Zagreb, Pesma Evrovizije 1990: Da li da ludujemo - ili da budemo zajedno u Evropi 1992?



Novinari su se, pak, bunili zbog veoma visokih cijena jela i pića u "Lisinskom". Kolega iz Velike Britanije je preračunao da su ga dva mala piva i jedna kafa te dva soka koštali gotovo tri funte: "To je za mene skupo!" rekao je. "I za nas, također!" - odgovorili su mu kroz smijeh neki naše domaće kolege

Pobjedom Tota Kutunja sa vlastitom pjesmom "Zajedno 1992", na "Pjesmi Evrovizije 90", koja je direktno prenošena protekle subote iz Zagrebačke dvorane "Vatroslav Lisinski" za više od milijardu i dvije stotine miliona gledalaca širom svijeta, na izvjestan način vraća ugled i autoritet ovom televizijsko-muzičkom takmičenju. 

Jer, riječ je, bez sumnje ne samo na "Eurosongu 90", o jednoj od velikih italijanskih i evropskih zvijezda.

Time se vraća i ugled autorskoj, pomalo baladičnoj pjesmi koja se do sada teže probijala na "Pjesmi Evrovizije" između lepršavih i ritmičnih, ali i, najčešće, brzoprolaznih hitova.


Evropa i Tajči



Tema o ujedinjenoj Evropi nije bila prisutna samo u pjesmi italijanskog autora, ona je na razne načine varirana u još nekoliko pjesama, a svoj puni izražaj imala je u drugoplasiranoj "Bijeli i crni bluz", koju je pjevala tamnoputa plesačica i manekenka Žoel uperene protiv rasne diskriminacije, za zajednički i na neki način veseo i miran život u cijelome svijetu.





Tome se nije oduprila ni irska pjesma "Negdje u Evropi", koja je podijelila drugo mjesto sa francuskom kompozicijom, a njen autor i izvođač Lajam Rili pjevao je o djevojci ili ženi "mi moramo biti zajedno".

Naša predstavnica Tajči, sa pjesmom Zrinka Tutića "Hajde da ludujemo", našla se nakon glasanja evrovizijskih žirija na sedmom mjestu i to se nikako ne može smatrati neuspjehom.

Činjenica jeste da smo u posljednjih nekoliko godina favoriti, a prošle bili i pobjednici, ali uz, na gotovo svim "evrovizijama" dokazanu hendikepirajuću ulogu za domaćina (osim Luksemburga 1973), ovakvim bi plasmanima donedavno bili presrećni. 

Zato stvari treba svesti na pravu mjeru.

- Sve je bilo u redu, osim one gluposti na početku - rekao je režiser Nenad Puhovski, aludirajući na grešku nastalu prilikom nastupa španskih sestara Enkarna i Tonji Salazar, koje su se, nakon toga povukle sa scene, a prema tvrđenjima u prvim izvještajima, za televizijsku publiku je emitovan takozvani rezervni snimak sa generalne probe (!?). 





Taj utisak nije se mogao steći pred velikim ekranom i monitorima u sali za presskonferencije i presscentru, odakle su predstavnici sredstava informisanja pratili finalno izvođenje melodije (jer je ulaz u dvoranu obezbijeđen samo za delegacije, specijalne goste, sponzore i druge poslovne |saradnike).



Odustajanje - pristajanje



Ono što nam sigurno nije trebalo, jeste sav onaj suvišni skandal oko voditelja - odustajanje, pa povratak Helge Vlahović i Olivera Mlakara koji je navodio na razmišljanje o podijeljenosti u producentskom timu, a na sve to naslonila su se neuvjerljiva ubjeđivanja da grupe "Riva", kao prošlogodišnjeg pobjednika, nema na sceni sa pjesmom "Rock me baby", jer to nije u skladu sa dogovorenom koncepcijom i minutažom prenosa. 

Iz "Jugotona" su, sa druge strane, stizale informacije da je to zbog toga što se od ove kuće za nastup "Rive" tražilo od 100.000 do 200.000 maraka. 

Slično je i sa najavljenim živim nastupom "Leb i sol"...

S druge strane, domaćini su se zaista trudili, i prema prvim izvještajima stranih izvještača, uspješno ostvarili svoju organizatorsku ulogu, pri čemu uz vrhunski profesionalizam, pominju gostoljubivost, razumijevanje i pomoć u obavljanju novinarskih poslova i izvještavanja.

Nastavljajući ovaj izvještaj i o onim detaljima koji nisu mogli biti viđeni na malim ekranima naravno ponovo bismo se vratili, čini nam se, i prečestoj temi o ujedinjenoj Evropi.

U širem značenju riječi politički angažman, inače gotovo neprisutan na ovom festivalu, buknuo je i u pjesmi norveškog predstavnika Ketila Stokana "Brandenburška vrata", koji je to obrazložio:

- Bio sam na licu mjesta kada su se ljudi iz oba dijela Berlina sastali kod Brandenburških vrata i pali doslovno jedni drugima u zagrljaj. To me se duboko dojmilo te sam odlučio ovjekovječiti taj događaj pjesmom. Mislim da moja kompozicija, zapravo pjesma, nije političke prirode, nego želim da svako slavi dobru volju i slobodu.




Uz Stokana, takođe autorsko ime, koji je imao i jednu evrovizijsku pobjedu, sigurno jedan od najprisutnijih kompozitora na ovom festivalu je Pol Kurtis, čiju je pjesmu takođe pod karakterističnim nazivom "Dajte malo ljubavi svijetu" izvela sedamnaestogodišnja Ema, inače kćerka Kurtisovog prijatelja Džona Buta, poznatog muzičara. 

Pola Kurtisa pominjemo zbog osam nastupa do sada, a posebno 1975. godine, kada je debitirao, a "za njega" je nastupila proslavljena grupa "The Shadows".


Slovenac i Makedonka



I poznati "evrovizijski kompozitor" Ralf Zigel, koji iza sebe ima već jednu pobjedu (Nikol "Malo ljubavi") i tri druga mjesta, bio je jedan od favorita ovogodišnjeg festivala sa pjesmom "Živjeti slobodno", koju su izveli Kris Kempres i Daniel Kovač. Zapadnonjemačka pjesma našla se na devetom mjestu, a za nas je zanimljivo da je Daniel porijeklom iz Jugoslavije:

- Otišao sam 1968. godine iz jednog malog slovenaćkog mjesta, gdje i danas žive moje tetke, ujaci, koje posjećujem.

A Filip Lafonten, predstavnik Belgije, svoju pjesmu posvetio je jednoj Makedonki.

To je njegova supruga.

Pjesma je imala naziv "Neka svijet zna da je volim", a pred sami prenos naslov je promijenjen u "Makedonka".

- Ne zanima me novac od ove pjesme. Da sam i pobijedio, mislio bih isto! -  rekao je Lafonten.

Iako se nadala pobjedi, francuska pjevačica Žoel je izjavila:

- Meni je bitno da sam prisutna i da učestvujem. Ja sam dobra pjevačica i to Crnkinja. Svojom pjesmom želim svijetu dati na znanje da crnci i bjelci mogu i treba da žive zajedno, i da Francuska ima i tamnopute pjevače.

Iza scene "Eurosonga 90" susret novinara sa austrijskom pjevačicom Simone imala je i okus skandala, jer su je njeni zemljaci pitali za razloge zbog kojih se za magazin "Basta" slikala - potpuno gola. 

Prvo je to negirala, a potom su uporniji činjenicu dokazali. 

Stvar je izgladio šef austrijske delegacije izjavom:

- Ne sviđa mi se činjenica da se Simone pojavila gola u jednom magazinu, ali, kako ona sama kaže, to se dogodilo i ona zbog toga ne žali.


Zasad skriveno



I dok su tekli dani do finalne večeri, oglasio se i dr Nikica Kalođera najavom posebnog pisma u kojem će navodno razjasniti mnoge stvari koje su ostale skrivene od štampe.

Novinari su se, pak, bunili zbog veoma visokih cijena jela i pića u "Lisinskom". 

Kolega iz Velike Britanije je preračunao da su ga dva mala piva i jedna kafa te dva soka koštali gotovo tri funte:

- To je za mene skupo! rekao je.

- I za nas, također! - odgovorili su mu kroz smijeh neki naše domaće kolege.

Brojne promocije, kokteli, baloni i šta još sve ne bili su dio ove, ipak, velike televizijsko-muzičke manifestacije sa koje svako nosi mnogo utisaka i različitih ocjena.

Čini nam se da smo i mi neke ovdje izrekli.

I ovaj, kao i drugi pisani odmah nakon priredbi, još su vrući.

Stvari će se sleći, a neke će, možda i isplivati.

Za pobjednika Tota Kutunja kao da tek počinju.

A za domaćina i da podvuku crtu. Jer, manifestacija je ukupno koštala 14 miliona maraka, od čega Televiziju Zagreb 5,5 miliona. Prema tvrđenjima iz producentskog tima, ova suma biće pokrivena brojnim i raznovrsnim sponzorajima.

Napisao: Branko Vlačić, foto: Zoran Piskavica, obrada: Yugopapir (Ven, maj 1990.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate