: Studio)

TV-gledalac mora osjetiti da je pred njim živ čovjek, samo što s njim komunicira zahvaljujući činjenici što su mu privilegije tehnike na raspolaganju. 

U tome i jest jedina prednost televizije, da gledaocu u sobi pokazuje nešto što se stvarno tog trenutka negdje događa ...

Na ekranu uvijek djeluje tako staloženo i mirno. 

- Kakav je osjećaj biti svjestan da te tog trenutka promatra nekoliko stotina tisuća ljudi i pažljivo prati svaku tvoju riječ.

- Ja kad idem u živo ne razmišljam o tome, bar nastojim... Ja mislim da svaki čovjek ima svoj način skrivanja treme ... Bar nastojim ... Samo, ja se bojim da ću s vremenom imati sve više treme. Zato što s vremenom i radom čovjek stječe određeno povjerenje. 

Gledalac, bez obzira slaže li se ili ne, očekuje da nešto kažete. Ljudi očekuju da svaka emisija bude zanimljivija od prethodne. 

Recimo, moja posljednja emisija bila je sadržajno važna, ali po formi i načinu obrade daleko mirnija. I ljudi već misle da sam posustao ili reagirao na negodovanja.

Letica je kao televizijski novinar zadro u područja, koja su se nekako prešutno smatrala "tabu-temama". 

Na svoj specifičan način on je govorio o huliganima, obustavi rada, o kažnjenicama ...

- U što bih ja sve prodro! Imam čitav niz ideja. Ja sam počeo primati pisma sa sugestijama. Ne radi se samo o ličnim stvarima. Općinski funkcionar, predsjednik općine, zove me da mi pokaže onu lošiju stranu. Kaže da će me lično voditi u sela nedaleko Zagreba da se vidi kako još ljudi tamo žive.

- Pitam ga da li ima intervencija kad iznosi "nezgodne stvari" ili, što više, koči li ga pomisao na to da ide do kraja.

- Moram priznati da pred "telefonima" nemam treme. Kad se odlučim za snimanje neke emisije, onda ne očekujem "telefone" ... Čim raščistim to što jest a što nije etički prikazati, što je istinito, a što nije, ja prilazim poslu.

To su osnovni kriteriji kod izbora i obrade materijala. A da li je nešto "tabu" ili ne, o tome ne razmišljam.

Kroz prozor kavane vidi se zgrada Pravnog fakulteta. 

Studenti se na čas zbiju u grupice, a onda zbog hladnoće brzo razilaze.

- Moj januarski "Objektiv" govorit će o studentima. Jedan naš kolega po profesiji "ispalio" je na mene epigram: da li je Letičin objektiv objektivan? 

Ono na što nailazim pri realizaciji emisija je tako zanimljivo da nema potreba za dodavanjem. 

A ne plašim se da bih oduzimao. Emisija će govoriti o našim budućim intelektualcima, takvim kakvi su u ovom trenutku.

Nasmiješio se promatrajući me. 

Tačno tako kao na kraju svojih TV-komentara, kad čeka da ga kamera "izblenda" nakon obaveznog: "Hvala na pažnji!"

Razgovarao: Ivan Kreutz, obrada: Yugopapir (Studio, decembar 1967.)

Najpopularnija ličnost 1967: Zvonko Letica ispred najtraženijeg komičara Čkalje i
najvoljenijeg pevača Vukova

Zlatni vijenac čitalaca Studija:
Pristiglo je skoro 200.000 kupona 
 


Studijev komentar:

"Prvi je Zvonko Letica - televizijski radnik koji ima pravi žurnalistički nerv. Isprva je u svijest TV-gledalaca ušao kao društvena konverzacija ("Hvala na pažnji!") Zatim je primijećena njegova sugestivnost. On gradi svoje komentare tako da rješava svih sporednosti. On kao komentator, doduše, čita, ali čini to na taj način da se to jedva primjećuje. 

Zatim se uhvatio u koštac sa tzv. životnim problemima. I ono što bi netko pretvorio u drvenariju, on tome daje televizijski život. Nijedna njegova emisija "Objektiv 350" nije prošla bez komentara, nezapaženo. Ovaj njegov vijenac je u stvari pobjeda žurnalizma na televiziji."



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)