Nove ploče: Neinventivni Suncokret, neurotični Valjak, snažni Queen, manjkavi The Doors... (1976)






Darko Glavan, svibanj 1976: Zlo i naopako... ovaj tjedan nisam primio nijedan novi singl pa sam bio prisiljen razmotriti one koje sam prijašnjih tjedana "odbio" kao neozbiljne.


Slušamo singl-ploče...



Za početak grupa "Suncokret" koja izgledom djeluje kao jugoslavenski odgovor na "Mamas and Papas", no to, naravno, postaje optičkom iluzijom čim igla gramofona dotakne komadić vinila na kojemu je otisnuta njihova verzija "Kara Mustafe" i vlastita skladba "Moje tuge".

Prva je već standardno neinventivna obrada folklornog motiva, mada se ne može zanijekati izvjesna izvođačka dopadljivost.

B-strana svakako je uspjelija snimka, iako ni ona nije osobito originalna.

Okrenimo se sada od akustičara "prangijašima".



Situacija, moram priznati, nije baš ohrabrujuća. Meni nepoznata slovenska grupa "Ave" predstavlja se s dvije snimke - "Belo telo" i "Ti si tajna".

Njihov adut i specifičnost morala bi, vjerojatno, biti električna violina koja dominira prvom skladbom namijenjenom "stručnjacima" (čitaj instrumentalističke egzibicije), dok je druga namijenjena "široj publici" (čitaj ordinarna i plesna).

Ni u jednom slučaju cilj nije ostvaren. Drugim riječima, "Ave" nisu ni osobiti glazbenici niti će svoju svirku i originalnost dobro unovčiti,



Još ortodoksniji "prangijaši" su zagrebački rockeri "Parni valjak", neurotični izdanak "Grupe 220".

Dotični ansambl imao sam prilike nekoliko puta promatrati na javnim nastupima, te sam zato htio ovaj njihov neuspjeli diskografski prvenac "previdjeti", nadajući se da će biti sposobni snimiti solidan singl.

Riječ je o kompetentnim glazbenicima (naravno u kontekstu domaće rock-scene) ali s dozlaboga malo skladateljske i tekstopisačke umješnosti.

Riffovi su pokradeni iz Wonderovog "Superstition" i nešto manje očigledno iz "Brown Sugar" Stonesa.

Umjetnosti nimalo, zanata ponešto.



A sada...

Nagrada za najbizarnije izdanje:

Stan Laurel i Oliver Hardy.

Skladbe: "Honolulu Baby" i "The Trail of the Lonesome Pine".

Možda je i izdavanje ploče ovih komičara doista jedina "konkurencija" kvaliteti i vrijednosti domaćeg rockerskog stvaralaštva.


Slušamo albume...



Ante Batinović, svibanj 1976: Pjevač Freddie Mercury, gitarist Brian May, basist John Deacon i bubnjar Roger Taylor nisu izmislili ništa sasvim novo u rocku. Mnogi im čak prigovaraju sličnost s nekim vrhunskim britanskim grupama.

No sličnost je isključivo trenutna jer su "Queen" posve samosvojni i originalni.

Postali su superzvijezdama u prvom redu zato što su izvrsni glazbenici, maštoviti skladatelji i tekstopisci, sadržajni a ne preteški, iako ponekad opterećeni intelektualizmom.

Snažni, duhoviti, raznoliki, nekonvencionalni u strukturama pjesama, "Queen" vas ne ostavljaju na miru, već neprestano snažno uzbuđuju.

To jednako vrijedi za hard-rock pjesme, folk-pjesme i one inspirirane popularnom glazbom od prije četrdesetak godina.

Pravi su perfekcionisti u izvedbi (posebno u vokalnom pogledu), maksimalno iskorištavaju mogućnosti studija i elektronskih pomagala, ali tehniku podređuju sadržaju - ona im samo pomaže da zadovolje ostale svoje ideje.



Ako smo prošli put imali velikog razloga pohvaliti produkciju Suzy zbog izdavanja vrijednog albuma "The Basement Tapes" Boba Dylana i grupe "The Band", sada je moramo pokuditi.

Ne zato što je izdala album "Star Collection vol. 2" jedne od najznačajnijih grupa u povijesti rocka grupe "The Doors", već zato što nije izdala barem neki od njenih vrednijih albuma (npr. "The Doors", "Strange Days", "L. A. Woman"...)

Ova kolekcija (kao i prethodna, "Star Collection vol. 1") sadrži manje vrijedna djela "Doorsa", poprilično zbrkano uvrštena na jednu ploču. Stoga ne daje pravu sliku njihove vrijednosti.

Postalo je gotovo karakteristično da naše diskografske kuće umjesto autentičnih djela istaknutih, nezaobilaznih glazbenika izdaju svakojake kompilacije.



"Steppenwolf".

Jedna od značajnijih grupa šezdesetih godina, na ovom albumu, snimljenom prije godinu dana, vrlo je daleko od svoje prvotne vrijednosti.

Sterilna u svojim šabloniziranim heavy-rock pjesmama - bezvrijedna je i nezanimljiva na ovoj ploči.

Preporučujem opet neki od ranijih albuma:

"Steppenwolf", "Steppenwolf 2", "Monster"... 

Obrada: Yugopapir (Tina, 1976.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate