Robert Čaleta Čarli: Splitski Đavoli miksaju prvi LP i planiraju prodati - petsto tisuća ploča! (1986)




Split je bio grad bez rock'n'rolla, sve dok se mi nismo pojavili! Inače, Split je grad izrazito turobne, lučke atmosfere, pogodan za tvrdu, agresivnu muziku, ali dogodilo se da su prevladavali šlageri koji također mogu proisteći iz takve atmosfere, barem kao neki nadomjestak



Svibanj 1986: Splitski Đavoli planiraju prodati petsto tisuća ploča, kupati se u toplom moru i loviti ribu, kaže Robert Čaleta Čarli...


*****



Proteklih su nekoliko godina domaći rokeri marljivo zlorabili sintesajzere i ostale elektronske efekte, pa je povratak tradicionalnim poimanjima rock'n'rolla logičan i prirodan. Najdojimljiviji su primjer splitski Đavoli koji pojavom i svirkom pokušavaju oživjeti predodžbu o rock'n'rollu pedesetih.

Namazani briljantinom, dugih zulufa, u crnim i kockastim odijelima Đavoli se ironično poigravaju s tri mitska akorda rock'n'rolla, pokušavajući biti u suglasju s vlastitim vremenom. Svojim, do granice podnošljivosti patetičnim pjesmama, Đavoli su pravi prototip splitske atmosfere u kojoj se miješaju rokerska agresivnost i mediteranska ležernost.

Dosad su održali samo dva koncerta u Zagrebu, ali su ti koncerti zbog žestoke svirke i atraktivnog scenskog nastupa biti dovoljni da izazovu neviđenu euforiju i preko noći promoviraju Đavole u jednu od najozbiljnijih domaćih rock-nada. Odgovorne nije trebalo posebno nagovarati da se pozabave mlađahnim Splićanima i omoguće im snimanje albuma u vrhunskim tehnološkim uvjetima.

Menedžera i tekstopisca grupe Roberta Čaletu Čarlija zaduženog za novinske razgovore prekinuli smo pri konačnom miksanju debija Đavola u zagrebačkom studiju SIM.


• Glazba Đavola obično se tumači terminom "bazični rock'n'roll"?


Da, neki su govorili i "esencijalni rock'n'roll"! To je rock'n'roll koji ne trpi sve te mržnje, rušenje kuća, razbijanje, krv i ostalo... Rock'n'roll Đavola temelji se na ljubavi...


• Misliš na ljubavnim pjesmama?


Ljubavne su pjesme osnova svega. Nastojimo da ljudi dolaze na koncerte da bi se zaljubljivali.


• U vas?


Ne, nego da se međusobno zaljubljuju. Pazi, gradovi se sve više otuđuju, nitko nikoga ne poznaje u tramvaju, vrlo je teško prići djevojci... Zbog svega toga, imaš koncert Đavola, imaš ljubavnu glazbu - malo plešeš, malo se zezaš, zbližuješ se s ostalima! To bi zbližavanje trebalo biti naš cilj.


• Đavoli dolaze iz Splita. Poznato je da je Split grad bez prave rock'n'roll tradicije. Kako tumačiš pojavu Đavola u takvom gradu?


Split je bio grad bez rock'n'rolla, sve dok se mi nismo pojavili! Inače, Split je grad izrazito turobne, lučke atmosfere, pogodan za tvrdu, agresivnu muziku, ali dogodilo se da su prevladavali šlageri koji također mogu proisteći iz takve atmosfere, barem kao neki nadomjestak!



Piko je od studija napravio koncertnu pozornicu




• Đavoli su u Splitu izazvali pravu rokersku revoluciju svirajući svako ljeto u neobičnom klubu koji se po tebi zove Čarlijev klub.


Da, to je jedini klub u Jugoslaviji koji sa sve četiri strane okružuje more. Bio je zamišljen kao plesnjak, i sve dok ljudi nisu naučili plesati rock'n'roll, nismo se micali odatle. Svako ljeto tamo odsviramo po stotinjak koncerata. Mislim da ne postoji nijedna grupa koja je toliko puta svirala u svom gradu.


• Vaš prvi album producirao je Ivan Piko Stančić. Koliko je on, kao čovjek kojemu godi brza i čvrsta svirka, imao udjela u studijskom radu i zvuku grupe Đavoli?


Piko Stančić izišao nam je u svakom pogledu u susret. Upozorio nas je na to da se ne smijemo preplašiti studija i cjelokupne tehnike, jer je ona, uvjetno rečeno, posve nevažna za onaj žestoki zvuk koji Đavoli žele postići na ploči.

Piko je od studija napravio koncertnu pozornicu, i mi smo snimali ploču kao da snimamo koncert u živo. Na tom je koncertu publiku predstavljao naš tonski snimatelj, ali nam je upravo to pomoglo da se osjećamo komotno i da ploča dobije neophodnu ležernost, atmosferu.


• Pretpostavljate li da će se ploča dobro prodavati, budući da se danas dobro prodaje jedino folk-rock?


Mi razmišljamo o prodaji, ali ne mogu reći da nas to jedino zaokuplja. Mislim da možemo dogurati do petsto tisuća prodanih primjeraka.


• Petsto tisuća?!


Da, imamo fine melodije, fini ritam,.. Ne znam da li se treba ustručavati od te brojke. Ako nešto radiš i vjeruješ u to, prirodno je da očekuješ i uspjeh, nije li tako? Mi smo ti kao od kamena, najhrabriji na svijetu, ne bojimo se nikoga, pa ni visokih tiraža!


• Vama se, dakle, smiješi velika popularnost. Kako se pripremate da dočekate taj veliki trenutak, značajan za svakoga umjetnika?


Čim završimo snimanje albuma, poći ćemo na more, doma, da se kupamo i lovimo ribu! To je najbolja priprema za ono što nas očekuje.


• Zar nećete organizirati skromnu promocijsku turneju?


Hoćemo, hoćemo, ali tek u jesen! Ljeto nije pogodno doba za koncerte. Prevruće je, pa ljudi ne žele plaćati ulaznicu za koncert u sparnoj dvorani.

To je prvi razlog. Drugi je razlog taj što mi uistinu uživamo dok se kupamo u toplom moru. A more je toplo samo ljeti!

Razgovarali: Neven Kepeski i Boro Kokan, foto: Marko Čolić, obrada: Yugopapir (Studio, V 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate