Zagrebački Studentski centar, 5. III 1966: Večeras je ples, dvorana će biti puna! A drugim danima?




Večeras je ples kao i obično svake subote i nedjelje. U velikoj dvorani svirat će poznati zagrebački orkestar Dražena Bojića. Dvorana će, sasvim sigurno, biti dupkom puna, jer na zabavu će uza studente doći i mnogo ostale zagrebačke srednjoškolske i radničke omladine



Danas je subota, 5. marta šezdeset šeste. Prije nekoliko minuta topovski pucanj s kule na Griču prepolovio je dan.

Evo nas pred ulazom u zdanja istočnog dijela starog velesajma na Savskoj cesti. Na ušću rijeke mladosti koja svakog dana u ovo doba počinje teći sa svih zagrebačkih fakulteta i visokih škola da bi se slila u ovaj specifičan grad u gradu.

Ovdje se, naime, pod krovovima bivših izložbenih paviljona preuređenih za društvene i kulturne potrebe studenata odvija onaj drugi, izvanškolski dio života zagrebačke studentske omladine.

Tu se hrani, uči, zabavlja i napaja kulturom armija do oko 15.000 mladića i djevojaka, budućih inženjera, liječnika, pravnika, profesora, ekonomista, režisera, glumaca, muzičara i ostalih potencijalnih stručnjaka koji će se danas-sutra rasuti po svim krajevima naše zemlje, a mnogi i izvan njenih granica.

Krenimo i mi s njima u Centar.

Da vidimo što se ovog ranog subotnjeg popodneva ovdje zbiva, što je danas na programu u tom najmasovnijem zagrebačkom društvenom punktu mladih?


Kao u mravinjaku



Rekosmo, vrijeme je za ručak. To je, dakako, najvažnija tačka programa za svakog posjetioca Centra u ovo doba dana. Vidi se to i po tome što se studenti najprije zaustavljaju na ulaznim vratima kluba gdje je postavljena limena ploča sa tri kraka na kojima se poput saobraćajnih znakova nalaze jelovnici za pojedine linije blagovaonice.

Današnji jelovnik za liniju desno glasi:

1. juha od kosti, 2. pečena svinjetina, 3. pire krumpir i 4. karfiol s mrvicama. 

Za liniju lijevo:

1. govedina kao divljač, 2. pirjana riža. 

Za liniju I kat:

1. juha od kosti, 2. kuhana govedina, 3. pire krumpir i 4. umak od đuveča.

Cijena: porcija najboljeg jela niti dva nova dinara.

U klubu kao u mravinjaku.

Dok jedni ručaju, drugi u ostalim prostorijama sjede, razgovaraju, igraju šah, čitaju novine ili uče. Za svaku od tih djelatnosti postoji, naravno, posebna dvorana. Studentima stoji na raspolaganju oko 150 šah-garnitura, 86 domaćih i stranih listova i časopisa, radio, televizor, magnetofon ...

Učionica je svakodnevno otvorena od 7 do 22 sata, a kroz nju i ostale klupske prostorije dnevno prođe više od 3000 studenata.

Večeras je ples kao i obično svake subote i nedjelje. U velikoj dvorani svirat će poznati zagrebački orkestar Dražena Bojića. Dvorana će, sasvim sigurno, biti dupkom puna, jer na zabavu će uza studente doći i mnogo ostale zagrebačke srednjoškolske i radničke omladine.

I njima su vrata Centra širom otvorena.



Za veselije subotnje večeri



- Hoće li uz ples biti i kakav program? - pitamo našeg pratioca Miha Politea, rukovodioca društveno-zabavnih aktivnosti ove institucije.

- Ne, ništa osim plesa, jer toliko se mladih natiska u dvoranu da zrno prosa ne bi na pod moglo pasti -kaže Politeo.

Pa ipak, nama se čini da je ples suviše standardan i jednoličan oblik subotnje zabave. Ne bi li se u toj golemoj dvorani uz tvist, medison i raspu mogao organizirati i natječaj za najbolji plesni par, za najbolje izvedenu plesnu kompoziciju uz pratnju orkestra, za najbolju pjesmu "klape" studenata, za najuspjeliji vic večeri, za ...

Za sve što bi upotpunilo raspoloženje subotom uvečer, što bi unijelo više vedrine, radosti i raznovrsnije razonode među omladinu željnu zabave i smijeha?

A nagrade? Zar je to uopće važno? Neka to bude bocun vina, torta, budilnik, kutija žileta "Silver", besplatni tjedni ili mjesečni abonoman u restoranu Studentskog centra, dobra knjiga ili neke druge stvarčice koje bi se uz najavu orkestra predavale pobjednicima. 

Uostalom, zar se tombola, šaljiva pošta, šaljivi zatvor i slični oblici masovne razonode u plesnoj dvorani moraju njegovati samo u pokladne i prigodne dane kao što je npr. Silvestrovo?

- Mi smo o svemu tome nedavno detaljno raspravljali i stvorili određeni plan - rekao nam je Miho Politeo. - Već od dvadesetog ovog mjeseca zabavno-kulturni život zagrebačkog Studentskog centra dobit će šire, atraktivnije i konstruktivnije dimenzije ...


Pažnja, mladi talenti!



Evo, o čemu se radi:

Počevši od 20. marta, svake nedjelje u velikoj dvorani Studentskog centra održavat će se priredbe pod nazivom "M M" (Mi mladi). Na tim priredbama, nad kojima je pokroviteljstvo preuzela redakcija "Studija", pružit će se mogućnost mladićima i djevojkama iz čitave Jugoslavije da nastupe kao amateri pjevači, humoristi, recitatori, pjesnici, instrumentalisti, plesači, imitatori, žongleri - ukratko da pokažu svoju sposobnost i vještinu na svim područjima koja u širem smislu svrstavamo u estradnu umjetnost.

Pobjednici s nedjeljnih matineja "M M", solisti i sastavi nastupit će zatim na priredbama pod nazivom "Večer pobjednika" koje će se održavati u Centru svake srijede uvečer.

Oliver Dragojević - najbolji među početnicima u pjevanju zabavnih melodija 


Oni će osim toga ući u uži izbor za nastup u prvomajskoj televizijskoj emisiji posvećenoj mladima. "Jugoton", zagrebačka tvornica gramofonskih ploča, već sada pokazuje interesiranje za te priredbe, a isto tako i Radio-televizija Zagreb.

Zagrebački Studentski centar i redakcija "Studija" poduzet će sve što bude moguće da te priredbe uspiju, da privuku publiku, da se afirmiraju i postanu stalna javna tribina za otkrivanje mladih talenata iz čitave zemlje.

Ali, s pravom treba očekivati da će materijalnu i moralnu pomoć natjecateljima pružiti zavičajni studentski klubovi, omladinske organizacije, fakulteti, škole, tvornice, kulturno-umjetnička društva i druge institucije koje su zainteresirane za afirmaciju mladih ljudi iz svoje sredine.


Dobri filmovi a dvorana poluprazna



Nastavimo šetnju kroz ostale paviljone i zdanja ovog u nas jedinstvenog grada mladih. Zaustavimo se za čas pred kino-dvoranom. Veliki plakat na zidu poziva gledaoce da večeras u 20 sati posljednji put pogledaju neobično zanimljiv film pod nazivom "Olimpijada u Tokiju".

Tokio 1964: Kako će izgledati prvi satelitski prenos OI na JRT-u?  


Taj superspektakl, koji su snimala 134 snimatelja sa 1330 kamera i na koji je utrošeno više od milijuna dolara, prošao je govoto nezapaženo.

Zašto?

Kako to da se film o najvećoj sportskoj priredbi na svijetu skida s repertoara a da ga golem broj srednjoškolske i druge omladine Zagreba nije vidio?

Hoće li se i idući film "Sreća" prikazivati u polupraznoj dvorani kao onaj prethodni? O tome također treba razmisliti.

Muzička slušaonica večeras nema ništa na programu. Njena djelatnost odvija se uglavnom utorkom uvečer kada se održavaju koncerti, predavanja o muzici i recitali poezije.

Sve to besplatno za studente i ostale građane...


Sportska natjecanja, zašto ne?



To je, eto, uglavnom ono što se danas događa i priprema u zagrebačkom Studentskom centru.

Jesu li time i takvom zabavnom, kulturnom i umjetničkom aktivnošću iscrpljene sve mogućnosti te institucije? Razumije se da nisu. Ali, da bi se uopće moglo govoriti o daljnjim uspjesima, planovima i potencijalnim mogućnostima te ustanove, potrebno je prije svega pronaći nove izvore za financiranje njene aktivnosti.

Njih treba prvenstveno tražiti u povećanju poslovne moći Centra, u njegovim unutrašnjim rezervama, ali je isto tako i grad dužan da tom rasadniku zabave i kulture pruži materijalnu pomoć. Jer nije pretjerano tvrditi da se društveni i kulturni život Zagreba ne može ni zamisliti bez onoga što se svakodnevno zbiva u prostorijama starog velesajma.

Zagrebački Studentski centar već danas predstavlja u neku ruku svojevrstan fakultet općeg odgoja mladih ljudi.

Najveći omladinski društveno-zabavni punkt u Zagrebu ima sve uvjete da se i dalje razvija, da razgrana i ojača sve svoje djelatnosti.

Zašto se npr. u prostorijama Centra ne bi organizirala i različita sportska natjecanja, recimo u stolnom tenisu, šahu, odbojci, gimnastici, nekim atletskim i dragim disciplinama prikladnim za taj ambijent. Ne bi li se tu mogla organizirati i takmičenja u različitim oblastima nauke u kojima bi sudjelovali predstavnici pojedinih fakulteta i škola, ne samo iz Zagreba nego i iz drugih gradova? 

Kakve nepremostive zapreke postoje da se u okviru te sveučilišne institucije ne stvore neke mogućnosti za tehničko obrazovanje mladih? Takve bi radionice mogle ujedno biti izvori makar i skromnih financijskih sredstava koja bi se dobila prodajom predmeta što bi ih izrađivali sami studenti.


Što se još može?



To su, naravno, samo prijedlozi, idejne skice koje, nama se barem čini, nisu neostvarive. Postoji, naime, niz mogućnosti da i bez opravdano očekivane pomoći sa strane Studentski centar sam sebi pomogne.

Osim ostalog i time što bi u intervalima ferijalne "oseke" studenata svoju kuću iznajmljivao privrednicima za organiziranje revija mode, kozmetike, ugostiteljskih specijaliteta i sličnih priredaba. Zar bi se za takve prilike mogla u Zagrebu naći prikladnija dvorana od novouređenog likovnog salona Studentskog centra?

Šta se još može poduzeti?

Mogli bismo u nedogled nizati prijedloge. Uzmimo "Bijelu noć" koju NK "Hajduk" iz Splita svake godine organizira u prostorijama zagrebačkog "Gradskog podruma". Uza sve pogodnosti, taj inače renomirani zagrebački restoran i suviše je tijesan da bi mogao primiti sve one prijatelje "bilih" koji bi htjeli prisustvovati toj tradicionalnoj svečanosti.

Zašto se uprava Studentskog centra ne bi sporazumjela s upravom "Hajduka" da se "Bijela noć" priređuje u impozantnim prostorijama na Savskoj cesti kako bi se omogućilo tisućama navijača toga kluba da i oni, a ne samo specijalno pozvani gosti, te noći podijele radost sa svojim ljubimcima?

I dalje. Uobičajeno je i, doduše, propisano statutima da se promocije za studente koji su diplomirali održavaju u zgradama matičnih fakulteta i visokih škola. Te također tradicionalne svečanosti, ma koliko bile drage i uzvišene za one kojima se priređuju, postale su toliko jednolične i neprivlačne da im najčešće prisustvuje samo uži krug rođaka i prijatelja pojedinih kandidata za promociju.

Zašto se i te svečanosti, ta podjela diploma ne bi vršila u Studentskom centru na jedan nov, svečaniji i atraktivniji način?

Recimo uz intoniranje himne i masovno prisustvo studenata.

Postoji, dakle, niz mogućnosti da zagrebački Studentski centar preraste u jednu zaista veliku i univerzalnu društvenu instituciju. Treba samo te mogućnosti i iskoristiti.

Tekst: A. Krile, obrada: Yugopapir (Studio, III 1966.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate