Pop festival Boom 74: Ko je sve nastupio i kako se provela publika u ljubljanskom Tivoliju?




Volim rock. Mislim da mi nemamo previše dobre izvođače. Trebala bi čuti kakvi su oni vani. Naravno, kad su originalni! - smije se. - Naši ih pokušavaju kopirati, pa često ispadnu smiješni ... Dobro je što na ovom "Boomu" svi moraju nastupiti s vlastitim skladbama. Bolje to nego biti loša kopija originala

"Kuda ideš svijete moj?" Tako bi zapjevali Kornijevci da su kojim slučajem došli na jedini pop-festival u nas. Nisu došli, ali je zato bila prisutna ostala naša pop-garnitura: više od 30 grupa iz Zagreba, Beograda, Ljubljane, Sarajeva, Skopja, Splita, Osijeka, Banje Luke, Kragujevca... imena s vrha pa do onih još neafirmiranih.

Na sceni velike Hale Tivoli u Ljubljani, 10. i 11. svibnja od 16 sati do ponoći izmjenjivali su se naši sastavi i solisti.

Deset do trideset minuta muziciranja, prezentiranja vlastitog dometa u domaćem pop-izrazu.

Jer, uvjet za nastupanje na "Boomu" bile su vlastite kompozicije, naravno, na našem jeziku. Pozdravljena je intencija upotrebe domaćeg folklora (pa naša je zemlja prava riznica motiva, melodike i ritmova) u rocku, stvaranje jugo-rocka, u čemu je prednjačila - zna se - YU grupa

"Bijelo dugme" iz Sarajeva slijedi taj put, a zagrebački trio "Prošlo vrijeme" za cijelog je svog nastupa dao obradu makedonskog melosa.




Akustičari - s najizrazitijim predstavnikom grupom "S vremena na vreme" iz Beograda - osvježili su festival novim zvukom klasične (akustične) gitare u toj poplavi "električnjaka". 

Ipak, zbog ozvučenja - koje je inače u Tivoliju bilo izvanredno - u tako velikom prostoru nisu došle potpuno do izražaja njihove mogućnosti, jer akustičarima više pogoduje manji prostor, lišen jakog ozvučenja.

Ivica Percl i Drago Mlinarec, "trubaduri" našeg popa, prihvaćeni su dobro od publike.

"Stari Pjer" još uvijek osvaja, a Mlinarec je stručno, istovremeno s puno nadahnuća, uspješno uglazbio stihove starih hrvatskih pjesnika.

Glavna točka festivala, što se kaže "šećer za kraj", bilo je muziciranje "Jugoslavenske pop selekcije", u kojoj je svojevrsni počasni gost bio - Miljenko Prohaska.

Selekcija je muzicirala izvan konkurencije, virtuozno do maksimuma, što i nije čudno kad se zna da su u njoj bili naši eminentni muzičari iz Zagreba i Ljubljane, članovi Ljubljanske filharmonije i Timeovaca.

Sve ono do nje, upoređeno s pop-dometom vani, još uvijek nije na željenom nivou, još suviše odiše kopiranjem originala.

Gledajući na domaći pop u vremenskim relacijama, kraćim no vani, ipak se nameće zaključak da iz godine u godinu - muziciramo bolji pop.

Selekcija je pokazala i pravi put kojim bi trebalo poći.

Najuspješnije pop-grupe s ovoga festivala predstavit ćemo u slijedećim brojevima Tine. Dobra ocjena stvarnog dometa naše pop-glazbe prezentirane na "Boomu 74" je relativna: odsustvo Korni grupe uzrokuje nepotpun prikaz stanja.


Glam rock fazon: Marin Škrgatić i njegovi momci iz benda, ispod: splitska
grupa Sunce (foto: Josip Mušnjak)




Zašto posjećujemo pop festival BOOM?



- Živa ludnica.

- Stvarno.

- Pf, pf - otpuhuje mi moja sugovornica dim ravno u lice. Ni sama ne znam kako uspijeva istovremeno držati čik i nesmiljeno razvlačiti po ustima kaugumu.

- Ti pišeš? - nadviruje se u moj notes.

- Za uspomenu - smijem se. Mislim da bi je riječ štampa ušutkala. A bilo bi to šteta.

Kristina Z, 17-godišnjakinja iz Ljubljane zna svašta.

Recimo, zna da je hit hitova šešir s obodom golemog promjera, crn po mogućnosti.

Zna da šos do poda mora biti od izlizanih traperica, a "džeket" (naglasak na engleštini) od komadića krpica.

A opet, roba s etiketom "Carnaby street-a" skrojena po posljednjoj modi.

Kristina je proslo ljeto provela u Londonu kao "au pair" djevojka: učila je jezik, čuvala dva mala Engleza i upoznavala London.

- Vidjela sam ni sama ne znam koliko pop-koncerata tamo - kaže. - Ludnica. (Često upotrebljava tu riječ. A njome misli: izvanredno, gala, zabavno, dobro.) I ovi "fanti" su dobri, kaj ne?

- Svakako. "Jutro" naročito.

- I "Srce". Tomaž mi se isto jako dopada.




- Silan je. Luda si za popom?

- Tak'. Volim rock. Mislim da mi nemamo previše dobre izvođače. Trebala bi čuti kakvi su oni vani. Naravno, kad su originalni! - smije se. - Naši ih pokušavaju kopirati, pa često ispadnu smiješni ... Dobro je što na ovom "Boomu" svi moraju nastupiti s vlastitim skladbama. Bolje to nego biti loša kopija originala.

Slažem se s njom.

- Kad si prvi put bila na ovakvom koncertu? Lani?

- U Londonu. Zapravo, prvi put nije bilo to. Grupa nekih hipija svirala je u Hyde parku na gitarama. Okupili smo se. Tamo je to uobičajeno. Onda me Peter jednom pozvao na pravi koncert. Da vidiš urnebesa. Tamo je i publika luda!


Pljesak, jaja, i zvižduk



"Boom 74" u Hali Tivoli. Ljubljana je ta dva dana bila preplavljena mladima. Odasvud. Ako je netko neupućen tražio Tivoli, trebao je samo slijediti mlade spodobe - u trapericama, poduže kose, s naprtnjačama o ramenu - i ne bi pogriješio put. 

Noću s petka na subotu hodočasnici popa (kako drukčije nazvati tu vjernu publiku koja je na ovaj jedini pop-festival u nas doputovala iz Sarajeva, Bjelovara, Beograda, Splita ... ?) - ne svi, ali mnogi - rasprostrli su svoje vreće za spavanje i pokrivače na stubištu Hale. 

Slika koja se često vidi u Amsterdamu ili Veneciji, ali ne i u nas.

Naša se publika malo razlikuje od one na pop-koncertima u Londonu, Beču, Hamburgu.

Razdragana publika u Tivoliju (foto: Josip Mušnjak)

Posjedali po daskama na podu, polijegali po njima, neki kojima je muzika povisila tjelesnu temperaturu skinuli se do pasa i izvijaju se u ritmu. Nitko ne reagira. A na pozornici izmjenjuje se naša pop-garda.

Na kraju zvižduci s jedne, pljesak s druge strane. Povremeno lete zrakom kojekakvi projektili, glavno da nisu smrdljiva jaja!

Lidija G, Zagrepčanka, maturantica:

- Došla sam iz štosa. Nisam još nikad bila na nečemu sličnom. Ugođaj je poseban, iako, priznajem da mi ovakve priredbe ne leže.

Borut F. i Vesna M, mladi mariborski par, ne propuštaju "Boom": po treći su put na njemu.

- Znamo otići i preko, u Graz, kad je neki dobar pop-koncert, ili u Stadthallu u Brucku. Ovo je jedinstvena prilika da za male pare na okupu vidiš cjelokupnu našu pop-postavu.

Čuješ dokle smo stigli. Mislim da ne zaostajemo.

- Ti si Vesna također zainteresirana?

- Meni ova galama nije bogzna šta. Ja to više zbog Boruta - okreće se njemu i ovija mu ruke oko vrata.





Kruha i igara



Franco i Umberto su iz Udina. I oni posjećuju sve slične pop-priredbe. Bez obzira na to s koje strane granice: naše, njihove, austrijske.

- Bliže je Ljubljana od Milana, recimo - kažu. - Imate dobre grupe, dodaju.

- A tek djevojke! - s uzdahom će Franco.

Tko zna, možda su baš one veiiki razlog njihovog obvezatnog dolaska ovdje.

- Meni je ovo glupo - odmahuje glavom Nada K, još jedna Mariborčanka. - Ne znam samo otkuda dođe toliko hipija.

- Misliš da su to hipici?

- Nego šta su?! Pogledaj ih kako izgledaju!

- Došla si vjerojatno zbog muzike?

- Došla sam zbog drugarice. I dok ona "napasa oči", ja se zabavljam. Sve mi ovo liči na onu rimsku "kruha i igara" - bacili nas u arenu i sad nam pod vrhunski pop serviraju što god. A ovi se klatare veleučeno, prave se nekakvim poznavaocima dobre muzike. Lakrdija.

Ima ponešto i u tome.

Onda je na pozornicu izašla Jugoslavenska pop selekcija: najbolja imena jugo-popa. 



Da je tako svjedoči i prisutnost Miljenka Prohaske među njima!

- Ne svira on bilo s kim - šapuće mi foto-reporter Boris.

Pljesak oduševljenja prekida na momente njihovo muziciranje. Slušamo virtuoze instrumenata. Čujemo uistinu dobru glazbu.

Sada su sigurno i Nada i njeni istomišljenici promijenili mišljenje. A ostali su se, za razliku od prijašnjih, više odglumljenih nego istinskih ushićenja, ovaj put iskreno prepustili oduševljenju.

Tekst: G. M, foto: Josip Mušnjak, obrada: Yugopapir (Tina, V 1974.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate