Sandra Milunović iz Subotice: Jedina djevojka kombajner u Jugoslaviji - a možda i u svijetu! (1971)







Već prve godine zaradila je oko dva milijuna st. dinara, prodala stari kombajn i kupila novi, belgijske marke "Klajs". Na njemu je vršila za vrijeme prošle i ovogodišnje žetve i znatno povećala svoj saldo na štednoj knjižici



Subotičanka Sandra Milunović, jedina žena kombajner u Jugoslaviji, zarađuje milijune u sezoni žetve i troši ih na putovanja...


*****



- Ravnica je omamljiva, draga i privlačna, ali na njoj nema onoga što pored vršidbe želim. Ubija me dosada, a ja stalno nešto tražim, nešto što nije ravno.

Skinula se u bikini, sjela na kombajn i počela vršidbu na prostranim ravnicama u okolici Subotice.

Sandra Milunović, leto 1971. godine
(foto: Bora Vojnović)
Seljaci su se zgražali, bilo im je nepojmljivo što se djevojka ne stidi. Njoj to nije smetalo.

Poslije napornog rada otišla je na bunar, još se malo razgolitila i okupala.

Sandra Milunović, tehničarka agronomije, jedina djevojka-kombajner u Jugoslaviji, a možda i u svijetu, tako shvaća život. Svejedno joj je što seljaci i Subotičani prepričavaju o njenom ponašanju.

Važno je, kaže, da je svježa i čista.

Takvo ponašanje djevojke, jedine vlasnice kombajna, počelo je onog dana kad su u trgovačko poduzeće u Subotici, u kojem je radila kao službenica, stigli neki veoma "važni" poslovni partneri da im bude pri ruci, da ih zabavlja.

Uočivši namjeru pretpostavljenih, momentano je podnijela otkaz.

I našla se na ulici.

Simpatična dvadesetdvogodišnja tehničarka nedjeljama je lutala gradom u potrazi za bilo kakvim namještenjem. Tužna i očajna, jednog se dana požali svom poznaniku iznijevši mu situaciju u koju je zapala.

- Kupi u otpadu rashodovani kombajn koji je još u dobrom stanju.

Ideja joj se svidjela. Uzela je ušteđevinu od 450 hiljada starih dinara i nabavila poljoprivredni stroj. Uložila je još nešto u njegov popravak i prihvatila se posla. 

Već prve godine zaradila je oko dva milijuna st. dinara, prodala stari kombajn i kupila novi, belgijske marke "Klajs". Na njemu je vršila za vrijeme prošle i ovogodišnje žetve i znatno povećala svoj saldo na štednoj knjižici.

U predahu između dva radna dana Sandra najradije druguje s knjigama i sluša muziku. Odijeva se tako da je u Subotici teško sresti elegantniju djevojku.


Obišla je čitavu Jugoslaviju i petnaestak zemalja Evrope



Inteligentna je i vrlo društvena.

S njom možete razgovarati o književnosti, ekonomici, muzici, modi, naučnim dostignućima, pa čak i o politici.

- Zar nije ponižavajuće što se baviš kombajnerstvom? To je i za muškarce naporno! - govore joj prijatelji.

- Vi ste staromodni! - odgovara Sandra Milunović. - Ja sam vlasnica stroja, upravljam i zapovijedam njime. Zašto bi to, molim vas, bilo ponižavajuće? Kao diplomirana tehničarka agronomije razumijem se u poljoprivredu i svoj posao obavijam stručno i savjesno. Zadovoljnija sam nego dok sam radila u kancelariji.

Sandra dobro govori talijanski, engleski, njemački i mađarski.

I pravi je globroter.

Sve što zaradi u vrijeme ljetne žetve troši na putovanja.

Obišla je čitavu Jugoslaviju i petnaestak zemalja Evrope.

Ostatak prošlog ljeta provela je u Budvi, a nakon toga se otisnula na tromjesečnu turneju po Velikoj Britaniji.

Ove godine namjerava napustiti "Stari kontinent" i krenuti do Australije.

Nemirna i plavokosa ne može se zadržati na jednom mjestu. Stalno nešto traži.

- Danas sam kombajnerka, a sutra: vidjet ćemo. Vjerojatno ću ga poslije tri godine prodati i prihvatiti se nečega novog. Još ne znam čega, ali uskoro ćete znali. Pšenica, ječam i suncokret nisu mi teški, ne prezam od radoznalih pogleda dok vršim, ili se polunaga kupam na bunaru. Jedino me ubija dosada. Ravnice su omamljive, drage i privlačne, ali na njima nema ono što pored vršidbe želim.

Sandra nije htjela reći što želi.

Iz očiju joj se nazirala pomisao na putovanje, lutanje i veselo društvo.

Tekst i snimci: Bora Vojnović, obrada: Yugopapir (Start, VIII 1971.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate