Dušan Vujošević, trener Partizana '88: O Đorđeviću, Divcu, Daniloviću, košarkaškoj organizaciji...

Februar 1988: Trener Partizanovih košarkaša govori o svom mladom timu, o domaćem prvenstvu, Kupu evropskih šampiona i o nekim stvarima zbog kojih bi trebalo da se zabrine košarkaška organizacija...

Već na početku ovogodišnjeg košarkaškog prvenstva koje je Partizan počeo kao prošlogodišnji šampion, bila su nepodeljena mišljenja oko kvaliteta i perspektive njegovog mladog tima.

Ono gde se stručnjaci eventualno nisu slagali, bilo je: hoće li njihova suverena vladavina pod koševima...

... početi već ove godine, ili će biti potrebna još jedna sezona da mladići steknu i neophodno međunarodno iskustvo.

U domaćem prvenstvu startovali su s promenljivom srećom: od prvih pet izgubili su čak tri utakmice. To je proizvelo veliko šarenilo prognoza.

Danas, međutim, kada je Partizan prvi u takmičenju za Kup evropskih šampiona i već viđen za finale od četiri ekipe koje će se odigrati u belgijskom gradu Gan i kada može da bira poziciju za start u domaćem plej-ofu, definitivno se postavlja pitanje hoće li ova mlada ekipa već na početku smoći snage za dvostruku krunu, ili će platiti danak svom neiskustvu, pokleknuvši na kraju kao što se dogodilo na domaćem Kupu.

Potražili smo odgovor kod Dušana Vujoševića, (29) mladog trenera još mlađe ekipe.

- Mislim da je tačno da imamo perspektivno najjaču ekipu u zemlji, a biti najjači u Jugoslaviji mnogo znači i za Evropu. Za naše protivnike u tim razmerama mnogo znači pravo dovođenja stranih igrača. Trejser je, recimo, doveo Makadua, jednog od najboljih američkih profesionalaca. Dok je za nas garancija kvaliteta i kontinuiteta u tom kvalitetu isključivo mladost naše ekipe. Jedino postoji mogućnost da nas napusti Grbović, koji od iduće godine ima pravo nastupa u inostranstvu.

• Kakav je tim kojim raspolažete i šta biste vi još želeli da postignete, da izmenite?

- Gledajući po linijama mi imamo sve. Đorđević je izvanredno brz, eksplozivan, ima kvalitete plejmejkera. Naravno, ima i mana. Sve ono što on nema, ima Obradović i, obrnuto. U kombinaciji su savršeni. Na krilnim pozicijama imamo četiri igrača. To su Grbović, Paspalj i Nakić, od mlađih Popović.

Računamo i na Danilovića koji se vratio iz Amerike, ali još nije registrovan. Na poziciji centra imamo Divca koga više ne treba procenjivati, koji je izvanredan; Pecarskog koji je puno napredovao u Kupu šampiona, iskusnog Savovića i mladog Ignjatovića. Od najmlađih tu je još Lakićević.

Očigledno je da smo kao tim veoma dobro popunjeni. Postavka igre je dosta dobro rešena, ali mislim da još mnogo mora da se radi na psihološkoj stabilnosti. Moramo mnogo da uradimo na ličnosti vođe ekipe, dakle, igraču koji ne samo da mora da drži loptu, nego da drži celu ekipu i da je suvereno vodi.

S druge strane, treba se truditi da ostali igrači budu tako vaspitani da prihvataju vođu.

• Vaše mane se najbolje vide u domaćem prvenstvu, a kvaliteti u međunarodnim takmičenjima. 

- U Kupu evropskih šampiona imali smo izvanrednu motivaciju, jer se od nas ništa nije očekivalo. Svi igrači su imali potrebu da se dokazuju i zato nam je dobro išlo. U domaćem prvenstvu na istom planu imali smo velike probleme. Nije reč o tome da je neko dolazio na utakmicu bez želje da je dobije.

Po meni, u pitanju je samo nedovoljna profesionalna iskaljenost igrača.

• Vaša sadašnja pozicija u Kupu evropskog šampiona i u domaćem plej-ofu maksimalno je izoštrila vašu odgovornost. Dosadašnji uspesi vas obavezuju.

- Ne bih želeo da se to baš samo tako gleda mada bi objektivno trebalo da bude tako. Samo jedan poraz na domaćem terenu mogao bi drastično da izmeni sliku. Već sada mi počinjemo da se spremamo za finale plej-ofa i za finale u Ganu. Pojačano treniramo, ali se tu pojavljuje problem tempiranja forme.

• Možete li prognozirati koje tri ekipe će vas očekivati u Ganu? Ili barem koje protivnike biste vi želeli?

- Teško je reći. Siguran sam da ne bih voleo da nam prvi protivnik bude Barselona, drugi nepoželjan je Trejser. Mislim da bi idealno bilo da nam prvi protivnik tamo bude grčki Aris.

• Naše ekipe su veoma retko sposobne da se tako postave. Štaviše, čini se da je došlo do izvesnog "divljanja" domaće lige. Šta je uzrok tome?

- To treba posmatrati u kontekstu širih društvenih događanja. Sport je deo društva. Publika je ranije imala manje razloga da bude nervozna. Danas se češće košarkaški teren pojavi kao ventil za kulminaciju nekog neformulisanog nezadovoljstva. Toliko sa aspekta publike.

Drugo... drugo i nije za štampu. Košarkaška organizacija sve je manje u stanju da funkcioniše regularno. Počev od sprovođenja Pravilnika o registraciji pa do bilo kog drugog pravilnika.

Pogledajmo samo kazne posle incidenata na utakmicama za Kup Jugoslavije. Predsednik Komisije je Lalić, iz Hrvatske, Cibonin čovek. Iskreno rečeno, ja sam navijao za Cibonu protiv Jugoplastike, ali ako je Grbović kažnjen, jer mu je izašla slika u novinama kako učestvuje u fizičkom obračunu, onda iste posledice je trebalo da povuče i fotografija na kojoj Cvetičanin figurira u sličnoj situaciji.

Ne govorim sa pozicija interesa Partizana, ali je došlo do ispoljavanja uskih klupskih interesa u celoj košarkaškoj organizaciji.

Odakle potiču naši problemi oko registracije Danilovića?

Vojvodina je glasala protiv njegovog prelaska, zato što Bilalović dobija ispisnicu za prelazak iz Bosne u Vojvodinu pod uslovom da Vojvodina glasa ovako.

Interes Cibone, dakle interes Hrvatske, nije da Danilović bude registrovan za nas. Njihov stav je jasan. Crna Gora ima stav svog predsednika Kovačevića, koji je prijatelj sa Čačanima i hoće da bude principijelan da bi sprečio odlazak Androića...

To su smešne stvari. Nemamo ljude koji su u stanju da se izdignu iznad klupskih i regionalnih interesa. Otuda ovo haotično stanje koje svi osećamo.

Takmičarska komisija sa Rašom Šaperom na čelu, počela je da radi savršeno. Paspalj za udaranje Bosninog igrača dobija tri utakmice i to ga izbacuje iz forme, ali je tako trebalo.

Na utakmici za Kup dođe do tuče, automatski bi trebalo da dvojica izbačenih igrača povuku kazne, ali Kukoč, jedan od njih, nastupi na sledećoj utakmici. On mi je mnogo drag i odličan igrač, ali ja samo pokušavam da budem principijelan.

Jednostavno ne postoji sistem po kome se kažnjavaju svi koji prave greške, bez obzira ko su, gde je pravda zaista slepa. To sve indukuje ovakve tragične reakcije kojima prisustvujemo.

• Hoće li konačno Danilović biti registrovan za Partizan?

- Trebalo bi da bude, ali mislim da je izgubio dve ključne godine u karijeri. Prema tome, rešenje je veoma loše. Mi, dakle, treba da tražimo novog mladog igrača. Inače, ja sam protiv tih horizontalnih prelazaka.

Da bi čovek prešao iz Bosne u Partizan mora da pauzira godinu dana i to nakon svega što je uloženo u njega. Bosna mu nudi stan, on ovde traži samo par patika i pri tom nije narušen ni jedan pravilnik, ali predsednik Registracione komisije, Makedonac, glasa "protiv", dan nakon što je glasao "za".

Šta onda vredi šta vi, ili ja, mislimo o tome? To je pitanje principa i časti čoveka na funkciji.

• Vi ste mlad trener i do sada, uspešan. Međutim, u svetlu opšte situacije, mnogi se ne bi kladili na vašu kožu kada bi sad Partizan počeo da gubi.

- Svestan sam toga. Pokušavam uvek da razdvojim probleme na čije rešenje mogu da utičem, od onih u pogledu kojih sam nemoćan. Nastojim da se ne sekiram. Što se tiče rada sa igračima, ja sam plaćen da rešavam probleme i da se ne nerviram.

Možda uspevam da ih smanjujem na taj način što zaista volim te ljude i svoj klub i što ovde imam podršku mnogih ljudi, na prvom mestu Kićanovića.

Partizan je tim koji podržava i afirmiše mlade igrače, što se vidi i po tome da nismo dovodili neke iskusne igrače kada smo za to imali priliku, jer smo smatrali da bi oni potisnuli neke mlade, koje već imamo. Nastavićemo tako.

Razgovarao: Branko Petković, snimio: Leon Pijade (RTV revija, 1988.) 


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate