Radio Sarajevo: Kako je izgledao jedan od popularnih noćnih programa - 5. aprila 1985!


Nenadano, razgovor prekida zvonjava telefona. Javljaju se iz Radio Beograda i predlažu saradnju, zajedničko emitovanje u sljedećih 30-ak minuta. Pogled na sat otkriva da je 02:10. Mladen Vujić, zatečen, neobaviješten i o ovoj mogućnosti, mada su, tvrde u Radio Beogradu, najavili uključenje u toku proteklog dana, prihvata izazov


Među svim novim tehnikama koje su manje ili više izmijenile čovjekov život, malo je onih koje su ispunjene tako velikim značajem kao što je difuzija zvukova, radio. 

Po okončanju rata, 1945. godine, ova nova tehnika doživljava ekspanziju u cijelom svijetu i radio prijemnici marke "Kosmaj" i "Tesla", danas muzejske vrijednosti, ulaze polako i u naše domove.

U početku predstavljaju stvar prestiža, a s vremenom se preobraćaju u svakodnevicu bez koje je nemoguće zamisliti život.

Postoji li i jedno ljudsko biće rođeno i odraslo u eri radija, koje se kao dijete nije zapitalo: koliko li su mali, čike i tete, koji uvijek pričaju iz zagonetne kutije? 

Kad god bi se neopaženo, ali sa strahopoštovanjem prikrali magičnoj kutiji i iz znatiželje pritisnuli dugme, radio je "svirao".

Dječija maštanja o čikama i tetama koji nikad ne spavaju, već uvijek nešto pričaju i puštaju muziku, obistinila su se!

Već deset dana Prvi program Radio Sarajeva putem svojih talasa emituje program 24 sata dnevno.


Ponoćni gost



Petak je, noć, 5. aprila. 

Već za koji trenutak biće subota. 

Na šestom spratu RTV doma, u režiji Prvog programa Radio Sarajeva nevjerovatno je mirno. 

Za nas, mora se priznati, pomalo začuđujuće i zbunjujuće, a za dežurne: Mladena Vujića, novinara-urednika, Ticijana Kaćinu, tonskog tehničara, Vesnu Jelčić, asistenta tonskog realizatora, Petra Naprtu, rukovodioca smjene i Zdravka Lipovca, dežurnog novinara aktuelno-informativnog programa, normalna atmosfera.

U hodniku ispred studija i režije Mladen Vujić obavlja posljednje pripreme i dogovor sa gostom Noćnog vikend-programa, Aleksandrom Romanić, sa kojom će za nekoliko trenutaka ući u studio.




Ulazimo i mi da bismo osjetili atmosferu koja u njemu vlada.

Na prvi pogled doima se hladno, ali i svečano. 

Zidovi su obloženi specijalnim pločama koje eliminišu prodiranje bilo kakvog zvuka izvana. 

Na sredini prostrane, ali ne i posebno velike prostorije je šestougaoni sto, iznad kojeg i na kome se nalazi mnoštvo mikrofona. 

A u uglu, obična stara, drvena, okrugla vješalica, koja poslije prvog trenutka opčinjenosti vraća u stvarnost i cijeloj prostoriji daje topliji i svakidašnji, ovozemaljski izgled.

S druge strane staklene pregrade je prostorija režije, sa zvučnicima i modernim miks-pultom.

Na njemu, pretpostavljate, bezbroj tastera, reglera, tipki, dugmadi, raznobojnih lampica, telefon, i šta sve još ne! 

Uz zid poredani magnetofoni, gramofon, te mnoštvo ploča i traka.

Kompletna ekipa djeluje uigrano. 

Voditelj u studiju i tonski tehničar sporazumijevaju se klimanjem glave. Nepredvidivosti nema.


Dok razgovor traje



Dok je trajala emisija "Gost noćnog programa" bilo je i lijepo i lako ostati i biti budan. Telefoni su neprestano zvonili. Slušaoci su postavljali pitanja gostu, hvalili, kudili, imali muzičke želje...

Gost i urednik: Aleksandra Romanić i Mladen Vujić

Što je najvažnije, program se aktivno slušao i u njemu se učestvovalo!

Dok su se Mladen Vujić i Aleksandra Romanić dogovarali o okvirima u kojima bi trebalo da teče razgovor, čuli smo Aleksandru kako u jednom trenutku kaže da bi noćašnjim druženjima sa slušaocima putem radio talasa željela na neki način demistifikovati pojam koncertnog pijaniste, koji zvuči dosadno i nezanimljivo.

Još je rekla da se pomalo plaši reakcije slušalaca koji u sitne sate treba da slušaju razgovore koji se tiču ozbiljne muzike.

Vjerovati je da je mlada umjetnica uspjela u svojoj namjeri, ali valja istaći, sudeći barem prema broju telefonskih poziva i pitanja upućenih gostu, da u kasnim noćnim satima ne postoji, u principu, zanimljiva i nezanimljiva ličnost, profesija ili oblast o kojoj se govori.

U trenucima kada je usamljenost najizraženija važno je imati društvo koje će razonoditi, ali i informisati.

Kao kad balon lagano ispuhuje, tako već desetak minuta po okončanju emisije "Gost noćnog programa" atmosfere i dinamike polako nastaje.

Čak ni blok "Disko internacional", s bučnijom muzikom, ne mijenja stvar. Telefoni više ne zvone!

Ticijan Kaćina, tonski tehničar, koji i najčešće razgovara sa noćobdijama, kaže:

- Slušaoci i nemaju većih zamjerki kada se emituje Vikend noćni program, mada je u suštini, izuzimajući blok "Gost noćnog programa", isti kao i programi koji se emituju u noćima između dva radna dana. Cijeli sadržaj svodi se na muziku, a sudeći prema reakcijama onih koji nas slušaju, njen odabir nije baš najsretniji.


Prihvaćeni izazov



Nenadano, razgovor prekida zvonjava telefona. Javljaju se iz Radio Beograda i predlažu saradnju, zajedničko emitovanje u sljedećih 30-ak minuta. Pogled na sat otkriva da je 2:10.

Aleksandra odgovara na pitanja slušaoca, za pultom je tonac Ticijan Kaćina

Mladen Vujić, zatečen, neobaviješten i o ovoj mogućnosti, mada su, tvrde u Radio Beogradu, najavili uključenje u toku proteklog dana, prihvata izazov.

Petar Naprta u centrali vodova, kompjuterskom mozgu radija, kroz koji prolaze, ulaze i izlaze svi signali, smještenom u velikoj prostoriji, sa posebnom temperaturom i vlažnosti vazduha zbog izuzetne osjetljivosti instrumenata, priprema realizaciju.

Već u 2:20 sata sve je spremno.

Kao da je neko pritisnuo taster, ponovo je dinamično, ljudi su živnuli.

Telefoni tek sada ne prestaju da zvone.

I slušaoci iznenađeni, zovu iz svih krajeva zemlje, pa i iz inostranstva (Ženeve), i postavljaju pitanja: da li će zajednički program trajati do jutra, a zašto neće, zbog čega nije stalna praksa, makar vikendom, kada je ideja izvanredna, zanimljiva i sa mnogim nepredvidivostima...?

A stvarno zašto, kada je već tako lako, samo kratak dogovor i uspostavljanje veza i program teče...?

Vjerovatno zato što među radio kućama ne postoji zvaničan dogovor.

Mladen Vujić kaže:

- Maloprije sam mogao glatko odbiti saradnju, pod izgovorom da nisam na vrijeme obaviješten, kao što i nisam. Međutim, iz iskustva znam da su slušaoci izuzetno zadovoljni ovakvim kombinacijama. Ovo večeras, na žalost, samo je inicijativa rijetkih.

Juče je bio 10. aprila 1985. godine. 

Tačno prije 40 godina, putem male, na brzinu osposobljene vojne radio stanice "bingo", emitovan je prvi signal Radio Sarajeva putem odašiljača od 200 vati. 

Zabeležila: Radmila Trifković (Ven, april 1985.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)