Počeo je Roland Garros 1990: Zablistali naši teniseri - Monika Seleš i Goran Ivanišević!




Dodao je da od svega, dakako, najviše voli tenis ("Figaro" ne popušta da istakne da je Goranov otac bio veliki jugoslovenski teniser, kao i to da je on sada profesor na splitkom Univerzitetu), ali da isto tako voli i fudbal i košarku, nakon čega su se novinari nasmijali, rekavši kako je to tako karakteristično za Jugoslovene

Patriku Klerku, direktoru Rolan Garosa, nimalo nije lako. Preznojavao se, lice mu se grčilo, kršio je ruke, cupkao u svojoj stolici na tribinama gledajući kako dva momka, najprije Bruguera, Španac, a odmah zatim i naš ljepuškasti Goran Ivanišević, "masakriraju" njegove zvijezde koje je on čuvao u svojoj glavi za kraju turnira - Edberga i Bekera.



A ono što je naš Goran, samo osamnaest godina star i 1,93 metra visok kršni Splićanin, i sudeći prema (čak i stasom) sljedbenik nekadašnjeg velikog asa Nikole Pilića, činio Bekeru na "tera rossi" pariškog Rolan Garosa, kažu da to dosad nije viđeno.

Doduše, Bekeru je samo u prvom setu pošlo za rukom da povede sa 7:5, ali odmah potom u naredna tri seta mogao je samo da žalosno odbrojava brojne asove našego Gorana (bilo ih je osamnaest), izjavljujući dan kasnije u pariškom "Figarou" da je prava sreća da sa Ivaniševićem ovakvim kakav je bio toga dana u susretu sa njim nije igrao na travnatom terenu.

Jer, rekao je, koliko bi tek onda asova Jugosloven napravio?


Beker obaviješten?



Nije moguće, pita se cijenjeno novinarsko pero uglednog pariškog "Monda", Alen Žirod, da Boris Beker nije bio na vrijeme i valjano obaviješten o trenutnoj snazi našeg Ivaniševića? Bio je obaviješten, i te kako, jer njegov menadžer je niko drugi do Jon Cirijak (kao, uostalom, i našeg Živojinovića) i još lani je ovaj menadžer bio fasciniran igrom našeg tenisera i to u toj mjeri da je Gorana namjeravao priključiti poznatoj teniskoj grupi "Mek Kormak".

I ne samo to. Mnogo ranije, jedan specijalizovani američki žurnal, piše pariški "Mond", čak prije nego je počeo sa profesionalnim nastupima, procijenio je Gorana Ivaniševića za jedinog pravog nasljednika čuvene "teniske prznice" Mekinroa.

Zašto i kako to?

Ovaj američki list je našao mnogo zajedničkih crta u karakteru američkog i jugoslovenskog igrača. Obojica su svađalice, jogunasti, jednom riječju, ekscesni teniseri, valjda zbog toga što su i te kako svjesni onoga što predstavljaju u svijetu tenisa.

Uz sve to, Goran plijeni i svojom pojavom: visok 1,93, izrazito je lijep i već izaziva brojne uzdahe kod svojih francuskih obožavateljki.


Ni gram nade



Izraziti ljevak i odličan serviser, hitronogi Goran je prosto deklasirao stamenog Bekera koji je bio sav crven u licu od bijesa, ne ostavljajući mu ni gram nade.

Snažni Ivaniševićevi servisi prosto su zviždali pored Bekerovih ušiju, tako da ovaj nije mogao da se prepozna, ni da odgonetne šta se to sa njim događa u tom paklenom tenisu sa kršnim Jugoslovenom.

Nametnuvši u potpunosti svoj stil igre, Goran Ivanišević je sigrno vodio meč, na kraju pobijedivši sa 6:4, 7:5, i čak 6:2!

Običaj je na Rolan Garosu da pobjednik još onako znojav i umoran odmah dođe pred kamere u improvizovanom TV studiju na samom Garosu, gdje ga kao gladni lavovi sa unakrsnim pitanjima mitraljiraju ugledna teniska pera dva pariška kanala, "A2" i "FR3" koji prenose direktno cijeli tok pariškog teniskog turnira.

