Danijel Marušić i Miljenko Smoje nastavljaju snimanje TV serije "Naše malo misto" (1970)




Sudeći po tekstu, koji ovaj put opisuje poslijeratni razvoj maloga mista sve do naših dana, serija bi morala biti još prihvatljivija za gledaoce, mnogo je zrelija i studioznija. Smojin tekst zrači humanim humorom koji nema zagrižljivosti, njegova je satira britka, ali dobronamjerna, ona iza sebe ne ostavlja uvrijeđene. Ako se prima s određenom dozom inteligencije i kulture

Nakon velikoga uspjeha prvih šest epizoda i polemika koje su izazvale, u Starom Gradu na Hvaru nastavlja se snimanje novih sedam epizoda "Našeg malog mista".

Još prije nekoliko mjeseci imena kao dr Luiđi, Bepina, Roko Prč, poščer, Anđa i druga bila su stalni gosti u našim kućama i u to vrijeme ulice, kinematografi, kavane i ostali lokali širom Jugoslavije bili su pusti.

TV serija zagrebačkog studija pod nazivom "Naše malo misto" bila je najgledanija emisija u toku protekle sezone.

Kronika o malom mistu što živi "negdje u Dalmaciji" sa svojim zgodama i nezgodama, koju je za gledaoce bilježio i pisao lokalni poštar, a zapravo je to činio autor serije, splitski novinar Miljenko Smoje, čiji je tekst režirao zagrebački redatelj Danijel Marušić, ubrzo je u kritikama proglašena "jugoslavenskim Klošmerlom".

Usporedba, čini se, nije bila suviše pretenciozna, jer se u životu maloga mista prepoznalo i mnogo naše veliko "misto" i veliki grad, bilo gdje u našoj zemlji, i čini se da je upravo to ono što je ovu seriju toliko približilo gledaocima. 

Fama o tome da zagrebački TV studio ne može dati kvalitetnu humorističku seriju srušena je "Malim mistom", jer je ova emisija gledana s jednakim zanimanjem u Srbiji, Bosni, Hercegovini i Makedoniji kao i u Hrvatskoj, a i u Trstu i Udinama nije bio mali broj onih koji su s one strane granice nedjeljom sjedali uz svoje TV prijemnike i pratili emisiju. 

Pa ipak, bilo je oštrih kritičara koji su osudili "Malo misto" kao uvredljivu emisiju "po Dalmaciju i Dalmatince".

Upravo iznenadna i oštra kritika "Maloga mista" bila je razlog što Televizija Zagreb nije odmah nastavila sa snimanjem daljnjih nastavaka i epizoda iz toga neznanog, a svima bliskoga mista. 



Dalmacija u euforiji



Tek nakon četiri mjeseca prekida donesena je konačna odluka da se snimaju daljnji nastavci serije. 

Miljenko Smoje sjeo je, i uz "bilu kavu i biškotine" napisao idućih sedam nastavaka (ukupno trinaest, s onih već gledanih šest epizoda). 

- Moga san ih napisat dvista sedan - govori Smoje - ali su mi ih naručili samo toliko.

Hoće li TV Zagreb odlučiti da snima daljnje nastavke?

Hoće li nova serija od sedam epizoda ponoviti uspjeh prvih šest epizoda?

Na ova pitanja danas je teško odgovoriti.

No, činjenica je da je dvadesetoga prošloga mjeseca u Starome Gradu na Hvaru pala prva klapa u snimanju novih sedam epizoda.

Zdravka Krstulović i Boris Dvornik na snimanju "Malog mista"
(foto: I. Eterović/A. Šodan)

Isto tako, čitava je Dalmacija, pošto je čula da se snimaju nove epizode "mista", zapala u euforiju da su se nadmetala naša prava mista tko će pružiti gostoprimstvo ekipi, kako bi se upravo u njihovu gradiću ili gradu, zapravo "mistu", nastavilo snimanje. 

Bio je to očiti demanti onih kritika koje su tvrdile da su u Dalmaciji ogorčeni i uvrijeđeni zbog sadržaja TV serije što se "Malo misto" snima upravo u njihovu gradu.

A u hotelskom poduzeću "Helios" tvrde da je Stari Grad imao već od 15. prošloga mjeseca popunjene sve sobe ne samo u hotelima nego i u kućnoj radinosti (čime se u to vrijeme moglo pohvaliti malo koje mjesto na Jadranu) upravo zbog zanimanja ljudi koji su došli ljetovati da uzgred vide i snimanje njihove omiljene serije. 

I zaista, ne samo domaći živalj, nego i turisti - Srbi, Makedonci, Slovenci, Albanci, Muslimani - koji se odmaraju u Starome Gradu, znaju do kasne noći pratiti snimanje po uličicama, konobama i kalama Staroga Grada, promatrajući "svoje" junake, koje ponekad i gnjave zbog autograma i fotografija. 

Dakako, za te lovce i ne postoje glumci kao što su Karlo Bulić, Asja Kisić, Boris Dvornik ili Zdravka Krstulović, nego su to naprosto "doktor", "Bepina", "Roko" ili " Anđa".

Do danas je snimljeno već više od pet stotina novih kadrova, više od jedne i pol nove epizode "Maloga mista", a do kraja studenoga treba da bude, prema planu, završeno svih sedam epizoda.

Stari Grad na Hvaru živi ove godine od turizma, ali i od "Maloga mista".

Svaki stanovnik ovoga divnog dalmatinskog gradića trudi se da pomogne ekipi, bilo čašom bevande, a još vise ponekim predmetom iz svoje kuće ili stana, ako zatreba rekviziteru ekipe.

Tako, na primjer, neke sekvence snimaju se u kući tamošnjeg komandira milicije.

Prema tome, on poznaje svakoga glumca i člana ekipe.

A kad je jednoga jutra zalijevao rajčice u svojem vrtu oko ograde, ugledao je sumnjivog odrpanca kako sjedi i čeka u nekom prikrajku u hladu.

Revni čuvar reda, nenavikao da u svojem mjestu viđa takve goste preskočio je i prišao nepoznatom. Zatražio mu je osobnu kartu, a neznanac je nije imao pri sebi. 

Nastala je prepirka jer je milicioner bio u civilu, također bez isprava. 

Konačno je stvar završila kucanjem čaša ii bevandom. 

Nepoznati odrpanac bio je glavom glumac Ivica Vidović, koji igra ulogu Servantesa, tragikomičnog boema i "oriđinala" u "Malom mistu".

"Doktora Luiđija", pak, često zaustavljaju i pitaju za raznorazne liječničke savjete na opći smijeh ekipe i domaćeg liječnika, a Boris Dvornik i Zdravka Krstulović zapjevaju kad god stignu i ubrzo se oko njih stvori improvizirana lokalna "klapa", koja zna zapjevati i do kasno u noć.


Roko Prč postaje direktor



Najveće dogodovštine doživljava ipak Asja Kisić, šjora Bepina, kad joj prilaze žene i savjetuju je u povjerenju "kako da osvoji" Luiđija, kako da ga veže uza se i prisili da je vjenča.

Da žene, a i ljudi, sve to ozbiljno misle, pokazuje i podatak da je i jedan mjesni župnik, javno, prilikom propovijedi na misi rekao kako mu je drago što u njihovoj sredini borave dr Luiđi i šjora Bepina, i kako bi mu pripala posebna čast kada bi ih on mogao - vjenčati!

Hoće li uopće doći do vjenčanja Luiđija i Bepine?

O tome govori, posljednja, trinaesta epizoda.

U tu svrhu odlazi se i u Trst, kako bi se uza sve peripetije na granici nabavila svečana vešta.

Ali vjenčana haljina još i ne znači da će do vjenčanja doći.

Oni koji su čitali tekst posljednje epizode, govore da su im suze navirale na oči same od sebe. Od smijeha ili žalosti? To autori za sada još kriju.

Miljenko Smoje svakoga tjedna dolazi na snimanje u Stari Grad i dorađuje pojedine epizode, odnosno ubacuje u njih nove pojedinosti, dok neki detalji nastaju i u toku samoga snimanja.

Sve se snima filmski, kao za igrani film, i tako sedam epizoda čini zapravo pet cjelovečernjih igranih filmova.

Filmski snimatelj Branko Blažina tvrdi da je prava šteta što se serija ne snima u boji, jer bi se mogla lakše prodati inozemnim TV studijima, koji pokazuju nesumnjivo zanimanje za "Malo misto" (Austrija i Italija), a od snimljenoga materijala u boji mogao bi se načiniti i igrani film.

Čini se po svemu da "Malo misto II" neće iznevjeriti očekivanja.

Sudeći po tekstu, koji ovaj put opisuje poslijeratni razvoj maloga mista sve do naših dana, serija bi morala biti još prihvatljivija za gledaoce, mnogo je zrelija i studioznija.

U njoj nema jeftinih šala i dosjetki, sve proistječe iz sasvim realnih okolnosti kakve su nam manje-više svima dobro poznate iz nedavne prošlosti.

Smojin tekst zrači humanim humorom koji nema zagrižljivosti, njegova je satira britka, ali dobronamjerna, ona iza sebe ne ostavlja uvrijeđene. 

Ako se prima s određenom dozom inteligencije i kulture.

Ova obećanja pruža nam i pojačana glumačka ekipa s umjetnicima kakvi su Emil Kutijaro, Mate Ergović, Ivica Vidović, Ante Vican, Milka Podrug-Kokotović i drugi, uz već poznata glumačka imena koja su i stvorila likove "Maloga mista".

Odlazili smo iz "Maloga mista" na Hvaru kada se snimala scena u hotelu kojemu je Roko Prč (Boris Dvornik) direktor.

Sve je više strankinja koje dolaze u hotel i Roko se trudi da zadovolji i njih i sebe. 

Zatvara im vodu u sobi, kako bi poslije dolazio u tu sobu, "našao se na usluzi" i popravljao slavinu, da bi na taj način došao do kontakta, koji ponekad završava i u krevetu. 

Uz njega je i mjesni sekretar (Antun Nalis) kojemu mlado, a još k tome i strano, nije mrsko. 

Ali u toku razgovora ustanovilo se da je strankinja sindikalni funkcionar.

Kod Rokove kuće čeka ga Anđa, Vlaina, koja se upela da nauči njemački u stotinu lekcija.

Ljubomorna je na svoga Roka kojega funkcija, dužnosti, a i njegove osobne sklonosti sve više odvajaju od nje i od kuće. Bračni je brodolom na vidiku ...

U nesnosnoj sparini zuji kamera, magnetofon snima svaku riječ.

Sve se snima u živo.

Glumci briljiraju, kao da osjećaju da u ovom, drugom dijelu serije moraju biti još bolji kako bi zadovoljili sve oštriji ukus gledalaca.

"Malo misto" pokopalo je već nekoliko humorističkih serija što su se pojavile iza njega. Postoji sada velika opasnost da pokopa i samo sebe.

Ljudi u ekipi kao da to osjećaju, svjesni su toga. Scene što se pred nama odvijaju upravo pokazuju takav napor, koji očito ne prolazi bez rezultata. Nama gledaocima ostaje da čekamo seriju i da se nadamo.

Napisao: Srećko Kožarić, obrada: Yugopapir (VUS, VI 1970.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)