Na snimanju serije "Marija": Neprepoznatljiva Mira Banjac, Dinu Rutić posećuje Zoran Radmilović

Travanj 1976: U ambijentima jeseničke Željezare rekonstruiran je djelić zatočeničkog pakla kakav je u drugom svjetskom ratu bio stvarnost porobljene Evrope ... U ovom foto-reportu prikazujemo snimanje TV-priče o tužnim junakinjama nacističkih logora ...

U posjet ekipi TV-serije "Marija", koja se snima na terenima Slovenije, krenuli smo iz Zagreba po sunčanom ali prohladnom vremenu. Takvo smo vrijeme zatekli i na Bledu, privremenom boravištu ekipe i štaba serije. Pred hotelom "Toplice" parkiralo se...

... nekoliko kombija Televizije Zagreb. Kad smo na hotelskoj recepciji objasnili koga tražimo, rekoše nam da se dio ekipe smjestio preko puta u hotelu "Trst", gdje su i kancelarije direkcije serije.

Navečer cijelu ekipu zatječemo na okupu. Za susjednim stolom sve sama poznata lica: Semka SOKOLOVIĆ-BERTOK, Mira BANJAC, Marija SEKELEZ, Nada GAĆEŠIĆ, Marija LOJK. Na njima ni traga umora. Sa zadovoljstvom komentiraju događaje sa snimanja. 

Za ulogu Marije Mira Banjac je morala odrezati kosu sasvim kratko, pa djeluje neobično. 

Pozdravljamo se s režiserom serije Stipom DELIĆEM i on nam daje sve potrebne podatke. Promukao je i teško govori. Kaže:

"Evo, tu su glavne glumice, možete s njima porazgovarati poslije večere. Ja po cijeli dan vičem, hladno je, izgubio sam glas."

Poslije večere sjedimo u salonu hotela "Toplice", koji je s jezerske strane u staklu pa se danju pruža pogled na čitavo Bledsko jezero. Ekipa se dopunila dolaskom direktora serije Joze RAJČEVIĆA, njegovog zamjenika Branka MATUTINOVIĆA, njemačkog glumca Petera KARSTENA, koji igra komandanta logora Krumahera, direktora fotografije Drage NOVAKA, a tu ja i šarmantni Vlado BAČIĆ, koji se cijelu večer maksimalno trudi da nas zabavi. 

Ekipa je raspoložena. Ni traga napetosti. Negdje pred kraj sjedeljke pojavljuje se i Dina RUTIĆ u pratnji svoga supruga Zorana RADMILOVIĆA.

"Šetali smo se oko jezera", informira nas. 

Režiser Delić nešto govori Miri Banjac i ona se diže. Kaže nam: 

"Vidjet ćemo se sutra. Ovo je iznimno da smo smjeli ovako dugo ostati. Inače, režim je kao u vojsci. Spavanje u deset, buđenje u pet do sedam, kako tko ima snimanje. Na terenu svi moraju biti do osam ujutro."

Taj teren, o kojem govori Mira, posjetili smo ujutro. U Jesenicama, dvadesetak kilometara od Bleda, u krugu Željezare podignut je njemački tzv. radni logor iz drugog svjetskog rata, jedan od onakvih u kakvima su nacisti u neljudskim uvjetima držali tisuće i stotine tisuća zatočenika i zatočenica iz cijele Evrope da bi ih bezdušno iskorištavali kao besplatnu radnu snagu za svoje tvornice. 

Jer, kako znamo, serija "Marija", koju snima TV Zagreb a o kojoj smo i mi već pisali, govori upravo o toj temi, odnosno o stradanjima naših žena u takvu jednom logoru i na prisilnom radu u Kruppovim tvornicama.

Od jučerašnjeg sunčanog dana niti traga. Počeo je padati vlažan snijeg i kiša. Već se iz daljine vidi kako se gusta masa crvenkasto-crnog dima diže prema nebu iz visokih dimnjaka Željezare. Cijele su Jesenice utonute u tamne oblake dima i magle. Vrijeme hladno i mračno - kao stvoreno za snimanje masovki u logoru. 

Na ulazu u Jesenice skrećemo uz nasip. Na njegovu platou, specijalno nasutom da bi dočarao ambijent logora, stoji izgrađeno sedam baraka sa četiri velike stražarnice omeđene bodljikavom
žicom. 

Na jednoj se stražarnici vijori zastava s kukastim križem. Oko logora stražari sa SS-oznakama i pod šljemovima. Sa stražarnica budno bde po dva čuvara s uperenim mitraljezima. Prilazimo zatečeni tim prizorom, tim rekonstruiranim djelićem pakla, kakav je prije nekoliko desetljeća bio svakodnevna stvarnost porobljene Evrope.

U jednoj se baraci upravo snima. Tiho ulazimo. Prizor koji smo ugledali bio je toliko stvaran da smo se stresli. Na daskama podignutim u tri reda uza zid, na slami staroj nekoliko godina, leže jedna do druge žene odjevene u prugastu odjeću logorašica. 

Ruke i noge umotane u grubu tkaninu, učvršćenu špagom. Lica mlada i stara, rezignirano naslonjena na ruku tupo zure u vrata. Nema pokreta, ni glasa. 

Sa stropa visi mala, prljava žarulja koja scenu čini još strasnijom. Nasred sobe peć koja ne grije. Vrata se naglo otvaraju i ulazi nadzornica logora. 

U crnoj pelerini, s kožnim bičem u ruci i ledenim smiješkom na usnama mjeri prostoriju. Naglim pokretom ruke vadi iz džepa komad papira i zlim pogledom, punim sadističkog uživanja, čita zapovijed uprave logora. 

Na kraju još jednom s bolesnom mržnjom promotri prostoriju očekujući reakciju, a kada se ništa ne dogodi, ugasi svjetlo i izađe. U baraci i dalje ni glasa ni pokreta. Samo niz očiju zamišljeno gleda u jednu točku.

Izvrsna slovenska glumica Alja TKAČEV, koja igra nadzornicu logora, ponovno ulazi, no sada se smije i pita: 

"Je li bilo dobro?"

Ona u Mladinskom gledališču u Ljubljani iz večeri u večer glumi Pipi Dugu Čarapu. Kakvog li glumačkog paradoksa!

Izmjenjuju se scene. Rijetko se ponavlja. Scenograf Duško JERIČEVIČ po krugu logora postavlja pamuk jer snijega nema dovoljno. Sve je hladnije. Glumice drhte u laganoj zatočeničkoj odjeći. Između scena griju se u jednoj prikolici. 

Poznati zagrebački šahist i novinar Mario BERTOK, koji je doputovao u posjet svojoj supruzi Semki Sokolović-Bertok, svima kuha kavu.

Snima se odlazak na rad u tvornici. 

Kruppove tvorničke hale zamijenit će sada u seriji hale jeseničke Željezare. Tri kolone žena u prugastim uniformama. Pred svakom grupom mlada esesovka s bičem u ruci. 

Pred barakom s obiju strana poredani čuvari. Ispred njih zapovjednik logora u crnoj esesovskoj uniformi, također s bičem u ruci. Na čelu kolone naše junakinje. 

Mira Banjac drži u ruci malu plastičnu lutku koja Mariju, glavnu junakinju serije, podsjeća na djecu. Sumrak i susnježica čini prizor još sumornijim. Sve je i suviše stvarno. 

Marija Sekelez raščupana, s velikom modricom na licu i povezom preko oka. Manca KOŠIR s rukama umotanim u grubu tkaninu, smrznuta, teško se kreće. Kolona žena bez ljudskog identiteta, bez ženskosti. Svaki ih dan uništavaju po planu.

Scena je uspjela. Svjetla se gase, statistkinje trče u barake da se zgriju. Režiser Delić vodi ovaj rat kao iskusni vojskovođa, no glas ga ipak izdaje. 

Sa strane snimanje pažljivo prate urednica dramskog programa TV Zagreb Palma KATALINIĆ i dramaturg Zora DIRNBACH. 

Priprema se scena bombardiranja logora. Barake se polijevaju benzinom. Upozoravaju nas da se maknemo. Sve je utihlo. Delić viče: 

"Pali!" 

Barake lete u zrak jedna za drugom. Zemlja i drvo padaju oko nas. Iza žice istrčavaju nadzornica logora i Krumaher. Vatra se rasplamsava i barake nestaju u plamenu.

I ... za danas je dosta. U prikolici glumice se pokušavaju zgrijati i piju kavu. Drhtimo od zime. Spremamo se da krenemo. Zahvaljujemo im na gostoprimstvu. Ispraća nas Stipe Delić, sada već bez glasa. Šapće:

- Evo, tako se to radi svaki dan. Na desetke scena dnevno ...

A kada seriju možemo očekivati na malom ekranu?

- Najvjerojatnije potkraj godine.

Napustili smo Jesenice i ekipu serije "Marija" s dojmom kako nije baš lako biti glumac ...

Napisala: Milena Tanjga, snimila: Višnja Serdar (Studio, 1976.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate




No comments:

Post a Comment