Uspon tandema Jobs - Wozniak i njihove kompanije Apple: "Velebit" - uvoznik za Jugoslaviju (1982)




"Velebit" se već nekoliko godina pojavljuje kao uvoznik "Applea" za Jugoslaviju, ali tu se ne iscrpljuje njegova uloga. U suradnji s "Ivasimom", on je stvorio prilično jak tim stručnjaka koji prvo izrađuje pojedine dodatke osnovnoj jedinici "Applea", a zatim stvara i programsku podršku

Kad sam krenuo autoputom broj 280 prema San Joseu, San Francisco ostao je za mnom u magli. Nakon izlaska iz San Francisca, kad se prođe pokraj aerodroma, autoput prelazi preko nekoliko brežuljaka, a potom se spušta u dolinu. Sišao sam s autoputa i krenuo cestom El Camino Real. Promet je bio prilično gust. Ubrzo sam ušao u tipičan američki provincijski pejzaž: uz cestu se redaju brojne niske zgrade s mnogo svijetlećih reklama i natpisa. 

Što se više udaljujem od San Francisca, vrijeme je ljepše: nestaje magle, pojavljuje se sunce.

Pedesetak kilometara od San Francisca, na početku doline Santa Clara, barem je desetak stupnjeva toplije nego u gradu.

Ovdje je uvijek vruće, a taj meteorološki fenomen donio je dolini i nevjerojatan privredni razvoj.

Dolina Santa Clara, smještena između San Francisca i San Josea, bila je poznata po voćarstvu: tu su rasle izvanredne marelice, šljive i trešnje. No danas dolinu Santa Clara nitko više ne spominje po voćarstvu.

Štoviše, danas to petnaestak kilometara široko i četrdesetak kilometara dugo područje malo tko uopće naziva njegovim pravim imenom, gotovo svi ga nazivaju imenom što ga je dobilo još šezdesetih godina - "Silicijska dolina".

A nazvana je tako jer je tu najveća koncentracija kompjuterske industrije i industrije poluvodiča na svijetu.

Na tom relativno malom području postoji danas točno 786 elektronskih tvrtki.

Nema više voćnjaka, ali bogatstvo flore daje tom novom industrijskom području poseban ugođaj. Zgrade su uglavnom niske, doimaju se kao vile, okružene su drvećem i grmljem. Nema tvorničkih dimnjaka, nema smoga, vrijeme je uvijek sunčano.

Tvornički dimnjaci nisu ni potrebni: osnovni je proizvod ovdašnje industrije sićušan, mikroskopskih dimenzija - to je posljednjih godina toliko spominjani poluvodički integrirani sklop, čip (chip), osnovni element kompjuterske industrije.


Kompanija svježih ideja



Putujem u tvrtku "Apple Computers" u gradiću Cupertino, nekad voćarsko središte, a danas, zajedno sa susjednim mjestima Los Altos i Sunnyvalle, već slavan u svijetu elektronike.

Gradić se ne razlikuje od šireg krajolika "Silicijske doline", tu su barovi u koje se odlazi kolima, restoran "MacDonald", benzinske stanice.

Ulazim u ulicu Bandley Drive i u "carstvu" sam "Applea".

Riječ je o nizu gotovo jednakih niskih smeđih zgrada, s mnogo ostakljenih stijena, s travnjakom ispred zgrada.

U jednoj od tih zgrada pronalazim napokon Stana DeVaughna, čovjeka koji mi je u kompaniji "Apple Computer" domaćin.

Njegov ured, u jednoj prostranoj dvorani, zapravo je samo nevelik prostor ograđen paravanima.

U kutu su dva glavna i jedina proizvoda tvrtke - mikro kompjuteri "apple II plus" i "apple III".

Njegov ured nema vrata, vidi se u hodnik kuda prolaze mnogi službenici i tehničari.

DeVaughn vrlo je mlad čovjek, ali je čini se jedan od starijih u kompaniji. Svi koji prolaze pokraj njegovih vrata vrlo su mladi, jedva da sam vidio ijednog četrdesetogodišnjaka, a prošlo ih je i nekoliko za koje bih rekao da nisu imali niti dvadeset.

Tako mi je sad prihvatljivije djelovao podatak, koji sam znao prije nego što sam stigao u "Apple", da je osnivaču i predsjedniku kompanije Stevenu Jobsu samo 26 godina.

Činilo mi se da bi osoba koja je na čelu jedne od najpropulzivnijih američkih tvrtki, i to tvrtke koja je nesumnjivo stvorila sasvim novo tehnološko i trgovačko područje, morala biti starija i iskusnija.

No kompjuterska industrija sasvim je specifično područje poslovanja, na kome su najvažnije svježe ideje, pa su najvažnije mlade i neopterećene osobe.

Sam Steven Jobs postao je simbol jedne sasvim nove pojave u poslovnom svijetu u SAD. Nije stoga čudo što ga je veliki američki tjednik "Time" stavio u veljači ove godine na svoju naslovnu stranicu, najavljujući njegovim primjerom temu o novim uspješnim ljudima u SAD.

Steve Jobs & Steve Wozniak (foto: Start)

Steven Jobs bio je poduzetnik koji je ideje nekolicine promućurnih ljudi, u prvom redu svog glavnog kompanjona i kompjuterskog genija Stevena Wozniaka, kanalizirao u uspješnu poslovnu strategiju. 

Prije nego što su se Jobs i Wozniak prije šest godina pojavili sa svojom prvom verzijom mikrokompjutera "apple II", kompjuteri su bili sprave namijenjene samo velikim kompanijama, institutima te znanstvenim i istraživačkim centrima.

Jobs i Wozniak napravili su kompjuter koji su mogli upotrebljavati, a i kupiti, individualni profesionalci liječnici, arhitekti, novinari, farmeri, poslovni ljudi, auto-mehaničari i tako stvorili sasvim novo tržište. 

U to će se tržište potom ubaciti brojne druge tvrtke - "Tandy Corp." modelom TRS-80, "Commodore", pa na kraju i IBM svojim izvanrednim modelom, a ideju Jobsa i Wozniaka poslije će Britanac Clive Sinclair dovesti do krajnosti napravivši tako maleni personalni kompjuter da stane na dlan, po cijeni pristupačan svakom džepu.

Jobsov i Wozniakov model "applea II" uređaj je dizajniran, upravo kao poslovno oruđe.

Izgleda kao malo veći pisaći stroj, s gotovo identičnom tastaturom, ali bez valjka za papir i pomičnih slova.

To je zapravo samo "mozak" "applea": srce sistema koji je konstruiran tako da se nadograđuje.

"Apple" može raditi i tako da se u njega programi ubacuju s običnog kasetnog magnetofona, ali konstruktori u "Appleu" sagradili su i uređaj za snimanje programa s disketa, a i vlastiti monitor (iako se "apple" može uključiti na najobičniji televizor).

No on ima velike profesionalne mogućnosti dogradnje, pa može služiti i kao moćno kontrolno sredstvo za praćenje rada nekih sistema, i kao elektronska arhiva, i kao terminal u kontaktu s velikim kompjuterskim sistemima, i kao elektronska igračka, i kao pomoćno sredstvo u projektiranju svega, od kuća do komponiranja glazbe (jer ima vlastiti zvučnik na kojemu se može reproducirati ono što je na njemu komponirano).

Godine 1975, kad se upustio u poslove s kompjuterima, Stevenu Jobsu bilo je samo 19 godina.

Kao dječak, živio je u "Silicijskoj dolini", tamo išao u školu i oduševio se tehnologijom.

Uz redovito školovanje odlazio je u kompjutersku tvornicu "Hewlett Packard" na tečajeve iz kompjuterske tehnologije. Već kao tinejdžer želio je izgraditi vlastiti kompjuter.

Najbolji prijatelj bio mu je Stephen Wozniak, kojega je upoznao sa trinaest godina. Wozniak je bio genij za projektiranje elektronskih uređaja pa su njih dvojica zarađivali pare izrađujući elektronske uređaje uz pomoć kojih se moglo bez plaćanja obavljati međunarodne telefonske razgovore.

Jednom, iz šale, Wozniak je uz pomoć svog uređaja nazvao Vatikan, predstavio se kao Henry Kissinger i zatražio papu da s njim razgovara. U posljednji je trenutak jedan biskup, koji je razgovarao s "Kissingerom" dok papa ne dođe, ustanovio da je riječ o prijevari.


Kompjuter iz garaže



Dva prijatelja rastala su se potom na dvije godine. Jobs je otišao u Oregon, gdje se upisao u neki koledž.

No napustio je koledž i vratio se u "Silicijsku dolinu" da se zaposli u "Atariju" kao autor programa za elektronske igre.

Wozniak se u međuvremenu zaposlio kao elektroničar u "Hewlett Packardu".

Ljeti 1975. godine, u dnevnoj sobi kuće Jobsovih roditelja u gradiću Palo Alto u "Silicijskoj dolini", Wozniak je, zajedno sa svojim prijateljem Jobsom, na temelju jednog mikro-procesora što ga je kupio za 25 dolara, počeo graditi vlastiti mikrokompjuter. 

Radio je to samo zato da bi posjedovao vlastiti mikro-kompjuter kakvih još nije bilo na tržištu. 

Izgradio ga je, a kad su Jobsovi i Wozniakovi kolege vidjeli kompjuter, svi su poželjeli da ga imaju. 

Mnogi su počeli sami konstruirati mikro-kompjutere, Wozniak i Jobs su im pomagali, ali su malo-pomalo uvidjeli da bi najbolje pomogli svim prijateljima kad bi za sve napravili osnovu na koju će se mikro-kompjuter dograđivati. 

Jobs je prodao svoj "volkswagen" a Wozniak svoj stolni kalkulator, pa su skupili 1300 dolara, potrebnih da počnu malu serijsku proizvodnju osnovnog kompjuterskog sklopa što ga je izumio Wozniak.

Jobs i Wozniak mislili su da je riječ o zabavnom i tek ponešto unosnom ljetnom poslu.

Vjerovali su da će do jeseni zaraditi oko 2500 dolara.

No na jesen su ustanovili da je potražnja za njihovim kompjuterom među prijateljima, znancima i neznancima tako porasla da ga oni više ne mogu izrađivati ručno u dnevnoj sobi i garaži Jobsovih roditelja. 

Osim toga, prvi je model imao premalu memoriju da bi se mogao uspješnije profesionalno koristiti. Stoga su Jobs i Wozniak u jesen 1976. godine konstruirali nešto jači stroj i prozvali ga "apple II".

Zašto naziv "apple" - "jabuka" - ima raznih objašnjenja.

Po najraširenijoj priči, Jobs je spravu nazvao "jabuka" zato što su ljeti 1976. godine Jobs i Wozniak radili u garaži koja se nalazi pokraj jabučnika.

Po drugima, Jobs je izmislio ime da bi ga podsjećalo na ugodno provedene dane u Oregonu, gdje ima mnogo jabuka

Po trećoj verziji, Jobs je izabrao to ime jer je želio da njegov kompjuter postane "svakodnevna stvar u svakoj kući kao što je to jabuka".

Sam Jobs kaže da je kompjuteru dao to ime jer se nitko drugi nije sjetio nijednog boljeg.

Za razliku od Wozniaka, Jobs je bio zainteresiran da svoj izum komercijalizira.

Prvi je počeo pregovarati s raznim investitorima da financiraju početak proizvodnje te da potom sudjeluju u dobiti.

Mnogi nisu imali povjerenja u mladog Jobsa koji je na poslovne razgovore dolazio zarastao u dugu kosu i bradu, u trapericama odrezanih nogavica do iznad koljena i u sandalama. 

No pojavio se čovjek koji je bio voljan da uđe u posao: bio je to tada 34-godišnji A. C. Markkula, koji je u projekt uložio 250.000 dolara i svoje financijsko znanje, pa je, njegovim pristankom da se zainteresira za Jobsove i Wozniakove sprave, "Apple" počeo stvarno funkcionirati kao poduzeće.

Jobs i Wozniak sami su u garaži izgradili oko 200 primjeraka "applea I", a potom su se koncentrirali na izgradnju i usavršavanje "applea II", namijenjenog širokoj publici.

Zaključili su da to mora biti lako prenosiv, jednostavan proizvod privlačna izgleda, koji će korisnik moći vrlo lako upotrebljavati.

