Jer doista je tako! Bjesomučna plima
politizacije odavno je prekrila prostor u kojem živimo, sport i
nogomet samo su istaknuti detalji stvarnosti koja nas okružuje.
A mladi Albanac u majici s Dinamovim grbom, na vlastitoj koži, iz dana u dan, tako surovo doživljava sve podvojenosti našeg trenutka.
A mladi Albanac u majici s Dinamovim grbom, na vlastitoj koži, iz dana u dan, tako surovo doživljava sve podvojenosti našeg trenutka.
U Zagrebu je heroj, sportski idol. Jedan od glavnih junaka, ako ne i onaj s vrha top-liste Dinamovog nogometnog proljeća. Sve mu se poklopilo u istom času, i podrijetlo, i superiorne igre, sudbonosni golovi, i fantastična moć komunikacije s navijačima, naročito onim najžešćim. U Zagrebu, u, Maksimiru, "Šaki" je dočekao svojih zasluženih "pet minuta" i poput mega-zvijezde show businessa iskoristio ponuđeni publicitet...
U isto vrijeme, na drugom kraju ove
zemlje, njegovo se ime govori samo s - mržnjom.
Znamo, mržnja je gruba, preteška
riječ, ona bi sportu trebala biti strana, ali, nažalost, ludilo oko
nas porušilo je i univerzalne vrednote što su do jučer krasile
viteška nadmetanja u sportskim arenama.
Protiv Kujtima Shale na "istoku"
se vodi specijalni rat!
Arsenal je prebogat, ništa se iz svih
raspoloživih oružja. "Progonjenu divljač" mnogi bi rado
"spremili" za - odstrel. Novinari pucaju naoštrenim
perima, nogometaši podmuklim đonovima i kramponima svojih kopački,
navijači najvulgarnijim vrijeđanjima i psovkama...
Niška nedjelja samo je novi prilog u
toj priči o "lovu na vještice".
Prvo su ga, u Novom Sadu, na startu
nogometnog polugođa, "vidjeli" kako kažiprstom i
srednjakom čini ono famozno "V", toliko prisutno na
kosovskim paralelama. Bio je to prvi smrtni grijeh Kujtima Shale. Jer
ako su dolje, na Kosovu, pravosudni organi kaznili oca dvogodišnje
klinke zato što je mala "separatistkinja, iredentiskinja i
kontrarevolucionarka, možda i teroristkinja" činila ono "V",
kako jedan punoljetni momak može ostati "čist"?
Sve bi bilo u redu, samo se pažljivi
izvjestioci nikako nisu mogli složiti kada je to Shala držao prste
u obliku slova "V". Jedni su tvrdili poslije postignutog
pogotka, drugi nakon realiziranog jedanaesterca, treći se pak
zalinjali da je "inkriminacija" izvršena po svršetku meča
i u slavu Dinamove "penal-pobjede".
Ćirilična se štampa okomila na Shalu
i nakon nedavnog derbija Dinamo - Partizan, u kojem je ovaj sjajnim
pogotkom odlučio pobjednika.
Jasno, trebalo ga je nekako kazniti.
Javnosti je tako plasirana vijest o prvom razlogu zašto je trener
Golac već nakon pola sata odmijenio igrača Kljajevića, zaduženog
za plavu "jedanaesticu". Ne, kaže vijest, nije Kljajević
odletio na klupu poradi slabe igre, već zato što mladi i neiskusni
Partizanovac nije više mogao trpjeti sve provokacije zločestog
Albanca.
Falsifikat je uspio, Shali je upisan i
drugi "smrtni grijeh".
I napokon, priča ide toliko daleko da
se i selektoru Ivici Osimu, koji se zainteresirao za Dinamovog
napadača, a nakon serije sjajnih partija, pokušalo "centrirati"
kako je Shala strašan igrač, ali osoba "sumnjivih političkih
opredjeljenja."
Etiketa je priljepljena, buba je ušla
u uho. A ponavljanjem iste laži ona će za "nekoliko puta"
postati - istina!
- To što rade, to što doživljava
Kujtim Shala, još nigdje nisam vidio - priznat će jednom zgodom i
"miran čovjek" Josip Kuže - To vrijeđanje, psovanje
šiptarske majke, udaranje, provokaciju... užas. Nakon svega, Shala
se odlično drži. Ja za sebe ne bih garantirao, bio bih i tri puta
gori...
A što ostaje Kujtimu Shali, čime da
se on bori u tom malom gerilskom, građanskom ratu?
- Ne mogu da me biju, mene - zakukao je
samo jednom, lani protiv Partizana i shvatio o čemu se radi. A sada,
za svaki udarac po njegovim nogama, za svaku psovku, račun ispisuje
na drugoj strani.
Njegovo su oružje odlične igre,
golovi i ona već dobro nam poznata doza prgavosti u ponašanju. I,
svaka čast, u tom osvetničkom poslu kao da je postao vraški
iskusan borac. Batine prima, pokušat će ih i uzvratiti... ali svi
njegovi odgovori ipak su u onim, hitrim pokretom, visoko uzdignutim
rukama, nakon golova s bijele točke u Beogradu, Novom Sadu, Nišu...
To je njegova samoobrana, način uzvraćanja svih udaraca, izazovan
ali i efikasan.
A rat se nastavlja...
- Pišite o svemu, sve dobro znate,
samo ne o politici - kazao nam je prošlog tjedna kad smo mu najavili
da ćemo o njemu "složiti nekoliko rečenica". Naravno, i
svaki analfabeta zna gdje leži pozadina svih ataka na nj... kad mu
je podrijetlo jedini i najveći grijeh...
- Glasat ću za demokraciju i mir.
Nisam još odlučio za koju stranku, ali mi je HDZ najsimpatičnija -
izjavio je nedavno novinaru Borisu Ćosiću u "SN" i to je
bilo sve što je o politici prevalio preko usana u ovim zagrebačkim
danima.
Ivo Tomić krstio ga je u svom stilu,
za radio-velemajstora on je "najslađa plava bak(lj)ava".
Za Dinamo utoliko slađa što su
minulog ljeta svi reflektori bili upereni u pridošlice Davora
Šukera, Mladena Mladenovića i Zvonka Lipovca, što se "Šaki"
čekao bez velikih i pompoznih riječi. A ispao je "dobitak plus
ultra".
Usporedbe su možda nezahvalne, ali
Kujtim mu dođe nešto kao Kužeov Marco van Basten. Jer zar nije na
prošlom evropskom prvenstvu, na kojem je i lansiran u svjetsko
sazvježđe, van Basten započeo tek kao rezerva Bosmanu, kao čovjek
iz Michelsovog drugog plana?
Jedino je, tvrdimo, Zvonimir Boban tih
ljetnih dana pričao bajke o Shali, s kojim je dijelio vojnički kruh
i nogometnu majicu u Miljanićevoj četi JNA. Slušali su (smo) ga,
ali ne i najozbiljnije shvaćali...
Danas je Shala ukras u maksimirskoj
niski, igrač kojem maksimirske tribine i njegovi "bad blue
boysi" pjevaju najljepše ljubavne sonete.
Eto, sasvim slučajan brak, iz golog
interesa, ostvaren tek upornošću i inzistiranjem nekolicine
zagrebačkih Albanaca (privatnika) i jednog, nažalost, pokojnog
sportskog novinara (Ivana Topića), brak Dinama i Kujtima Shale
pretvorio se u rijetku "erotsku" priču. No, o tome nekon
drugom zgodom. Kao i o svim, brojnim i dramatičnim epizodama njegove
nogo-karijere.
Tek da ih naznačimo: Shala -
hajdukovac (cijela obitelj iz Prizrena žestoki su hajdukovci,
kontakti s Antom Žajom svojedobno nisu uspjeli), Shala -
partizanovac (dvije godine igrao u "crno-bijelom", pod
vodstvom Bjekovića i Milutinovića, a u društvu Vukotića, Mancea,
Čave Dimitrijevića, Živkovića), Shala - nokauter (šamaranje
Munjakovića u prištinskom "tunelu"), Shala - egzekutor
(pet golova u mreži Lugušića na utakmici protiv Sarajeva), Shala -
strijelac (drugi golgeter prvenstva 87/88, iza Milinkovića), Shala -
kažnjenik (šest mjeseci kazne poradi navodnog lažiranja utakmice
Priština - Čelik 2:3)....
I to je Kujtim Shala...
Radnički (Niš) - Dinamo 1:1 (6:7):
Shala contra tutti
Ne pamtim da je ikada čitav stadion,
petnaest tisuća ljudi, jednostavno se navalilo na jednog igrača.
Svih 90 minuta.
Čair jest: na Shalu!
Zna se, bez krzmanja i ograda, ravno u
brk, zbog njegove "ščipaterije".
A Shala? Uzeo je svoju "pušku",
komad tvrdog kruha, soli i, protiv svih. Od prvog nasrtaja Kuleskog,
da ti srsi prođu, pa sve do kraja. Primao je udarce, uzvraćao ih i
koliko puta je izmamio ono: "majku mu"!
A kad je još pogodio u vratnicu,
istina u ofsajd-poziciji jedan od dvojice "ljutih", koji su
me podsjetili na onu dvojicu old-boysa u Muppet Showu, kad iz lože
kritiziraju žapca i kompaniju, bez obzira na to kako "igrali",
nisu krili zapanjenost: "Majku mu, igra...!" Da bi, samo
minutu kasnije, sve bilo po starom: ua, ua... i "gibanjica"...
I u tom stilu.
A onda će Shala, stadionu koji je već
na nogama i zviždi jednako kako je počeo, baš njemu, dignuti tlak.
Čairu.
On prvi puca jedanaesterac za "plave"!
Uzeo je loptu, krenuo lagano prema "stratištu"
tehnicirajući s loptom, zalizujući frizuru. Jedan od one dvojice:
"Ima da promaši..."
Shala nije promašio.
A onda je uzdignutih ruku, saslušao sa
svojim dubokim smijehom, još jedan koncert za zbor i fućkanje.
Živcima od željeza.
Napisao: Darko Tironi (Sprint,
1990.)
