Kolovoz 1987: Prije sedamdeset godina, 28. kolovoza 1917, prikazan je u kinu Metropol (današnji Zagreb) prvi hrvatski igrani film, komedija u dva čina Brcko u Zagrebu, o provincijskom trgovcu na službenom putovanju i njegovim galantnim pustolovinama koje ne prolaze nekažnjeno!
... Usred ljeta 1917. godine zbio se u
Zagrebu događaj koji nije imao nikakve veze sa svjetskim ratnim
zbivanjima, vijestima s fronte i ratnim nedaćama, ali je snažno
odjeknuo među njegovim građanima.
Bilo je to snimanje prvog hrvatskog igranog filma Brcko u Zagrebu čija je premijera održana prije
sedamdeset godina, ljetne večeri 28. kolovoza 1917. godine u kinu
Metropol (koji se nalazio na mjestu
današnjeg kina Zagreb).
Sjećajući se toga događaja, kao
njegov neposredni sudionik, redatelj i snimatelj Oktavijan Miletić
(umro je 17. kolovoza o. g.) piše u jednom članku:
"Onaj tko to nije doživio, teško može zamisliti kakav je snažan dojam tada predstavljala već sama pojava filma, a tek sudjelovanje u snimanju... Doživljaj je bio jednak šoku. U našem kasnijem tehničkom i elektronskom dobu ni radio ni televizija nisu proizveli tako snažan dojam."
Iz kazališta na ekran
Zagreb je 1917. godine imao šest
stalnih kinematografa s redovitim kino-programom, a te su godine
osnovana i dva prva domaća filmska poduzeća za proizvodnju filmova
- Croatia i Thalia.
U želji da što prije izađe pred
publiku s domaćim filmom, Croatia je već prije službene
registracije tvrtke obavila sve pripreme i na zagrebačkim ulicama
počela snimati prvi igrani film. U ekipi su bili tada
najpopularniji zagrebački kazališni glumci (a i producenti,
osnivači Croatije, bili su vezani za kazalište: Julije Bergman bio
je glavni tajnik Zemaljskog hrvatskog kazališta u Zagrebu 1915. i
1916. godine, a drugi suosnivač, Hamilkar Bošković, obavljao je tu
dužnost upravo 1917. godine).
Prema podacima tadašnjeg tiska (a to
su ujedno i jedini autentični podaci o tom filmu), scenarist i
redatelj filma bio je popularni zagrebački komičar Arnošt Grund
koji je glumio i glavnu ulogu Brcka u filmu.
Taj glumac, porijeklom iz Češke, došao je u Zagreb 1895. godine na nagovor Stjepana Miletića i ostao do smrti. Bio je glumac, redatelj, prevodilac i pisac kazališnih komada (neki autori pretpostavljaju da je i scenarij prvog hrvatskog igranog filma preradba Grundove komedije Alaj su nas nasamarili, koja je u kazalištu izvođena 1912. godine, a glavni lik komada također se zove Brcko).
U kazalištu je Grund nastupao kao buffo-tenor, komičar i mimičar u operama i operetama, lakrdijama i komedijama. Ivan Bartovski, u Večernjem listu 1966. godine, piše o tom izvanrednom komičaru:
Taj glumac, porijeklom iz Češke, došao je u Zagreb 1895. godine na nagovor Stjepana Miletića i ostao do smrti. Bio je glumac, redatelj, prevodilac i pisac kazališnih komada (neki autori pretpostavljaju da je i scenarij prvog hrvatskog igranog filma preradba Grundove komedije Alaj su nas nasamarili, koja je u kazalištu izvođena 1912. godine, a glavni lik komada također se zove Brcko).
U kazalištu je Grund nastupao kao buffo-tenor, komičar i mimičar u operama i operetama, lakrdijama i komedijama. Ivan Bartovski, u Večernjem listu 1966. godine, piše o tom izvanrednom komičaru:
"Stari ljubitelji kazališta koji su gledali njegove uloge kažu da je poslije njega bilo dobrih komičara, ali ne takvih kao što je bio Grund."
Uz Arnošta Grunda, u filmu nastupaju
jednako popularni glumci: komičar Stjepan Bojničić, prvakinja
opere Irma Polak, Tonka Savić i drugi.
Jedino je snimatelj filma (o kojem nema dovoljno podataka) pozvan iz Beča. Bio je to stanoviti inž. Klein koji je u Zagrebu bio poznat kao Breitner, po prezimenu svoje žene, iza kojeg se krio da bi izbjegao služenje vojske.
Jedino je snimatelj filma (o kojem nema dovoljno podataka) pozvan iz Beča. Bio je to stanoviti inž. Klein koji je u Zagrebu bio poznat kao Breitner, po prezimenu svoje žene, iza kojeg se krio da bi izbjegao služenje vojske.
Trgovac i glumica
Prema sjećanju suvremenika, ta je
filmska komedija priča o trgovcu Breku koji dolazi iz provincije u
Zagreb gdje bi želio doživjeti galantnu pustolovinu. Ovdje upoznaje
operetnu divu (koju glumi Irma Polak) i provodi se s njom.
Zajedno posjećuju lokale, Gospodarićevo kupalište na Savi, draguljarnice... No, netko anonimnim pismom obavještava Brekovu ženu (glumi je Tonka Savić) što se događa s njezinim mužem, pa ona dolazi u Zagreb i napravi scenu u kavani. Film završava scenom u stilu tadašnjih komedija: prskanjem soda-vode iz sifona po akterima komedije.
Zajedno posjećuju lokale, Gospodarićevo kupalište na Savi, draguljarnice... No, netko anonimnim pismom obavještava Brekovu ženu (glumi je Tonka Savić) što se događa s njezinim mužem, pa ona dolazi u Zagreb i napravi scenu u kavani. Film završava scenom u stilu tadašnjih komedija: prskanjem soda-vode iz sifona po akterima komedije.
Film je sniman u kući Stjepana
Miletića na Jurjevskoj 29 (još jedna veza s kazalištem), na
savskom kupalištu, u draguljarnici u Jurišićevoj ulici i na
tadašnjem Jelačić placu, u Narodnoj kavani. Atmosferu s tih
snimanja dočaravaju napisi iz tadašnjih novina. Na primjer, Ilustrovani list od 11. kolovoza 1917. piše:
"U zadnje se je vrijeme moglo na više mjesta vidjeti po Zagrebu, kako se znatiželjni svijet sgrtao oko nekih prizora, što se odigravaju na ulici, a pred kinematografskim operaterom. Priprave su to i snimci za film Dva dana u Zagrebu (to je bio prvotni naslov filma, no u kinematografima se pojavljuje jedino pod definitivnim naslovom Brcko u Zagrebu o.a.), što ga je sastavio komičar hrvatskog kazališta g. Arnošt Grund, te on i glumi glavnu ulogu, a u za nj još gdje Savić, Polak i dr., te gg. Bojničić, Bikovski itd."
U najavi filma ističe se da će "film
nositi hrvatske natpise, pa će se po tome isticati kao domaći,
hrvatski, a vidjet će se valjda već oko 15. o.m.".
Isticanje hrvatskih natpisa vrlo je važno, jer se tada u Zagrebu još prikazuju strani filmovi bez prijevoda, uglavnom s njemačkim natpisima.
Isticanje hrvatskih natpisa vrlo je važno, jer se tada u Zagrebu još prikazuju strani filmovi bez prijevoda, uglavnom s njemačkim natpisima.
Za uveseljavanje općinstva
Zahvaljujući fotografu Ilustrovanih
novina, sačuvan je i jedini vizuelni trag toga filma, jer je film
izgubljen. Ilustrovane novine objavljuju preko čitave stranice
fotografije sa snimanja na savskom kupalištu, a najavu filma
završavaju:
" ...a kako se vidi iz situacija tih prizora, bit će to šala zabavna i izazvat će puno smijeha. Dakako, da će ovaj film moći zaredati u prvom redu po hrvatskim pokrajinama i davati se svagdje gde imade stalnih kinematografa. Tako će naše općinstvo po pokrajinskim mjestima u jednu ruku vidjeti dobru domaću šalu, a u drugu vidjet će i prvake hrvatskog kazališta."
Da li je tako bilo, nema podataka. No,
znamo da je film završen u vrlo kratkom roku (11. kolovoza
objavljene su snimke sa snimanja filma, a 28. je već održana
premijera).
Film se sastojao iz dva dijela (čina), s predigrom, i vjerojatno je trajao pola sata, a to je bila i uobičajena dužina tadašnjih igranih filmova.
Također je u novinama sačuvan podatak da je slijedeće, 1918. godine film prikazivan u zagrebačkom kinu Edison (danas Central u Petrinjskoj ulici), a nakon toga gubi se svaki dalji trag toga filma čija je premijera 1917. godine označila početak produkcije igranog filma u Hrvatskoj.
Film se sastojao iz dva dijela (čina), s predigrom, i vjerojatno je trajao pola sata, a to je bila i uobičajena dužina tadašnjih igranih filmova.
Također je u novinama sačuvan podatak da je slijedeće, 1918. godine film prikazivan u zagrebačkom kinu Edison (danas Central u Petrinjskoj ulici), a nakon toga gubi se svaki dalji trag toga filma čija je premijera 1917. godine označila početak produkcije igranog filma u Hrvatskoj.
Već četiri mjeseca nakon Brcka u
Zagrebu, u prosincu 1917. godine Croatia izlazi s premijerom novoga
filma. Bio je to Matija Gubec, rađen prema tekstu Augusta Šenoe, a
u preradbi Marije Jurić Zagorke.
Akteri prve filmske komedije u nas i
slijedećih su godina ostali usko vezani za film. Tonka Savić i
Stjepan Bojničić glumili su u još nekoliko filmova.
Irma Polak i dalje je oduševljavala zagrebačko općinstvo na kazališnim daskama i na filmskom platnu, a u tome su joj se pridružile i kćerke.
Arnošt Grund režirao je još dva kratka igrana filma, glumio u slijedeća tri, a u filmsku je glumu uveo i svoje dvije kćeri Miladu i Zorku, koje su dale nekoliko vrijednih filmskih ostvarenja u međuratnom razdoblju.
Irma Polak i dalje je oduševljavala zagrebačko općinstvo na kazališnim daskama i na filmskom platnu, a u tome su joj se pridružile i kćerke.
Arnošt Grund režirao je još dva kratka igrana filma, glumio u slijedeća tri, a u filmsku je glumu uveo i svoje dvije kćeri Miladu i Zorku, koje su dale nekoliko vrijednih filmskih ostvarenja u međuratnom razdoblju.
Napisao: Vjekoslav Majcen, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.)