Neke velike tvrtke nudile su im velike pare da im prodaju patent, ali to su Jobs i Wozniak odbili, dijelom i stoga što je Jobs imao vlastite ideje za plasiranje sprave na tržište.


Tri faktora uspjeha



Evidencija zaliha: Blokčić, za svaki slučaj
(foto: Start)
Tri su stvari bile presudne za uspjeh "applea II". Prvo, to je sam utjecaj mjesta na kome je proizvod stvoren. "Silicijska dolina" je mjesto na kome se stalno usavršava kompjuterska tehnologija. Ona je pokretač napretka u toj industrijskoj sferi.

Časopis "Time" nedavno je prenio izjavu nekog kompjuterskog stručnjaka:

- Živjeti u Silicijskoj dolini isto kao i jahati na nosu Space Shuttlea - jer ovdje se putuje u budućnost!

"Silicijska dolina" značajna je i stoga što se na licu mjesta može naći sve što je inovatoru potrebno: najkvalitetnije komponente, maštoviti stručnjaci, te ljudi voljni da ulože pare u nove ideje, ma kako se one ludo doimale. 

Mnoge se od tih ideja nikad ne ostvare i poslovni pokušaj nikad ne uspije, ali "Silicijska dolina" bila je prije dvadesetak godina voćnjak, a danas proizvede na godinu robe u vrijednosti od 8,7 milijardi dolara.

Drugi je razlog "Appleova" uspjeha povezan s Jobsovom poslovnom strategijom.

Jobs je zaštitio samo najnužnije karakteristike svog proizvoda, osnovni središnji procesni dio, dodatne memorijske jedinice, te one dodatke koje je "Apple" sam proizvodio.

Sve ostalo što ide uz "Apple" mogao je proizvoditi tko god je to htio.

Tako se uz "Apple" stvarala dodatna nezavisna industrija raznih dodataka za "apple", raznih priključaka kojima se proširuju mogućnosti upotrebe osnovnog proizvoda.

Vrlo često "Apple" je ulazio u zajedničke poslove s tim još manjim nezavisnim proizvođačima, tražeći jedino da se poštuje njegov trgovački znak, ali potičući inovatorstvo, što druge firme, čuvajući sve što je u vezi s njihovim proizvodom, nisu radile.

Kad je "Apple" izašao na tržište tzv. personalnih ili mikro-kompjutera (zapravo uređaja za individualne profesionalce i manje poslovne jedinice), ubrzo su se pojavili brojni konkurenti. 

Usprkos tome, "apple II", star čak šest godina (i pored konkurenata i velikih tvrtki, poput IBM-a, koje su počele ubacivati na područje mini i mikro-kompjutere) ipak je ostao kreator novog tržišta. 

"Apple II" je 1979. godine dotjeran, ali njegova osnovna arhitektura nije mijenjana, pa i to govori da su Wozniak i Jobs 1976. godine konstruirali vrlo modernu spravu. 

Još i danas "apple" pokriva oko 20 posto svjetskog tržišta mikro-kompjutera: dosad je u svijetu prodano oko 400.000 komada.

Treći razlog uspjeha "applea" povezan je s programskom podrškom.

Sam kompjuter potpuno je beskoristan bez programa po kojima obavlja zadatke. Programe kupac računara mora sam napisati ili ih mora kupiti gotove.

"Apple" je sam razvijao programe za svoj računar, ali najveći doprinos gotovih programa dali su mnogi nezavisni proizvođači koje je "apple" poticao (ili barem nije obeshrabrivao) da pišu programe za "apple".

Prema proračunima "applea" u Cupertinu, u svijetu postoji oko 40.000 programa za "apple II", a to je možda i najveći broj programa napisan za bilo koji kompjuter na svijetu!

Valja reći da koliko kompjuter ima programa toliko ima mogućnosti primjene, a koliko ima mogućnosti primjene toliko ima i potencijalnih interesenata.

Spomenimo samo neke od brojnih primjena "applea" u najrazličitijim sferama ljudskog života:

- Američki sportski novinari nose "apple" na stadione i pišu izvještaje stalno kontrolirajući dosadašnje sportske rezultate i statistike što ih čuvaju u "appleu".

- "Apple" može na ekranu crtati i slikati u 16 boja, a ima i veliku sposobnost animacije crteža, pa ga autori crtanih filmova koriste za kontrolu animacije.

- Računar može služiti i kao "word processor", na njemu se može pisati, korigirati i prepravljati tekst.

- Za poslovne ljude izrađeno je mnoštvo raznih programa, za kontroliranje poslovanja, za planiranje troškova, za praćenje zaliha, a najpopularniji poslovni program je "VisiCalc", što su ga stvorili stručnjaci tvrtke "Personal Software", a koji omogućava da poslovni čovjek napravi golemu "plahtu" od 63 kolone i 254 reda najrazličitijih poslovnih podataka koje se može staviti u najrazličitije odnose i tako pratiti poslovanje, te izračunavati projekcije stanja poslovanja unošenjem u kolone očekivanih promjena pojedinih troškova ili prihoda.

- Vojna jedinica u pokretu može uz pomoć "applea" u svakom trenutku pratiti stanje svojih zaliha hrane i municije.

- Nastavnici i učitelji mogu na "appleu" ne samo izvoditi najrazličitije simulacije i demonstracije tehnoloških procesa, nego mogu učenicima omogućiti da uz pomoć "applea" provjeravaju svoje znanje iz matematike i svih ostalih obrazovnih predmeta.

Vlasnici "Applea" stalno nalaze nove primjene. Basist "The Rolling Stonesa", Bill Wyman, također je vlasnik "applea": on koristi kompjuter da na turnejama evidentira podatke o toku koncerata.

Mnoštvo postojećih programa i neobična otvorenost prema svima koji su raznim hardverskim dodacima i softverom željeli proširivati primjenu "applea", učinili su od "applea II" tako dugotrajni hit na tržištu.


Limun i kruška



Valja napomenuti da širokogrudnost prema onima koji su na uspjehu "Applea" željeli graditi svoj uspjeh ima i oštre granice.

Posljednjih godina pojavio se u svijetu niz kopiranata i falsifikatora, osobito na Dalekom istoku. 

Pojavljuju se prvo vjerne kopije "applea" koje imaju iste performanse, isti izgled, čak i lažnu tvorničku oznaku.

Postoji i druga vrsta falsifikatora, koji izrađuju kopije "applea", ali oni naznačuju da je riječ o kopiji.

U Italiji se, na primjer, pojavio kompjuter istih karakteristika i istog izgleda, koji se umjesto "jabuka" naziva "limun" - "citron II". U Nizozemskoj se pojavila "kruška II".

U "Appleu" su kopije zapazili početkom 1982. godine, pa su u zemlje gdje se pojavljuje najviše kopija poslali šest odvjetnika, koji su dva tjedna ispitivali situaciju, a potom podigli privatne tužbe.

Stan DeVaughn u "Appleu" kaže da tvrtka ne želi "da ispadne mekana u tom pitanju".

Sudskom akcijom zaplijenjena je cijela imovina neke tvrtke na Tajvanu, koja je proizvodila falsificirane "appleove", ali se procjenjuje da samo na Tajvanu ima petnaestak takvih tvrtki, koje čak izvoze oko 1500 komada lažnih "applea" na mjesec, i to po nevjerojatno niskim cijenama.

Dok pravi "apple" stoji oko 1500 dolara, kopije stoje samo 200!

U "Appleu" u Cupertinu pripremaju se za novu fazu borbe za tržište.

Oni ovako odlučno štite svoj osnovni proizvod "apple II" - ali već razmišljaju kamo dalje slijedećih godina.

"Apple" ne želi da se ponovi prilično loše iskustvo kakvo su 1980. godine imali s lansiranjem nešto jačeg poslovnog mikrokompjutera "apple III".

Dok "apple II" ima 48 kilobajta, "apple III" sa 128 kilobajta trebao je biti stroj za manje tvrtke.

No nije imao uspjeha, pa je njegova distribucija prekinuta, da bi se nastavila tek lanjske godine, nakon otpuštanja 40 stručnjaka iz "Applea" i ostavke jednog direktora.

U "Appleu" su vrlo tajnoviti kad govore o svojim budućim projektima.

O novom projektu "Lisa" (nazvanom po jednoj bivšoj Jobsovoj djevojci), koji američka štampa već najavljuje, a koji bi po američkom poslovnom tjedniku "Business Week" trebao biti temelj buduće poslovne politike, Stan DeVaughn nije želio reći gotovo ništa, osim da je riječ o mnogo jačem personalnom kompjuteru, koji će biti vrlo jednostavan za korištenje, čak bez upotrebe tastature, a koji će izaći na tržište s golemom količinom softvarea.

U "Appleu" se ne žure da na tržište izađu s novim proizvodom, jer sadašnji se proizvodi još odlično prodaju, što je vidljivo i iz posljednjeg poslovnog izvještaja za treći kvartal poslovne godine: u devetomjesečnom razdoblju, što završava 26. lipnja, prošle je godine "Apple" ostvario promet od 237 milijuna dolara, a ove godine 407 milijuna, što je povećanje od 71 posto.

Centrala "Applea" nalazi se u Cupertinu, glavno američko postrojenje u kome se izrađuju velike serije proizvoda u Dallasu u Texasu, evropska verzija izrađuje se u Corku u Irskoj, a postoji i tvornički pogon u Singapuru.


Uvoznik za Jugoslaviju



U jednom prospektu, koji sam dobio u Cupertinu, nalazila se i karta svijeta sa svim mjestima gdje se nalaze podružnice "Applea", a ona su označena malim zagriznutim jabukama, zaštitnim znakom tvornice.

Jedna od takvih jabuka nacrtana je i na mjestu gdje se na karti nalazi Zagreb.

Tako je označena i suradnja što ju s "Appleom" iz Cupertina razvijaju dvije tvrtke: vanjskotrgovinsko poduzeće "Velebit", te elektronična industrija "Ivasim" iz Ivanić-Grada. 

"Velebit" se već nekoliko godina pojavljuje kao uvoznik "Applea" za Jugoslaviju, ali tu se ne iscrpljuje njegova uloga.

U suradnji s "Ivasimom", on je stvorio prilično jak tim stručnjaka koji prvo izrađuje pojedine dodatke osnovnoj jedinici "Applea", a zatim stvara i programsku podršku.

I kod nas, kao i u svijetu, interesenti za "apple" bili su ljudi najrazličitijih zanimanja, samo - za razliku od drugih zemalja kod nas su "apple" nabavljale samo institucije.

U "Velebitu" procjenjuju da danas u Jugoslaviji ima oko 300 "applea", većinom po školama i obrazovnim ustanovama.

I kod nas, kao i u svijetu, "apple" je djelomice odigrao revolucionarnu ulogu, jer ta je mala spretna, ali prilično efikasna sprava demokratizirala svijet kompjutera i informatike, i revolucionirala svijest o tome što je kompjuter. 

Centralizirani, veliki kompjuterski sistemi potrebni su u velikim centraliziranim, poslovnim i birokratskim sistemima, ali su neprikladni za učenje, manje poslovni i svakodnevni rad kod kuće.

Jobs je u jednom nedavnom intervjuu usporedio povijest kompjutera s poviješću elektro-motora.

U početku su, također, postojali samo veliki elektro-motori. Ali tek mali elektro-motori, koji su se mogli pojaviti svagdje gdje je trebao električni pogon, a nije bio potreban veliki i skup pogon, revolucionirali su poslovanje mnogih tvrtki.

"Apple" je snagu kompjutera prilagodio individualnom korisniku, i to zahvaljujući vidovitosti dvojice mladih, vrlo mladih ljudi, od kojih je jedan - Jobs - nastavio da radi na njihovu izumu, dok se drugi - Wozniak - koji je i dalje jedan od najvećih dioničara u "Appleu", povukao iz tvrtke (kažu samo na šest mjeseci) da bi završio studij. 

Usput se bavi stvarima kojima nije stigao u toku svoje, uz kompjutere intenzivno provedene, mladosti. 

Na primjer, u Kaliforniji organizira golem rock-koncert, festival koji bi trebao biti veći i od slavnog Woodstocka. No ni kao organizator rock-festivala nije se mogao odmaknuti od svoje najveće ljubavi: uz rock-festival održavat će se i kompjuterski sajam!

Napisao: Maroje Mihovilović, obrada: Yugopapir (Start, avgust 1982.)





Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)