Sonja Josić, jedna od najdarovitijih vojvođanskih glumica: Zavolela pozorište zahvaljujući Miri Banjac




Možda je velika sreća za mene, možda je dobro što sam prvo kao profesionalna glumica radila u manjem pozorištu gde se stiče i uči zanat, gde se igra više nego što mladi glumac ima mogućnosti da igra u velikom pozorištu. To je normalan put za jednu mladu glumicu, put koji ima svoj početak, svoju sredinu, svoj kraj

U vreme snimanja filma "Samrtno proleće" u Novom Sadu slučaj je hteo da se mlada glumica Sonja Josić, jednog dana, lično sretne s piscem tog dela kao i sa režiserom filma Stevanom Petrovićem. Slavni pisac Lajoš Zilahi je, videvši devojku izduženog lica, zelenih očiju, crne kose, vitkog stasa, rekao režiseru Petroviću da bi možda takav lik odgovarao.

- Ona ima lik koji se transformiše, koji se čudesno menja, ima hiljadu likova - rekao je Lajoš Zilahi stvaraocima filma po njegovom čuvenom romanu.

Sonjino držanje pred filmskih kamerama zadivilo je mnoge stručnjake na snimanju.

A kad je, malo zatim, u inostranstvu, u projekcionoj dvorani, video snimljeni materijal, pisac Zilahi je rekao režiseru Petroviću da će za tako darovitu glumicu, za tako volšeban lik, specijalno napisati jednu ulogu u svom budućem scenariju.

Laskavo, zaista.

I možda bi sve to za Sonju bilo kao čaroban san letnje noći, kao neslućeni preokret koji menja sve u čovekovom životu, da ona već nije bila profesionalna glumica.

Glumica koja je, pre nego što je stala pred objektiv filmske kamere, pod svetlošću pozornice ostvarila, plastično i snažno, nekoliko imaginarnih likova iz svetske i domaće dramske literature.

Dok je još bila đak Dramskog studija pri Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu (završila ga je 1967. godine), skrenula je na sebe pažnju interpretirajući lik Ami u komadu "Anatolove ljubavi" - upravo na sceni Srpskog narodnog pozorišta na kojoj je i ponikla kao glumica.

- Glumica Mira Banjac, koja je sada član "Ateljea 212" u Beogradu, najviše me je zagrejala za pozorište, za glumački poziv - rekla nam je u razgovoru Sonja Josić. - Ona mi je razvila ljubav prema tom čudesnom svetu pozorišta. Otvorila mi vidike, proširila horizonte, njoj treba da zahvalim što sam izabrala ovaj posao koji mnogo volim.

Čim je završila Dramski studio, Sonja je dobila svoj prvi angažman u Narodnom pozorištu u Nišu.

Nova sredina ju je primila izvanredno.

Sonja je odmah bila bačena u vatru.


Saradnja sa Miroslavom Antićem



Interpretirala je na sceni tog teatra više dramskih uloga, koje je umetnički oživela vrlo slojevito i razuđeno.

Bila je Pepeljuga u komadu domaćeg pisca Aleksandra Popovića, čak je sa uspehom tumačila i likove Jovana Sterije Popovića i Branislava Nušića.

Iz Niša se Sonja nedavno vratila u svoj rodni grad, Novi Sad, i u svoje matično pozorište.

U ovoj sezoni odigrala je nekoliko zapaženih rola, kao što su uloge u komadima "Klopka za bespomoćnog čoveka", ili kao što je lik Tereze u komadu "Kad naiđu deca".

Zbog svoje fotogeničnosti, zbog lika koji se - kako bi to rekli filmski gurmani - prosto lepi za celuloidnu traku, Sonja Josić je nedavno igrala i u filmu Miroslava Antića "Doručak sa đavolom".

U tom filmu Sonja tumači lik učiteljice, i režiser Antić bio je veoma zadovoljan.

I taj film, kao i film "Samrtno proleće", naša publika će uskoro imati prilike da vidi u domaćim bioskopima.

Videće jedan novi lik, jednu novu glumicu, jednu zvezdu koja je tek rođena, ali koja će se tek iskazati u svom punom sjaju.

- Želje i ambicije - kaže Sonja - ne znače ništa ako glumac ne radi. Ako ne radi punom merom, sizifovski, ako ne bije bitku za svaki novi lik, pa bio on na filmu ili na pozornici. Ja sam još mlada.

Kažu da mladi ne znaju šta hoće, ali to što hoće - žele odmah. 

Ja želim da se paralelno i na filmu i na pozornici razvijam kao karakterna glumica. Ono što sam do sada postigla je malo, ali za mene vredno.

Možda je velika sreća za mene, možda je dobro što sam prvo kao profesionalna glumica radila u manjem pozorištu gde se stiče i uči zanat, gde se igra više nego što mladi glumac ima mogućnosti da igra u velikom pozorištu.

To je normalan put za jednu mladu glumicu, put koji ima svoj početak, svoju sredinu, svoj kraj.

Zabeležio: Đorde Gajić, obrada: Yugopapir (Čik, jun 1971.)





Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)