Opatija 1986: Otkud Bebek na večeri mladih? / Zorica Kondža prva, Bajagi nagrada za rock album



Večer mladih bila je prvo razočaranje. Prije svega, nastupili su neki koji uopće nisu mladi ni po godinama, a niti po statusu. Željko Bebek ide u red naših najboljih i najiskusnijih rock-pjevača, i nema govora o početniku kojem opatijski festival treba biti prva stepenica u karijeri

Na glavnoj opatijskoj ulici kiša je stvarala žuto žitko blato. Od toga blata do zvijezda uzdigla se jedino Zorica Kondža, ipak šetnja razrovanom Opatijom bila je kudikamo ugodnija od slušanja ocvale zabavne glazbe u nerascvjetanoj turističkoj meki.


*****



Opatijski festival ove godine nije bio jubilarni i nije bilo lijepog vremena. Tako bi zlobnici mogli ocijeniti ukupnost festivalskih zbivanja. No, ipak nije sve tako jednostavno kako se čini. Festivalska događanja nisu donijela ništa novo i revolucionarno, ali su organizatori nekim novitetima pokušali osvježiti ovu smotru lakih nota.

Jedna od bitnih karakteristika opatijske šlagerske parade upravo je težnja organizatora da prošire vrste glazbenih stilova. Zato postoje i večeri mladih, džeza ili svirke akustičara.

Druga je priča što se u okviru tih "rubrika" nudi publici.

Najznačajnija su ipak zakulisna zbivanja, gdje iz neobaveznih razgovora izrastaju akcije koje će u toku godine u mnogočemu uvjetovati zbivanja na domaćoj lakonotnoj sceni. 

U Opatiju bi se dolazilo i da je program mnogo lošiji nego što jest, jer ova je smotra jedna od rijetkih prilika da se ljudi iz najrazličitijih krajeva zemlje nađu na jednom mjestu i ako ništa drugo - porazgovaraju.

Publiku ipak najviše zanimaju ponuđeni programi, i razloge njihovom povremenom nezadovoljstvu i nedovoljnom odzivu treba tražiti upravo u izboru i nastupu glazbenika koji jesu ili pretendiraju da to budu zvijezde posla kojeg pamtimo po uzrečici "nema biznisa do šoubiznisa"!

A toga je ove godine u Opatiji bilo u nevelikim količinama.

Večer mladih bila je prvo razočaranje. Prije svega, nastupili su neki koji uopće nisu mladi ni po godinama, a niti po statusu.

Željko Bebek ide u red naših najboljih i najiskusnijih rock-pjevača, i nema govora o početniku kojem opatijski festival treba biti prva stepenica u karijeri.


On, Tifa i Armija B naprosto nisu pripadali toj večeri, a kada su već došli svirati onda su trebali zaboraviti repertoar Bijelog dugmeta, jer su promovirali svoju ploču.

Na ovakvom koncertu trebali su zapostaviti svoj prijašnji i skoncentrirati se na rad u okviru nove grupe. Usput rečeno, stari majstor nije uspio "zapaliti" opatijsko gledalište.

Zagrebački Psihomodo pop jedini je "čisti" rock-sastav koji se pojavio te večeri. Njihov proboj prema vrhu domaće scene ipak je lakši i upečatljiviji na svirkama namijenjenim rokerskoj publici, već i stoga što većina grupa koje su svirale nema mnogo veze s rock-glazbom.

Kažem li da su ljubljanski De Gazelas bili bolji od talijanskih, mađarskih i titogradskih predstavnika, onda je odmah jasno kakav je bio ostatak "konkurencije" te večeri.

Talijanski Denovo uobičajeno su meki šminkeri koji su gricnuli mnoštvo glazbenih kolačića, ali se nisu odlučili koji bi im najviše odgovarao - jednostavno grupa su bez identiteta.

Sve navedene negativnosti odnose se i na preostale aktere tog čudnovatog skupa mladih, beznačajnih i neperspektivnih svirača. Bilo je jako, jako dosadno, posebno ako se prisjetimo imena koja su svirala prošle godine.


Bajagin LP - rock ostvarenje godine



Ponoćni koncert Furda benda iz Beograda možda je bio zanimljiv džezerima, ali komentari džez-zaljubijenika stvarno nisu bili ohrabrujući i taj je koncert obilježen kao salonski.

Furda se u karijeri sigurno nasvirao bolje glazbe, posebno u Korni grupi.

Prva večer u hotelu Adriatic može se rezimirati kao bljedunjava. Zlobnici bi rekli malokrvna ili još gore, beskrvna.

Do finalnog koncerta zabavnih melodija trebalo je odabrati najbolje. Svirali nisu, ali su pjevali mnogi.

Playback, pjevanje u živo i scenski nastup pjevača i grupa trebao je uvjeriti publiku u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, žiri slušalaca radija jugoslavenskih RTV-centara i Stručni žiri JRT da je pojedina pjesma zaslužila ulazak među petnaest najboljih, koji će se boriti u finalnoj večeri.

Predviđeno je četrnaest finalista, no zbog istog broja glasova koje je dodjeljivao Stručni žiri još je jedna skladba dobila šansu da se nada uspjehu.

Nakon polufinala zabavljali su nas Julija, Astrid i Matilda - poznatije (vjerojatno u svojoj zemlji) kao ekipa nizozemskog Radio-Vara.

Zar je između našeg prosjeka i nizozemskih gostiju toliko velika razlika profesionalnog glazbeničkog nivoa?

Na žalost to je neoboriva činjenica. Gošće se mogu mjeriti s ponajboljim predstavnicima naše scene, a odabrani repertoar prikazao ih je kao ekipu koja pomno vodi računa o svim detaljima.

Izbor pjesama poput You Make Me Feel (Like A Natural Woman) Carole King ili Only Woman Bleed Alice Coopera naprosto ne može biti slučajan i površno tezgaroški.

Žiri JRT proglasio je ploču Carmina Burana ostvarenjem godine. PGP RTB je objavila i najbolju ploču dječje glazbe Ala je lep ovaj svet, kao i u kategoriji narodne glazbe ploču Slovenske ljudske pesmi in glazbila.

Ista kuća imala je najviše uspjeha i u kategoriji rock-glazbe, gdje je Bajaga sa svojim Instruktorima zaslužio i to priznanje.

Slavlje PGP RTB-a zaokružila je nagrada za najbolju džez-ploču Balkan Impressions Lale Kovačeva.

Jugoton je konkurenciji zabavno-vokalne i instrumentalno-zabavne glazbe osvojio trofeje s Nedom Ukraden i njenom pločom Hoću tebe, te trijom Dražena Boića i njihovim albumom Tiho i mirno.

Tiho i mirno ipak nije bilo jer su na promocijama predstavljena mnogobrojna nova izdanja od kojih diskografi očekuju dobru i uspješnu poslovnu godinu.

Finalna šlagerska večer počela je grupom Makadam koja je vrlo solidnom izvedbom predstavila jednu vrlo običnu pjesmicu.

Božidar Wolfand nastavio je u evropskom disco-ritmu, a Jadranka Stojaković i njena grupa Tao upustili su se u rokoidnu poskočicu.

Edmond Islami inspiraciju našao je u pjesmicama kakve troše velike američke radio-stanice, dok je ekipa iz Kaliopa adute položila na melodijicu koja u uho brzo uđe, ali još brže izađe van.

Žarko Mamula oslonio se na Gordanu, ali je pjevanjem zaslužio veliki aplauz publike u Kvarneru.

Grupa Kamelija prošla je u glasanju gotovo nezamijećeno, a Seid Memić Vajta gotovo je po drugi put pobijedio.

Osim problema s glasom Vajta ima nevolje i s folkloriziranom tužbalicom Ranka Bobana.


Hladna braća u blaziranom pjesmuljku 



Grupa Intervali ponudila je toliko izlizanu pjesmicu (opet deminutiv - op. r.) da joj nismo uspjeli pronaći ni glavu, a nekmoli rep.

Tko nam je zatim stigao?

Da, da, Dejan Petković i pjesmica Valentino - još jedan u nizu njegovih tugaljivo-sažaljevajućih osvrta na probleme sentimentalne prirode. Bilo nam je svima svega dosta!

Tada se na sceni pojavila Branka Kraner, čiji je evropski disco, a zlobnici tvrde pojava - razbudio uvenule predstavnike medija.

No, za sreću su potrebne barem dvije solidne pjesme zaredom, a to nam grupa Jet Set nije dopustila. Bila je to najbezveznija pjesmica festivala, a i šire.

Trinaesta se pojavila Zorica Kondža i zasluženo dobila najveći aplauz.

Njena pobjeda i po mišljenju stučnog žirija, a i po glasovima predstavnika RTV-centara i predstavnika slušalaca u dvorani sasvim je zaslužena.

Zorica uistinu zna pjevati, a ovaj puta čak nije bila ni loše odjevena.

Nakon nje Hladna braća su u blaziranom pjesmuljku digli publiku na noge kako bi što bolje vidjeli fino pokazivane noge ženskog dijela grupe.

Sve je skončano uz grupu 777, koja je završila na trećem mjestu.

Drugi je bio Vajta, a zlatnu medalju zaslužila je Zorica Kondža.

U Knoukke Coupu predstavljat će nas RTV Ljubljana i njihova ekipa: Nada Žgur, Branko Kraner i Slavko Ivančić. 

Nadamo se da će drugi sudionici biti barem jednako dosadni i užasno odjeveni. Vjerujte, u Opatiji uistinu nije bilo sunčano! Stara dama bez kamelija.

Napisao: Aleksandar Kostadinov, obrada: Yugopapir (Studio, III 1986.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate