Šaip Jusuf: Jugoslavija - jedina zemlja gde su Romi ravnopravni s ostalim narodima (1977)



Jugoslavija je za Rome najviše uradila i od nje se i najviše očekuje da i dalje bude primjer ostalim zemljama kako treba raditi. Mi nismo etnička grupa, već narodnost, i zato ćemo nastojati pokrenuti prvi list Roma u i nas (a i u svijetu), tražit ćemo svoje emisije na radiju i televiziji (Tetovo je prva radio-stanica na svijetu koja emitira program na jeziku Roma) i radit ćemo na ostvarivanju svega onoga što imaju ostale narodnosti Jugoslavije


Potkomisija Ujedinjenih naroda za sprečavanje diskriminacije i zaštitu prava manjina usvojila je u Ženevi rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju da Romima daju ista prava koja uživaju i ostali građani. U delegaciji koja je pratila rad potkomisije nalazio se i Šaip Jusuf, profesor iz Skoplja, koji za čitaoce našega lista govori o svojoj "diplomatskoj" aktivnosti u Londonu i Ženevi.

Kotač povijesti ne može se zaustaviti.

Ali kotač Roma što se stoljećima okreće po bespućima svijeta se mora.

Šaip Jusuf je čovjek koji upravo to želi. Želi da on ostane samo uspomena na svjetskoj zastavi Roma.

Ali, taj se kotač teško zaustavlja, premda su tome svoj prilog, ovog mjeseca, dali i Ujedinjeni Narodi. Ono što je Romima stoljećima uskraćivano, danas se počinje ostvarivati.

Vijest iz Ženeve brzo je obišla svijet:

"Potkomisija Ujedinjenih naroda za sprečavanje diskriminacije i zaštitu prava manjina usvojila je rezoluciju u kojoj se zemlje pozivaju da Romima daju ista prava koja uživaju ostali građani. Potkomisija UN za ljudska prava donijela je ovu rezoluciju nakon optužbi o lošem postupanju prema Romima koji žive u SAD, na Bliskom istoku, u zapadnoj i istočnoj Evropi. U svijetu danas u bijednim uvjetima, živi oko 10 milijuna Roma", kaže se u rezoluciji.


- To je bilo prvi put da se o Romima nešto kaže i u UN kaže Šaip Jusuf. - I neće biti i posljednji put. Jer, Rome su UN priznali kao narod, pa je sada potrebno da oni to zaista postanu.


Težak put do ravnopravnosti



Svaki je put težak, ali je ovaj da ravnopravnosti, čini se, najteži. To su svjesni svi koji se nalaze u prvim redovima borbe za ravnopravnost Roma u svijetu. Toga je svjestan i Šaip Jusuf, profesor iz Skoplja, potpredsjednik Svjetskog kongresa Roma i predsjednik tog kongresa za istočnu Evropu.

Šaip Jusuf (desno) u društvu jednog indijskog profesora posle
proglašenja počasnim doktorom hindu-romskog jezika
(foto: Arena)
- Naš rad ima veliko značenje za budućnost Roma - kaže on. - Nesreća je Rome razbacala po svim kontinentima, nije im dopustila da žive na jednome mjestu, natjerala ih je da lutaju, da žive u bijedi, od milostinja, krađa, sitnog zanatstva...

Nitko ih ne zapošljava, nitko u njima ne gleda ljude. 

To se mora izmijeniti. 

Moraju Romi shvatiti da je dvadeseto stoljeće i promijeniti način života. 

Ali to moraju shvatiti i ostali narodi. Trebaju im pomoći. Potrebno je pružiti ruku prijateljstva, ljubavi i povjerenja. Oni će je sigurno prihvatiti.

Tako priča ovaj čovjek sitna rasta i živahnih pokreta. 

Na stolu u njegovoj kućici, u skopskom naselju Butel, nalazi se mnogo knjiga, rječnika hinduskih jezika. 

Tu su njegovi rukopisi. 

Rukopis prve romske gramatike, koja se nalazi u štampi (radio ju je zajedno s profesorom Krumom Kepeskim). 

Pokazuje nam i dokumente koje je donio iz Ženeve, iz palače UN. Pokazuje nam program i pozivnicu za Svjetski kongres Roma koji će se na proljeće održati u Ženevi.

- Mi još nismo izvojevali rat, ali postigli smo više pobjeda. Ujedinjeni narodi su o pravima Roma donijeli rezoluciju, i to je prvo službeno priznanje našeg višegodišnjeg rada -  kaže Jusuf i priča nam o svojoj posljednjoj "diplomatskoj" aktivnosti u Londonu i Ženevi. 

Kaže nam i to da su mu ova posljednja putovanja odnijela cijelu ušteđevinu, pa zamalo da počne prodavati stvari iz kuće. 

Ali ne žali se. Rezultati misija bili su iznad očekivanja.

U glavnom gradu Velike Britanije delegaciju Roma primio je prvi ministar Indije Muradži Desaj. Razgovarali su o potrebi da Indija pitanje Roma postavi pred Ujedinjene narode. To Romi očekuju od Indije, koja je njihova prastara domovina.

- Desaj je prihvatio sve naše zahtjeve - kaže Šaip - a mi smo pored podrške u borbi za veća prava Roma u svijetu tražili da UN postavi pitanje odštete za naše žrtve u drugom svjetskom ratu. I za to smo dobili obećanje da će naša nastojanja biti podržana.

Zatim je osnovana delegacija koja će pratiti rad potkomisija u Ženevi. 

Tako se Šaip Jusuf opet, na svoj račun, našao u Ženevi. 

Kao član delegacije Svjetskog kongresa Roma.

- Naša se aktivnost u Švicarskoj nije sastajala samo u promatranju onoga što će se dogoditi. S indijskim predstavnikom u Ujedinjenim narodima pripremali smo tekst rezolucije, a posjetili smo i profesora prava dra Hansa Deutscha

Od tog pravnika svjetskog glasa tražili smo da zastupa interese Roma u traženju reparacije za onih 500.000 pripadnika našeg naroda koji su bili žrtve fašizma. 

Deutsch je prihvatio ponudu i savjetovao nam da od SR Njemačke tražimo 300,000,000 DM. 

Taj će novac, ako ga dobijemo, Indija uložiti u specijalni fond, iz kojeg će se zatim financirati znanstvena, kulturna i prosvjetna djelatnost Roma u svijetu.

Tako je 31. kolovoza (augusta) podnesen ekspoze o položaju Roma.

Zatim je poslije diskusije indijski delegat u Ženevi Rambgat, podnio projekt rezolucije, koja je zatim usvojena.

Još jedna je stranica okrenuta.


Jugoslavija kao primjer



- Za što se mi zapravo borimo? Mnogi nas ljudi ne shvaćaju - kaže Šaip Jusuf. - Govore da se rađa ciganski nacionalizam - što nikako ne može biti točno. I neki u nas kažu:

"Što sada traže Romi? Pa eto već imaju sva prava u Jugoslaviji." 

Točno je da mi imamo sva prava u Jugoslaviji i mi smo sretni Romi. 

Ali, ne treba time biti zadovoljan. 

Jugoslavija je jedina zemlja na svijetu gdje su Romi ravnopravni s ostalim građanima. 

Ali, treba li gledati samo u svoje dvorište?

A da bi sva dvorišta bila čista, kako kaže Šaip Jusuf, bori se ta grupa ljudi. 

Njihov je cilj da se o Romima ne govori kao o ljudima koji žive danas ne misleći na sutra, kao o onima koji lutaju svijetom bez cilja i pravca. 

Oni žele da se o Romima govori kao o narodu koji će uz pomoć ostalih naroda svijeta prestati živjeti nomadskim životom, koji će dobiti zaslužena prava i uključiti se u suvremene tokove svijeta. 

To oni žele i vjeruju da će postići.

- Jugoslavija je za Rome najviše uradila i od nje se i najviše očekuje da i dalje bude primjer ostalim zemljama kako treba raditi - kaže Jusuf. - Zato ćemo preko Socijalističkog saveza pokrenuti pitanje da se još više uključimo u društveno-politički život naše zemlje. 

Mi nismo etnička grupa, već narodnost, i zato ćemo nastojati pokrenuti prvi list Roma u i nas (a i u svijetu), tražit ćemo svoje emisije na radiju i televiziji (Tetovo je prva radio-stanica na svijetu koja emitira program na jeziku Roma) i radit ćemo na ostvarivanju svega onoga što imaju ostale narodnosti Jugoslavije. 

Normalno, tu se podrazumijeva i uvođenje škola na romskom jeziku. 

Svjesni smo da se zasad neće moći otvarati škole gdje će nastavni jezik biti romski. 

Za to nemamo kadrova. 

Međutim, materinski će se jezik učiti po nekoliko sati dnevno u školama koje polaze djeca Roma.

Šaip Jusuf nam kaže da su Romi iz Jugoslavije na svim skupovima u svijetu vrlo cijenjeni, voljeni i uzimani za primjer.

- Mi smo ponosni i želimo da u drugim zemljama naša braća žive kao mi - kaže Šaip i upoznaje nas sa željom svih: da poslije Ženeve, gdje će se održati drugi svjetski kongres Roma, Jugoslavija bude domaćin trećeg kongresa.


Cijeli život za Rome



Tko je Šaip Jusuf?

On je profesor fizičkog odgoja u školskom centru skopske Željezare. Sreća je golema, kako nam reče, što ga kolege razumiju pa mu često progledaju kroz prste zbog propuštenih sati u školi.

- Mogao sam biti i dobar sportaš - kaže - međutim, životni su me tokovi odnijeli na druge strane. Moji su roditelji odavno odbacili način na koji žive Romi i školovali su me. 

Ja sam njihovu želju proširio. 

Želim da se svi Romi školuju. Eto, to je moj život: želja da se nepismeni ljudi opismene, da bolje žive, da djeca imaju svoje djetinjstvo, da prestane prosjačenje, krađe.

A to se nije moglo postići odjednom. 

Šaip je zato četiri godine neprekidno lutao čergarskim kolima Evropom. 

Išao je od karavane do karavane. Živio pod šatorom uz daire i sjetnu cigansku pjesmu. 

Želio je upoznati te ljude, način života, njihovo bogatstvo. 

Tako putujući, bilježio je na magnetofonu njihove priče, legende, riječi. Zabilježio je 45.000 riječi, oko 500 priča i više od 200 pjesama.

- Sve ću ja to jednoga dana srediti i svakako objaviti. Samo neka se pojavi gramatika. Na prvoj gramatici jezika Roma radio sam nekoliko godina s profesorom Krumom Kepeskim. 

Sada je ona u štampi a njena će pojava praktično otvoriti sve mogućnosti za razvoj jezika, književnosti i kulture ovog naroda. 

Gramatika i abeceda prihvaćeni su na svjetkom kongresu pa će tako one postati i službeni za sve Rome na svijetu.

Pokazuje nam Šaip primjerak rukopisa te povijesne knjige. 

U predgovoru (na romskom se piše i izgovara agnlivakjeribe) piše da je u Roma odavno postojala želja da imaju svoje pismo i knjigu iz koje će učiti svoj jezik i na njemu stvarati svoju pismenu kulturu. 

Sudbina je Roma bila takva što su od dolaska iz Indije njihovim rasapom po Evropi i drugim zemljama svijeta bili stalno gonjeni i živjeli težak i bijedan život pa nisu imali vremena ni uvjeta da stvore svoju pismenu kulturu.

Slijedeća premijera amaterskog kazališta Roma "Pralipe" (Bratstvo) iz Skoplja (koje je prije nekoliko godina dobilo priznanje "Sedam sekretara SKOJ-a") bit će drama Šaipa Jusufa. 

Naslov joj je "Daj kale mare" (Dva crna kruha), a posvećena je životu Roma između dva svjetska rata. 

Šaip piše i poeziju, a kod kuće ima i bogatu filmoteku. 

Snimio je više filmova o životu Roma i borbi za njihovu emancipaciju. 

Eto jedan od posljednjih o tome kako žive Romi u Švicarskoj nedavno su vidjeli njegovi sugrađani Romi prije sastanka u kulturnom domu naselja Šuto Orizari, kada su razgovarali na tribini Socijalističkog saveza, a tema razgovora je bila provođenje rezolucije iz Ženeve u djelo.

- Tako je moja fiskultura otišla u drugi plan - šali se Šaip. - Mnogo radim, ali moram priznati da mi u ovom teškom ali ugodnom poslu veliku pomoć daje moja supruga Kevser

Ona mi je više nego tajnica. Radnica je i izvanredni student književnosti. Čekam da završi fakultet pa ćemo otputovati na nekoliko godina na postdiplomski studij u Indiju.

Ovo će biti moje treće putovanje u tu zemlju domovinu mojih prapradjedova.

I opet čujemo nove podatke o Šaipovu životu. 

On je u Indiji posljednji put bio na Svjetskom festivalu Roma. Odlično govori nekoliko hinduskih jezika, a oni su i baza sadašnjeg jezika Roma.

- U Indiji su me proglasili počasnim doktorom hindu-romskog jezika - kaže Šaip - a ja bih htio i stvarno doktorirati na tim jezicima. To mi je želja i vjerujem da ću uspjeti.

Sve što Šaip Jusuf danas radi, jednoga će dana biti povijest Roma. 

U tu će povijest ući i prvi prijevod jedne knjige na romskom jeziku - žuri da što prije prevede knjigu "Mi smo Titovi - Tito je naš". 

I ona je posvećena drugu Titu i njegovim jubilejima.

- Romi će postati most bratimljenja naroda svijeta - kaže Šaip - a to ne bi mogli postati nikada da nisu Tito i Jugoslavija primjerom pokazali kako i Romi, vječiti nomadi, mogu imati prava i obaveze, kako se mogu školovati, živjeti u lijepim kućama. E, zato smo mi sretni Romi, koji žele da svi žive sretno.

Napisao: Branko Petrovski, obrada: Yugopapir (Arena, IX 1977.)


Kako će pisati Romi?



Nova će gramatika donijeti i prvu abecedu Roma. Prihvaćena je latinica, a to je urađeno zato sto veći dio Roma živi u zemljama gdje se upotrebljava latinica i na neki se način njome već koristi. Osnova je književnog jezika erilski govor, kojim se služe Romi u Makedoniji i Srbiji. 

Za one glasove za koje nema latinično pismo pozajmljeni su znaci ćirilice ili su stvoreni novi.

Ne može se reći da Romi - a njihova je povijest slabo izražena - dosad nisu imali svojega pisma. Nomadi su se služilii, a i danas se služe, pismom koje je različito za svaki kraj. Znakove "pisma" čuvao je poglavar plemena. Tim znakovima Romi nomadi nisu se koristili za pisanje, već da im pomogne u gatanju.

Bilježili su ih na zidovima ograda kuća, a time su saopćavali slijedećoj grupi koja će ući u to selo o kakvim se ljudima radi. Tako će nova gatara, pomoću znakova na zidu koji je ostavila njena prethodnica saznati sve o ljudima kojima želi gatati. Saznati će da li je neko umro, rodio se ili se oženio, pa će lako moći pogađati.


Što želi Svjetski kongres



Svjetski kongres Roma ne traži nemoguće, već želi da se socijalni položaj Roma poboljša; da dobiju sva ljudska prava, pravo na zapošljavanje, da se prekine njihovo nomadstvo. Želi da im se omogući da se nastane pored većih industrijskih gradova i da se u njima zaposle. A to žele postići mirnim putem.

Romi su miroljubiv narod: Dok su drugi narodi dolazili u Evropu kao vojska i pokušavali je što više opljačkati, Romi to nikada nisu činili. Oni su došli s pjesmom.


Povijest Roma i jezika



Romi žive na svim kontinentima i gotovo je u svakoj zemlji njihovo ime bilo drukčije. U Evropi (a posebno na Balkanu) Rome nazivaju Eđupci ili skraćeno Đupci ili Cigani. Ime Đupci navelo je neke učenjake da porijeklo Roma traže u Egiptu. 

Naziv Cigani (kako u većini zemalja nazivaju Rome), dovodi se u vezu s imenom Cangar, a to ime nosi jedan indijski narod u Kašmiru, a jezik je tog naroda vrlo blizak današnjem jeziku Roma.

Postoji i pretpostavka da su Romi Babilonci osuđeni na lutanje svijetom poslije propasti Babilona; a neki su ih drugi znanstvenici smatrali Feničanima. U Francuskoj Rome nazivaju boeme, a to navodi na pretpostavku da im je porijeklo iz Čehoslovačke, koja je poznata i pod nazivom Bohemija.

Spomenimo da su ih neki smatrali Židovima. Na tu je pretpostavku došao njemački filolog Wagensei, koji je sličnost sa Židovima našao u njihovoj rasutosti po svijetu.

Međutim, učenjaci su sada razbili sve dvojbe o porijeklu ovog naroda. Romi su došli iz Indije početkom desetog stoljeća.


Kako je nastalo ime Rom?



Rom na jeziku Roma znači čovjek, muž dostojan da živi kao i drugi ljudi. Postoji pretpostavka lingvista da je ime Rom nastalo glasovnom promjenom riječi dom; a tako se zove i jedno indijsko pleme koje i danas postoji.

Jezik Roma je najbolji dokaz njihova porijekla, on je sličan mnogim jezicima koji se govore u sjevernoj Indiji. Evo jedne usporedbe sličnosti: ek - na hindu jezicima znači jedan, a na romskom se kaže jek. Takat na hindu jezicima znači sila, a na romskom se sila kaže takati. Zmija se na hindu i romskom kaže sap, itd.



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)