Subotica 1968. godine, crtice iz života jednog grada: Otkud Marsovci baš nad Horgošom?




Letjelica je imala oko pet metara u promjeru. Lebdjela je na maloj visini poput užarene kugle, kad su njeni upravljači zamijetili da ja stojim tačno ispod njih, usmjerili su brod pravo uvis. Strašna buka parala je zrak... tako je Mihajlo pričao sve većem broju radoznalaca

U Subotici, kud god sam išao, sve je bilo ravno, ravno, ravno do mora. Mora, istina, tu nema ali ima Palić, jezero vrlo priraslo Subotičanima za srce, tako da sva ili barem desetak poduzeća i ustanova nosi naziv "Palić". 

Gradska kuća u Subotici

Ali Palić je lijep, pa se stari grad iz XIV stoljeća koji je nekoliko stotina godina kasnije dobio ime Marijaterezijapolis ima čime ponositi. 

Malo bi ga istina trebalo dotjerati, ali dotjerati treba i 80 posto gradskih ulica, koje su "bose", pa nikom ništa. 

U Subotici nisam susreo subotara, no upoznao sam se s mnogim poklonicima subote kao osmog dana u tjednu, što sam i ja. 

Grad je u strogom centru velegrad, na periferiji - veleselo. Pa, ljudi, svuda je na periferiji tako, šta vi mislite! 

Subotičani su vrlo tačni ljudi, nikad ne zakašnjavaju. To zahvaljuju svom tramvaju, vrlo starom i vrlo sporom, kojim se - ne voze. Tu sam tajnu odmah shvatio, inače ne bih ništa obavio...


Najljepša djevojka grada



Ana i članovi ekspresnog subotičkog žirija 

Anu Budai, službenicu u "Aurometalu", rođenu 29. jula 1945, smatraju najljepšom Subotičankom: Tomislav Čitlučanin, učenik, Branimir Kesić, student, Đeno Kiš, tehničar, Siniša Marković, radnik, Tibor Bognar, student, Danilo Vuković, učenik, Ladislav Bujak, radnik, Andrija Tot, student, Janoš Hajduk, učenik, Jožef Halas i Ladislav Kalman, student (slijeva na desno).

Ana bi više voljela živjeti na moru. Njezin hobi: ozbiljna i i zabavna glazba, kazalište i izleti.

Ana Budai - najlepša Subotičanka



Najomiljeniji mladić u gradu



Dragan i njegove obožavateljke

Dragan Ivković, student, rođen 25. marta 1948. godine. Njega su odabrale: Ili Farker, Maja Terek, Zorana Sajković, Eržika Romek, Vera Vereš, Ljubica Cvetković, Julija Štimac, Vjera Dedović, Mira Mugoša, Ružica Riker i Olga Saturović.

Popularni Dragan Ivković



Događaj o kojem se govori: Marsovci u Subotici!



Leteći tanjuri i drugi vanzemaljski rekviziti nisu mimoišli ni Suboticu: gradom je nedavno prohujala vijest da je Mihajlo Barović (35), precizni mehaničar iz Horgoša kraj Subotice, vidio neki brod s drugih planeta.

"Svemirsko sokoćalo" - nešto veće od kutije cigareta
- Letjelica je imala oko pet metara u promjeru. 

Lebdjela je na maloj visini poput užarene kugle, kad su njeni upravljači zamijetili da ja stojim tačno ispod njih, usmjerili su brod pravo uvis. 

Strašna buka parala je zrak... tako je Mihajlo pričao sve većem broju radoznalaca.

Da bi potkrijepio svoju priču, pokazivao im je neki predmet na stolu pokriven platnom, a tvrdio je za nj da je ispao iz letećeg tanjura. 

Došli su i neki novinari, a Barović im je podijelio fotografije tog neobičnog predmeta koji je nalikovao na malu svjetiljku s plavim staklom, a nije to bio.

Stigla je kasnije i ekipa iz Higijenskog zavoda i donijela sa sobom i Gajgerov brojač. 

Na veliko iznenađenje svih prisutnih, utvrđeno je da pokriveni predmet zrači 11 miliera alfa-zraka!

No senzacija nije bila duga vijeka: čim je u novinama bila objavljena fotografija "svemirskog predmeta", javilo se još nekoliko ljudi koji posjeduju istu takvu "svjetiljku". 

Jedino, oni su se zadržali na ovozemaljskom teritoriju: rekli su da taj predmet imaju već preko pedeset godina i da su ga dobili iz medicinskih razloga. 

Prije pola stoljeća Radiološki institut iz Berlina (Deutsche Radium AG, Berlin, SW 68) proizvodio je te naprave. U njima je bila mala količina radioaktivne materije, da bi pacijenti koji su bolovali na želucu mogli njome ozračavati vodu.

Mihajlo nije bio tvrdoglav. 

Odmah je priznao da je tako, ali nije htio otkriti i zašto je čitavu stvar prikazao kao posjet rođaka iz svemira i stvorio priličnu uzbunu u Subotici.


Najbolja anegdota o gradu



Devedesetih godina prošlog stoljeća u Subotici je bila izgrađena bolnica s jednokrevetnim sobama za pacijente. Na svečano otvaranje stigao je osobno ministar zdravlja iz Budimpešte s jednim članom parlamenta. Poslanik je prihvatio poziv gostoljubivih Subotičana i krenuo na specijalnu zakusku. 

Nakon gastronomskog boja ostao je na poprištu mrtav-pijan. Tada su ga domaćini hitno prevezli u bolnicu i nagovorili mladog liječnika da ga primi. 

Ujutro je ministar obilazeći prostorije bolnice, zatekao samo jednog (i prvog) pacijenta, svoga poslanika, koji se liječio od - mamurluka. Bijesan, naručio je fijaker i napustio grad!


Najljepša ljubavna legenda



U drevno doba vojska se služila dvanaest godina, a spahija je određivao koji će od seoskih momaka ići. Tako je jednog dana došao red na mladog Marka iz sela Đurđina kraj Subotice. 

Zaljubljen u prelijepu Janju, Marko je pobjegao i čitavu se godinu dana skrivao, izlazeći samo navečer do stare topole da bi se vidio sa svojom Janjom.

 Kad su ga žandari uhvatili, Janja mu je plačući obećala da će mu biti vjerna i da će ga čekati.

Godine su prolazile, a Janja je neumorno, svake noći u isto doba, išla do topole, izgledajući neće li se pojaviti njezin Marko.

Nizale su se godine, inje je prosulo Jainjinu kosu, vrijeme je naboralo prelepo lice, ali u srcu je ostala čežnja za Markom. U svojoj devedesetoj godini otišla je Janja, kao i svake noći do topole, ali ju je mećava pomela i izgubio joj se trag... 

U proljećesće ptice više nisu sletjele na topolu, osušilo se staro deblo, spalio ga je grom... 

Ostala je samo priča o velikoj Janjinoj i Markovoj ljubavi.


Čuvena "buvlja pijaca"



I Pariz ima svoju "buvlju pijacu", pa zašto je ne bi imala i Subotica! Mnogi ljudi iz čitave naše zemlje dolaze tu zbog unosne trgovine s mađarskim turistima, koji dolaze k nama, a ne mogu u Trst. 

Ova žena donijela je s tršćanskog Ponte Rosa pokrivač s "velelepnim" paunovima i prodaje ga. Kako je zapuhao oštar vjetar, ogrnula se da joj bude toplije, ali da mušterije ne izgubi.

Pokrivač sa paunovima - made in Italy


Najstariji stanovnik



Imali smo prilične muke dok smo otkrili tko je najstariji stanovnik Subotice. Kao u Slavonskoj Požegi, i ovdje primat nose žene. Julijana Bakoš rođena je 1873. a u svoju 96. godinu ušla je čila i zdrava, izvanredne memorije. 

Pričala nam je, pokazujući kraj oko svoga stana u Ulici Eduarda Rusjana 22, kako su u doba njena djetinjstva tu bile livade na koje je odlazila na izlet. 

Svakog dana Julijana propješači do centra punih sedam kilometara.

Julijana Bakoš


Mladi o sebi i svojim problemima



Razgovarajući o svojim problemima, djevojke i mladići su se najčešće vraćali na problem omladinskog doma, o kojem se u Subotici govori više od decenija. Prema statističkim podacima, mladih ima preko dvadeset tisuća, a žive bez organiziranog kulturno-zabavnog života. 

- Zašto omladinska organizacija kao cjelina nešto ne poduzme, svi bismo pomogli i učestvovali... kažu nam mnogi od njih. Primjećujemo da bi i stariji sigurno pripomogli, barem materijalno, da se izgrade domovi. 

Mladi Subotičani jedini u SR Srbiji razmatraju problematiku seksualnog odgoja

Neki slegnuše ramenima, no većina to prihvati kao činjenicu: 

- Ali moramo mi prvi stvar pokrenuti!

- Naše kazalište je postalo kao neko trgovačko poduzeće, kaže nam Jadranka Skendrović, gimnazijalka.  - Za umjetnost ne haje, daje samo komercijalne predstave.

- Gdje su nam sportski tereni? - pita Đorđe Kuprešanin, učenik IV razreda gimnazije.

- Ipak nije sve crno, dobacuju Snežana Đurđević i Donka Najdovska. - Pri Komitetu imamo školu života, jedinu u SR Srbiji, kroz koju upoznajemo mlade s problemima seksualnog odgoja. Snimili smo o njoj televizijsku emisiju.


Kad bih bio gradonačelnik...



Dušan Kesić
Albe Vukmanov Šimokov, strojovođa (37):

- Izvršio bih reviziju svih zaposlenih i porodice iz kojih je po troje zaposleno i s visokim primanjima uvjerio bih da jedno mjesto ustupe nekom nezaposlenom. 

Proveo bih strogu zabranu kockanja.

Ana Marija Šebešćen, poštanska službenica (21):

- Mladima se u našem gradu posvećuje malo pažnje. 

Otvorila bih im domove, sportska i kulturna središta.

Dr Dušan Kesić, stomatolog (30):

- Prije svega, uredio bih Palićko jezero i pretvorio ga u ljekovitu banju. 

Osim toga, premalo je prave gradske atmosfere u Subotici i otvorio bih više lokala, lijepo uređenih.


A nagrade su dobili...



Po 33.333 stara dinara dobit će osobe koje se prepoznaju na slici - u kružnici. Mlade Subotičane je reporter snimio na jednoj njihovoj zabavi. Osobe koje su se prepoznale treba da nam pošalju po jednu fotografiju. Žiri će u redakciji usporediti poslanu sliku s fotografijom u "Areni" i poslati dobitnicima nagrade.

napisao: Stipe Mijić, obrada: Yugopapir (Arena, mart 1968.)

Srećni dobitnici 33 333 dinara starih - Arena je 1968. koštala 1 novi dinar

Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)