Aleksander Mežek, LP "Ljubav preko žice" / Drugar sa Klifom Ričardom / Otkrio Bernardu Marovt



Prvih meseci kad sam stigao šljakao sam u tvornici ploča. Pakovao sam ploče ali mi je čak i taj "job" (posao) pomogao da upoznam razne muzičare koji su dolazili da vide da li im je ploča gotova i kako izgleda. Neki od njih su znali da se i ja bavim muzikom i počeli su da me pozivaju da nastupam kod njih na koncertima kao predgrupa

Aleksander Mežek na promo fotki za prvi LP na
srpskohrvatskom jeziku "Ljubav preko žice"
(foto: Luka Mjeda)
Ovog leta u našim prodavnicama pojavila se jedna nova LP ploča koja je veoma brzo skrenula pažnju iako ime pevača - Aleksander Mežek - nije baš mnogo govorilo samo za sebe (sem onim izuzetnim poznavaocima zbivanja na domaćoj i svetskoj muzičkoj sceni).

Bilo, kako bilo, tek Aleksander i njegov hit "Ljubav preko žice" brzo su se odomaćili.

U Beograd je došao radi dogovaranja oko nekih TV emisija i nastupa, ali je našao vremena i za intervju.

Malo smo proćaskali o njemu, o njegovom radu u Jugoslaviji i Engleskoj, ali i o privatnom životu...

Nije bilo puno vremena za priču jer je trebalo da stigne i na avion za povratak u London...

- Rođen sam u Sloveniji, u mjestu gdje su željezara i metalurgija glavna zanimacija, od čega ljudi i žive. To je kao neka tradicija, jer tu nema puno da se bira. Ja sam prekinuo tu tradiciju iako sam završio srednju metaluršku školu i dvije godine studirao metalurgiju. 

Moje dvije sestre su svirale klavir. Uvijek sam u kući slušao muziku, zavolio je ali nisam mislio da se njome profesionalno bavim.

Tada se kod nas na muziku gledalo kao na neki hobi koji ide uz neko "pravo" zanimanje.

Ali, muzika mi ulazi u krv i postaje više od zafrkancije, više od hobija, više od novca, više od posla...

Muzika je dobila takvu energiju kojom me je za stalno vezala uz sebe...

Prvo sam počeo da pjevam, a kasnije da pišem tekstove i muziku. Sviram i gitaru.

Aleksander Mežek u društvu novinarki časopisa Halo u poverenju




Poznanstvo s Klifom Ričardom



Klifa sam upoznao u Zagrebu, još 1967. godine kada je, nakon Evrovizije, došao i održao dobrotvorni koncert za djecu. Znao sam organizatore koji su tamo radili, upoznao sam zatim i Klifove ljude, a i njega samog.

Ta poznanstva su mi kasnije bila veoma dragocjena.

Kada sam posle nekoliko godina otišao u London, imao sam kome i da se javim. Znate kako, u mome mjestu je metalurgija bila industrija od koje se živilo, a u Engleskoj je to muzika.


Prva ploča



Prvih meseci kad sam stigao šljakao sam u tvornici ploča. Pakovao sam ploče ali mi je čak i taj "job" (posao) pomogao da upoznam razne muzičare koji su dolazili da vide da li im je ploča gotova i kako izgleda.

Neki od njih su znali da se i ja bavim muzikom i počeli su da me pozivaju da nastupam kod njih na koncertima kao predgrupa.

Dugo sam radio sa grupom "After The Fire".




Nakon dvije godine za mene počinje pravi muzički život...

Meni je veoma stalo da održavam kontakt sa našim ljudima, sa Jugoslavijom! 

Dolazim najmanje nekoliko puta godišnje, i do ovog LP-ja "Ljubav preko žice" uglavnom sam imao koncerte u Sloveniji i Hrvatskoj.

Pogledajte reklamu za "Fru-Fru"
Sada sam napravio ploču koja je za područje cijele Jugoslavije.

Srećan sam što čujem i vidim da su me ljudi prihvatili.

Ranije sam bio u Sloveniji poznat po TV reklami "Fru-Fru" jer sam pjevao sa dječicom i reklamirao neke sokove. 

U Engleskoj sam poznat pod imenom Aleksander Džon.

Tako se i potpisujem na svojim pjesmama koje izvode engleski izvođači.

Tamo sam poznat, ali možda mogu reći da sam sada ovdje postao ipak popularniji nego tamo.


Kako sam otkrio Bernardu Marovt...



Mogu reći da imam njuh i za to. "Otkrio" sam mis Jugoslavije, Bernardu Marovt.

Negdje u maju u Zagrebu ja snimam TV spot za moj LP "Ljubav preko žice" i trebala je neka zgodna ženska. Ja sam se sjetio nje, jer sam čuo da je radila sa nekim mojim kolegama u Sloveniji.

Ona je slučajno tada bila u Zagrebu i prihvatila je da radi sa mnom. Kad bude došla u London na izbor mis svijeta, bićemo opet zajedno.

Ipak, ne puno jer ona ima dečka, a ja sam oženjen...

Bernarda Marovt


"Kratak spoj" s Amerikankom



Prvi put sam je sreo kada je imala 14 godina. Njen otac je holivudski scenarista i živjeli su u Woodlandhillu, bogatom predjelu Los Anđelesa. U njihovu kuću sam došao sa nekim zajedničkim prijateljem.

Ona se odmah zaljubila u mene.

Nisam hteo ništa da pokušavam jer sam ja ipak bio stariji od nje šest godina a i plašio sam se njenog oca kako bi reagovao da se sa njegovom kćerkom petlja jedan Jugosloven... 

Kad je odrasla, došla je u London da studira umetnost. Potražila me je preko Udruženja muzičkih umjetnika Engleske, čiji sam i ja član, i tako smo se posle toliko godina opet sreli.

Došlo je do "kratkog spoja"... i evo, sada smo u braku i imamo slatku kćerkicu Katju Aleksandru.

Aleksander i ćerkica Katja Aleksandra u društvu Klifa Ričarda
(foto: Halo)

Dali smo joj ime i po meni i po ženi.

Žena mi je slikar - ilustrator knjiga i ploča. Uradila je i Klifu omot jedne LP ploče.

Imamo stan u centru Londona i to odmah u blizini Hajd-parka. U zadnju godinu i pol zarađivao sam dobro, tako da sada mogu čak i sam ulagati novac u svoje projekte.


O Jugo-kolegama



Oliver Mandić ima muziku na svjetskom nivou.

Dopada mi se i ovo što radi beogradska grupa "U škripcu", volim slušati i "Zanu", "Parni valjak", "Film", "Animatore"...

A "Bijelo dugme" i "Riblju čorbu"?

To je klasični rok’en’rol. Oni jesu kod nas najbolji i za nas to dobro rade, ali nisu za svjetsku muzičku scenu. Takvih grupa ima već mnogo...

Tekst: T. V. i N. J, obrada: Yugopapir (Halo u poverenju, novembar 1983.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate