Završen je Roland Garros 1990: Umor pobedio Gorana, a Monika pobedila Steffi Graf!




Na pitanje novinara "FR 3" kako će proslaviti ovu značajnu pobjedu, Monika je sa smiješkom odgovorila da će to učiniti u porodičnom krugu i da već u nedjelju sa roditeljima putuje u Italiju da prisustvuje fudbalskoj utakmici između Jugoslavije i Njemačke (kakva slučajnost!) 


Kao da ništa i niko nije mogao omesti samo šesnaest godina, šest mjeseci i sedam dana "staru" Moniku Seleš da postane najmlađa kraljica bijelog sporta u istoriji pariškog "Rolan Garosa". Toliko je bilo volje i želje za pobjedom kod ove mlađane Jugoslovenke koju je ugledno pero pariškog "Figaroa", Frederik Fernej, nazvao "pola dama, pola beba", anđelom i robinjom tenisa, đavolicom lakiranih noktiju, "a la ’fluo’".

U TV emisiji "Morceau choisis", što bi se moglo prevesti kao "Odabrani inserti", koja je u toku teniskog turnira na Rolan Garosu išla svako veče oko 22.30 sata na kanalu "A 2", Kristijan Kide, voditelj ove emisije, nije krio svoje oduševljenje igrom Monike Seleš na ovogodišnjem "Gran slemu", rekavši da je to bilo "začuđujuće superfinale", nakon kojeg je Rolan Garos dobio i najmlađu tenisku kraljicu u dugoj istoriji ovog teniskog turnira.


To može samo Monika



Za bivšeg francuskog tenisera, a sada teniskog novinara i komentatora, Žan Pol Lota, "la petite Yougoslave, Monika Seleš" bila je neuporedivo bolja od svoje velike suparnice Štefi Graf koju je dotukla dugim i silovitim lopticama. 

Monika je, rekao je plavokosi Žan Pol Lot (on je prije meča tipovao na pobjedu Graf), odmah od početka krenula silovito i Štefi Graf uopšte nije mogla da dođe sebi od iznenađenja i da upotrijebi svoj čuveni 'rver' udarac. 

Kod "tie-break" u prvom setu, kaže Žan Pol Lot, kad je snažna Njemica uspjela da nađe sebe i da povede sa 5:1, pomislio sam ipak, žalosno: gotovo je sa Monikom, kakva šteta. 

Međutim, vidjeli ste šta je sve u stanju da uradi ova "đavolica" i miljenica pariške publike! 

Za nju ništa nije izgubljeno i ništa nije neizvodljivo! 

Pa, vidjeli ste: tvrdim vam da danas niko među teniserima ne može učiniti takav udarac "iz akta" i to, pazite, sa dvije ruke držeći teniski reket! To može samo Monika! 

A vidjeli ste i njen "rad nogu". 

Jedino što još mogu reći to je da ubuduće neću davati prognozu za meč kad ona igra, jer sam danas ostao "kratkih rukava", našalio se Žan Pol Lot.

"Na završetku meča Monika je bacila svoj reket vrlo visoko u olujno nebo Rolan Garosa", piše u uvodniku, na prvoj strani "L’žurnal du dimanš-a", propraćenom velikom fotografijom Monike Seleš koja u ruci drži pobjednički pehar.

Poznati novinar ovog lista koji jedini izlazi nedjeljom, Olivije Margo:

- Monika Seleš je pobijedila, a ženski tenis je našao novog idola, novu zvijezdu, mada se ona brani da to bude!


Volja jača od svega



Monika i njeni uzdasi, Monika i njeni udarci dvjema rukama, Monika i njen bijes, sve to je ipak bilo previše za šampiona svijeta Štefi Graf, koja je kasnije izjavila da joj je nedostajalo trenutnog povjerenja u samu sebe u igri sa Monikom.

- I kod stanja 5:1 za Štefi, kod "tie-break" u prvom setu, nisam klonula duhom - izjavila je nakon meča novinaru ovog lista Margou, Monika Seleš. - U tim presudnim trenucima meča, rekla sam sebi da ne smijem dozvoliti da me obuzmu strah i nespokojstvo, rekla sam sebi da ću ponovo doći do svoje igre. Rekla sam sebi da treba da nastavim da napadam.

I Monika je zbilja i napadala šaljući neumoljive i brze dijagonale na uglove teniskog igrališta, bolje reći borilišta, da bi na kraju dobila teniski rat dviju plavuša, osvojivši osim pehara i 1,924.035 franaka (novac za koji se mogu kupiti dva "ferarija" ’testarossa’, prim. a.).

Na 16. strani "L’žurnal du dimanš" o meču između naše Monike Seleš i Njemice Štefi Graf piše opširan tekst na dva stupca (list je velikog formata) uz fotografiju Monike uz naslov, i fotografiju Štefi kako plače, plasiranu u sredini prvog stupca, i to drugi novinar, sad Bernar Paskuito

Pod naslovom "I Štefi pokleknu pod težinom 'krikova'" Bernar Paskuito počinje svoj tekst sa kišom koja je poslije meča opet počela padati, kako kaže on "da bi oprala suze ojađene Štefi Graf", dok je Monika 'vitlala' prema sivom nebu sa tek osvojenim peharom, svjesna da je postala nova i najmlađa kraljica Rolan Garosa.

- Lani, kad sam se susrela na Rolan Garosu sa Grafovom" - kaže za "L’žurnal du dimanš" Monika Seleš - imala sam petnaest i po godina i već tada nisam bila daleko po igri od Štefi. Po igri ne, ali tada sam psihički bila slabija nego što sam danas.


Igrati što bolje



I nastavlja: "Jedini plan koji sam imala prije igre u glavi bio je da igram što je bolje moguće, kao kod kuće, kao da igram na svom terenu".

Zatim se Bernar Paskuito u tekstu osvrće na onaj prelomni trenutak u ovom meču kada je Štefi Graf uspjela u "tie-break" da povede čak sa 5:1. 

On kaže da je u tim trenucima igre Selešova bila toliko izgubljena, da je arbitar koji je sjedio u stolici morao čak dva puta da ponovi da igračice treba da promijene strane

Međutim, kaže Paskuito, Monika je samo, poput nekog fantoma, lagano prešla na drugu stranu teniskog terena.

 - To je tačno da u tim trenucima nisam znala čak ni da je došlo vrijeme da nas dvije promijenimo strane. Ali to nije zato što sam imala "vodu u ušima" zbog straha od poraza. A... neeee... - kaže Monika.  - To je bilo jednostavno zato što sam bila "superkoncentrisana" na igru. Govorila sam sebi da to što uspijeva Štefi, mogu i ja da uradim. I uspjela sam, vidjeli ste.


Kao drvosječa Saskačevana



"Otprve, na teniskom terenu", piše novinar "Figaroa", Frederik Fernej, "vi ste zaprepašteni da vidite na igralištu djevojčicu od šesnaest godina, sa ratničkom frizurom i repićem koji se diže u vis, kako odapinje svom silinom i sa dvije ruke svoje ’rvere’, stenjući kao drvosječa Saskačevana". 

Ona ne igra tenis. Ne, kaže Fernej. Ona se bori. Ona opstaje. Ona se bori za život.

- Tenis je bezazlen? - pita se novinarsko pero "Figaroa", Frederik Fernej. - Ne, tenis čine znoj, jeza, rizik. Mladost? Ne, teniska igra je robija, robijašnica do kraja meča.

- Šta kaže Štefi Graf za svoju igru?

- Nedostajalo mi je povjerenja u sebe, mada sam sve učinila da se koncentrišem na igru - izjavila je poslije meča sa Selešovom za "L’žurnal du dimanš". 

Po opisu novinara djelovala je više ravnodušno nego razočarano. A mi bismo, pak, okrenuli red riječi: ipak je djelovala mnogo više razočarano nego ravnodušno.


"La petite Yugoslave"



Prije meča, novinari "FR 3" sproveli su anketu među Parižanima, pitajući ih za mišljenje o ishodu ovogodišnjeg ženskog "singla" na Rolan Garosu. Većina Parižana je izjavljivala da priželjkuje i očekuje pobjedu "la petite Yugoslave". 

Čak i čuveni francuski filmski režiser Klod Leluš (Claude Lelouch), čiji se film "Ima dana i... mjesečine" već dugo i s nesmanjenim uspjehom prikazuje u pariškim bioskopima, tipovao je na pobjedu Monike. 

Za Moniku je dao svoj glas i naš najuspješniji teniser u muškoj konkurenciji Goran lvanišević, koji, na žalost, zbog svojih grešaka-poklona nije uspio da preskoči prepreku zvanu Muster, a što su dobri poznavaoci tenisa objasnili umorom zbog istovremenog takmičenja i u dublu, igrajući sa Čehoslovakom Kordom

U dublu je stigao do finala, ali su izgubili prvo mjesto od uhodanijeg i spremnijeg španskog para Sančez - Kazal.

Isto veče, nakon pobjede, Francuzi su od Monikinog prezimena, koje izgovaraju SELES, napravili igru riječi i u udarnom dnevniku "A 2", u 20 sati, Monika je nazvana "Monika celeste" (Monika SELEST), što će reći "nebeska", "božanska" Monika.

- Odmah večeras - rekla je Monika novinaru "L’žurnal du dimanš" Bernaru Paskuito - pokušaću da nagovorim roditelje da mi kupe kola mojih snova, a za koja oni misle da su suviše brza. Znam, oni će mi ponuditi da kupim neka druga, ali ja hoću samo ona koja ja hoću. I, vjerujte, ubjeđivaću ih čitavu veče. Poslije svega, ne mogu me odbiti, zar ne? pitala je Monika smiješeći se.

Na pitanje novinara "FR 3" kako će proslaviti ovu značajnu pobjedu, Monika je sa smiješkom odgovorila da će to učiniti u porodičnom krugu i da već u nedjelju sa roditeljima putuje u Italiju da prisustvuje fudbalskoj utakmici između Jugoslavije i Njemačke (kakva slučajnost!). 

Na kraju razgovora Monika je dobila od ove televizijske kuće i prigodan bedž kao uspomenu na "Rolan Garos" 1990.

Monika Seleš, novi svjetski "star", koji više ne stiže svima da udovolji želju za njenim autogramom. Monika, novi idol. I mladih i onih koji to više nisu. "Santa" Monika, đavolja Seleš!

Specijalni izveštač iz Pariza: Đorđe Telebak, obrada: Yugopapir (Ven, jun 1990.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)