Žan Pol Sartr '69: Kad god neko pomene Jugoslaviju, setim se Kragujevca i njegovih streljanih đaka

April 1969: Žan Pol Sartr je jedan od najpoznatijih francuskih književnika i jedan od najuglednijih filozofa u svetu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Rođen je 21. juna 1905. u Parizu.

Sartr je angažovani pisac koji se bori za prava malog čoveka i malih naroda. On je jedan od pokretača procesa za suđenje američkim imperijalistima zbog rata u Vijetnamu.

Neka njegova dela prenesena su i na film.

Dela: "Iza zatvorenih vrata", "Muve", "Muke", "Putevi slobode", "Zid", "Prljave ruke", "Bludnica dostojna poštovanja", "Zatočenici iz Altone", "Nemirni san".

Objavio je više eseja, kritika i filozofskih studija. Sartr je bio nekoliko puta u našoj zemlji.


*****



Posetio sam Jugoslaviju nekoliko puta i volim ovu zemlju i njene ljude. Imam mnogo prijatelja u Jugoslaviji.

Najdublji utisak koji stranac može poneti iz jedne zemlje, to je bol koji oseti u toj zemlji. Ja sam to doživeo u Kragujevcu. Zaplakao sam kao malo dete.

Svaki stranac bi trebalo da dođe na groblje nevinih đaka i građana koji su najskupljom cenom platili svoj protest protiv nasilja, protiv fašizma.

Nacistička okrutnost iskalila je sav bes u ovom pitomom gradu stvorivši od njega ogromnu grobnicu sa sedam hiljada ubijenih ljudi. Mislim da nikada neću zaboraviti taj prizor kad su mi objašnjavali kako se sve to dogodilo 1941. godine u okupiranoj zemlji.

Teška je to uspomena koju sam poneo.

Ali, i divna uspomena. Kad god neko pomene Jugoslaviju, uvek se setim Kragujevca i njegovih đaka koje je neprijatelj streljao. Setim se tad herojstva celog jednog naroda.

Stranac u Jugoslaviji doživljava jedinstvenu lepotu. Ta lepota je Dubrovnik.

Zašto je Dubrovnik najlepši grad, valjda, koji postoji uopšte.

Lepota je večna. Lepo nije ono što se nekom dopada i čemu se divi samo u jednom trenutku. Lepo je ono čemu se podjednako divio čovek pre nekoliko stotina godina i čemu se mi i danas divimo. Prava lepota se nikada ne gubi, ona stalno ostaje.

Pogledajte Dubrovnik.

Ovaj grad svedoči svakim svojim kutkom i na Stradunu i na Revelinu, svud kud god se okrenete, o lepoti koja stalno živi, koja ima svoj neprekidan tok trajanja i koja tako povezuje celu istoriju staru nekoliko vekova.

Zabeležio: Ž. Todorović (Ilustrovana, 1969.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate