Zoran Živković, Enciklopedija naučne fantastike '90: Knjiga koju sam napisao je veliki luksuz u Jugoslaviji




Biti poznat kao osoba koja se bavi naučnom fantastikom omogućuje vam povlastice koje, recimo, imaju esperantisti ili masoni. Vas više ništa ne može neprijatno da snađe u stranom svijetu, vi ćete uvijek da budete dobro primljeni, dobro ugošćeni, a kada se još zna da imate iza sebe ovakvu knjigu onda je to najbolji pasoš i najbolja legitimacija

Sve ono što ste oduvijek željeli da doznate o naučnoj fantastici, a niste imali koga da pitate, postalo vam je dostupno zahvaljujući čovjeku koji se zove Zoran Živković, autoru prve i jedine jugoslovenske Enciklopedije naučne fantastike, dvotomnog djela u kojem je moguće naći sve ono što je iole relevantno u istoriji SF žanra od autora, preko filmova, TV serija, filmskih serijala, pozorišnih predstava, muzičkih djela, stripova, karikatura, izdavača...

- Neobično da jedan čovjek bude autor cijele enciklopedije. Kako je uopšte došlo do njene realizacije?

- Do pisanja enciklopedije je došlo iz dva razloga, iz moje latentne sklonosti da hotimice predviđam moguće probleme sa kojima ću se suočiti u budućnosti, i u izvjesnoj mjeri iz taštosti.

Poslije razdoblja skupljanja grade iz SF, od, recimo 15 godina, ja sam došao na pomisao da bi bilo dobro napisati enciklopediju naučne fantastike.

Iako sam morao, dakle negdje ’85, kada se to dogodilo, biti svjestan da me čeka jedno košmarno razdoblje od pet godina žestokog rada, otprilike u ritmu tri ili tri i po sata dnevno, ja sam vođen razlozima taštosti hotimice sebe uvjerio da to nije tako strašno, krenuo u posao i mnogo puta požalio u međuvremenu.

Ali onda kad je sve to minulo, i sada kada je sve to za mnom, izgleda kao i da mi nije bilo teško, premda se sjećam traumatičnih trenutaka dok se to porađalo da bi nastajalo.

No, valjda se trud isplatio, eto, to je peta knjiga takve vrste na svijetu. 

Nevjerovatno je, ali je Amerika, koja je nesporno prva SF nacija na svijetu po obimu produkcije i po kvalitetu, dobila svoju prvu enciklopediju tek prošle godine.

- Kakav je bio put Vašeg interesovanja ka naučnoj fantastici?

- Ispričaću vam jednu anegdotu: kada se Peleu poslije tri kćerke rodio sin, novinari su se sjatili u njegovu kuću puni nestrpljivog očekivanja da od njega čuju potvrdu da je svijet dobio novog velikog fudbalskog kralja.

Pele ih je, međutim razočarao, rekavši da će on doduše sve učiniti da njegov sin ima uslove da se bavi fudbalom, ali da on tu ništa veliko neće moći da učini, jer fudbal se ne uči, čovjek se sa fudbalom rađa.

E tako ja vjerujem da je postojala moja izvjesna latentna predestiniranost ka upravo ovom, a ne recimo, kineskom kulinarstvu ili povrtlarstvu, ili tako nekoj egzotičnoj disciplini.

- Postoji li uopšte definicija šta je naučna fantastika?

- Postoji više od hiljadu definicija šta je naučna fantastika. One bi se mogle podijeliti u nekakve tri kategorije. Prema jednoj kategoriji tzv. duhovitih definicija, naučna fantastika je ono na šta uprete prstom kada uđete u knjižaru i nađete se pred policom iznad koje piše naučna fantastika.

Prema drugoj, ja sam sklon da tu kategoriju nazovem kategorijom domišljatih definicija, SF je svojevrstan pijetao.

Zašto pijetao? Živimo u vrlo dinamičnom vremenu i nekakvo novo doba sviće.

Ljudi su, međutim, skloni uspavljivanju i naučna fantastika je tu da ih kao svojevrstan pijetao probudi. Da im ne dopusti da prespavaju to svitanje jednog bitno novog dana.

Konačno, postoje i neke akademske definicije kao treća kategorija, najpoznatije i najautoritativnije, koje kažu da je SF prije svega žanr umjetničke proze, da kao takav podliježe vrednovanju prije svega iz perspektive kvalitete umjetničkog djela, dakle, s obzirom na svoju estetsku vrijednost, a da ima nekakve posebnosti po kojima se razlikuje od svih ostalih žanrova umjetničkog proznog kazivanja, odnosno tzv. fantastičkog zamišljanja.


Živa knjiga



- Pretpostavljamo da ste imali nekih kontakata sa ljudima koji se također bave SF-om. Postoji li neki specifičan odnos između ljudi unutar tzv. SF zajednice?

- Što se tiče te zajednice, ona ima u dobroj mjeri oblike masonstva. Biti poznat kao osoba koja se bavi naučnom fantastikom omogućuje vam povlastice koje, recimo, imaju esperantisti ili masoni. Vas više ništa ne može neprijatno da snađe u stranom svijetu, vi ćete uvijek da budete dobro primljeni, dobro ugošćeni, a kada se još zna da imate iza sebe ovakvu knjigu onda je to najbolji pasoš i najbolja legitimacija.

- Jedini ste iz Jugoslavije koji se na takav način bave SF-om. Šta je uzrok tome da se kod nas ljudi uopšte malo bave tim egzoteričnim zanimanjem?

- Ja bih mogao uzvratiti pitanjem zašto se kod nas ljudi uopšte malo bave bilo čime, ne samo naučnom fantastikom. Evo vam jedno poređenje: isti će pisac, iako vrlo dobar, recimo, Klark, u Jugoslaviji imati tiraž od 3 ili 4 hiljade najviše, a u Poljskoj će imati tiraž od 200 ili 300 hiljada.

Naprosto mi živimo u jednoj civilizaciji koja još nije stekla naviku čitanja i naviku intelektualnog rada.

Živimo u vremenu u kome je veoma popularno ostvariti uspjeh preko noći, tzv. instant uspjeh. U nekim stvarima intelektualne prirode se takav uspjeh ne može postići preko noći, te otuda i odgovor na vaše pitanje zašto nema još ljudi koji bi radili kao ja. 

Vjerovatno zato što nisu spremni da svoje vrijeme žrtvuju na način na koji sam ja bio spreman.

- U budućnosti imate namjeru da nadograđujete enciklopediju za novo izdanje?

- Priroda te knjige je takva da je to živa knjiga. Ona se mora dopunjavati, ili se cijeli projekat može napustiti. Za sada su obje opcije otvorene. Ja ću vidjeti kako će me poslužiti životna energija. Ako je budem imao, ja ću već sredinom sljedeće godine sjesti da pišem novo izdanje knjige.

Ako, pak, ne, onda će to učiniti neko drugi, mlađi sa više energije, ili će neko sjesti pa će napisati neku potpuno novu enciklopediju.

Naravno, sve je to pod pretpostavkom da je nama uopšte jedna takva knjiga neophodna.

Ja i dalje mislim da je knjiga koju sam napisao veliki luksuz u Jugoslaviji, da su njoj trebale mnogo prije nego druge knjige, primarnije od Enciklopedije naučne fantastike.

Ali, doduše, da sam čekao da se steknu svi uslovi u Jugoslaviji da joj postane potrebna i Enciklopedija naučne fantastike, teško da bih to dočekao. Prema tome, ne mogavši da čekam ja sam se latio posla i napisao knjigu, a o tome šta će budućnost donijeti, vidjećemo.

Razgovarali: Z. Kljajić i  J. Tvrtković, obrada: Yugopapir (Ven, oktobar 1990.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)