Na perfektnom engleskom Ivanišević je izjavio da se dobro pripremio za ovogodišnji Rolan Garos, da ga dobra koncentracija nije napuštala tokom cijelog meča sa Bekerom i, kako je rekao, uspio je da mu u potpunosti nametne svoj stil igre.

Dodao je da od svega, dakako, najviše voli tenis ("Figaro" ne popušta da istakne da je Goranov otac bio veliki jugoslovenski teniser, kao i to da je on sada profesor na splitkom Univerzitetu), ali da isto tako voli i fudbal i košarku, nakon čega su se novinari nasmijali, rekavši kako je to tako karakteristično za Jugoslovene.

Sutradan, Beker je pokušao da se "vadi" za poraz protiv našeg Gorana izjavivši pariškom "Mondu" kako se, eto, on po svom već ustaljenom običaju spremao da pojačava svoj ritam igre od kola do kola s tim da od sebe da najviše u sad nesuđenom finalu.

Međutim, rekao je Beker, Ivanišević je igrao punom snagom, kao da je u finalu!

Ne bismo baš rekli da je to tako, ali, eto, neka mu bude.

Bilo kako bilo, tek Ivanišević je nakon Bekera "sredio" i jednog od najboljih švedskih tenisera, Jarida, i to sa 6:3, 6:0 (!) 6:2.

U ovdašnjoj TV emisiji kanala "A2", koja ide svako veče u 22.25 sati pod nazivom "Birani inserti" i koja je u cjelosti posvećena zbivanjima na Rolan Garosu tog dana, reporteri ovog kanala nisu štedjeli komplimente za igru Gorana protiv Jarida konstatujući da ga je Goran smrvio, zgazio.


Još sam učenica!



Uoči početka ovogodišnjeg Rolan Garosa pariški "Figaro" posvetio je gotovo cijelu stranu velikog formata svjetskoj teniskoj zvijezdi Moniki Seleš. Za Alana Paža, pisca ove reportaže, Monika je jedina prava nasljednica Štefi Graf.

U toku cijelog intervjua iz Monike je izbijala skromnost, izjavivši za sebe da je ona još uvijek "teniska učenica". Biranim riječima je govorila o svojim rivalkama, mada je primjetila da među njima gotovo da i nema prijateljstva.

Najbolja kolegica joj je Zina Garison.

U prvom kolu Selešova je kao od šale savladala Italijanku, Katju Pikolini i to sa 6:0, 6:0 za samo 47 minuta igre.

Ali, ako je tako, reklo bi se "prošetala" terenom sa Italijankom, u meču sa Kanađankom Elen Kelezi imala je grdnih problema da ga dobije.

U meču koji je trajao dva sata i devet minuta (!) prvo je Kelezi povela sa 6:4, zatim je Monika anulirala njenu prednost istim rezultatom, da bi u trećem, odlučujućem setu došla do punog izražaja njena silna upornost i volja za pobjedom kada je uspjela da ga riješi u svoju korist, takođe sa 6:4.

Bio je to odista iscrpljujući meč, u kojem je plećata, punačka, crnomanjasta i zelenooka Elen Kelezi dala sve od sebe da neugodno iznenadi svoju poznatu suparnicu.

Nije, na našu radost, u tome i uspjela, ali zadala je silnih nevolja Seleševoj, iako je od nje na rejting listi dijeli čak devetnaest mjesta (Monika je treća, Kelezi dvadeset i druga).

Na kraju, Kelezi je plačući i pognute glave napustila užareni centralni teren ovog žarkog pariškog popodneva, dok je Monika ušla pravo u TV studio.


Svaki poen s mukom



- Nisam danas igrala dobar tenis - rekla je Monika novinaru pariške "A2". - Nisam igrala napadački i umalo mi se to nije osvetilo. Inače, obje smo igrale do iscrpljenja, trebalo je za svaki poen igrati najmanje deset puta. Bio je to, sve u svemu, odličan meč.

Na pitanje da li bi voljela susresti se u narednom meču sa Amerikankom Dženifer Kaprijati, novom zvijezdom tenisa, odgovorila je da bi joj to veoma odgovaralo, ali da će do tog meča biti još mnogo drugih okršaja.

Specijalni izveštač iz Pariza: Đorđe Telebak, obrada: Yugopapir (Ven, jun 1990.)


Sledeći, završni izveštaj je OVDE



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)