Lokica Stefanović '81: Da li je Boba Zović izbačena iz Lokica zbog toga što se slikala za Plejboj?



Svojevremeno su neke naše poznate balerine rekle da to što Lokice igraju nije nikakav balet, niti umetnost, da su to gimnastičke vežbe! Kako vi tumačite ovakve sudove? "Pa, verovatno, po njima to i predstavlja gimnastičke vežbe. To je kao kad svira Rubinštajn, onda je to što on svira muzika, a kad svira Elton Džon, onda to ne predstavlja muziku"

U razgovoru s Lokicom Stefanović, osnivačem i šefom baletske grupe "Lokice", prva tema koja nam se i mimo želje nametnula odnosila se na priče oko doskorašnje članice ove grupe, Bobe Zović, koja se naga slikala za "Plejboj" i čije su slike potom objavljene u "Startu". 

Neposredno pred razgovor s Lokicom pročitali smo u novinama da će Boba Zović tužiti "Start" i tražiti odštetu od 160.000 dinara, a i da je zbog tih objavljenih fotografija izbačena iz grupe.

- Koliko u svemu ovome što se sada piše ima istine i šta Lokica Stefanović misli o tome?

- Ne verujem da je Boba izjavila da je izbačena iz grupe.

To je čista izmišljotina.

A ako je tužila "Start", i treba da ga tuži, i ja sam za to, jer "Start" nije trebalo da objavi te fotografije bez ugovora s Bobom ili s "Plejbojom", u krajnjem slučaju.

A što se tiče izbacivanja iz grupe, meni ne pada na pamet da nekoga sprečim u onome što želi da radi.

Dogovor između nas je bio da onog trenutka kad se Boba slika i kad te fotografije budu objavljene, ona odlazi u Ameriku, jer je to njena želja i da tada više neće moći da igra u grupi.

Ona čak ima i kartu za 13. avgust, za Čikago.

Prema tome, ja jedino mogu sada da žalim što sam izgubila i dobrog saradnika i dobru balerinu.

- Inače, nemate ništa protiv tog snimanja?

- Boba je za savet prvo pitala mene, da li ja imam nešto protiv toga.

Ja sam rekla da nemam, ali da, naravno, posle toga ona ne može da ostane u grupi, zbog određenog jednog našeg razloga, naših pravila rada.

Osim toga, ona je želela da ode u Ameriku i da tamo oproba sreću.

Želi da se bavi fotografijom i da usavršava balet.

Ja joj najiskrenije želim sreću.

Ona uopšte nije izbačena, jednostavno, ponaša se prema našim pravilima, a to je da se jedna devojka iz grupe sama ne može slikati. 

Ako se neko sam slika, onda to mogu da budem samo ja, pošto sam ja "nepromenljiva veličina" u toj grupi, a sve ostale devojke se menjaju.

I meni je bilo ponuđeno da se slikam naga, međutim, mene takve stvari uopšte ne interesuju.

Jednostavno, ako hoću da se nekom prikazujem gola, neću se pokazivati milionima nepoznatih muškaraca, već onome do koga mi je stalo. 

I naš mentalitet nije još na tom nivou da bi ljudi mogli da shvate da je to nečiji posao, da neko to voli da radi. 

Ja takođe vodim računa i o ugledu cele grupe, jer sada, kad želim da osnujem svoj privatni baletski studio, ne mogu sebi dozvoliti da majke onih devojčica koje bi igrale kod mene govore "taman posla, zar da mi dete ide onoj koja se slika gola za novine?" 

Moje preokupacije su sasvim druge prirode.



Hoću da apsolutno posvetim baletu



- Kad ste pomenuli već taj vaš privatni baletski studio, recite nam nešto detaljnije o tome. Izgleda da ste vi prva grupa u Beogradu koja je dobila jedan takav prostor za igru. Uglavnom se sa slobodnim prostorom i salama za vežbanje kuburi i često je baš to razlog što se mnoge, nekad i kvalitetne grupe, brzo rasformiraju.

- Prostor nisam dobila kao grupa, nego sam ga dobila kao ličnost, kao ime, jer da li će grupa postojati ili ne, isključivo zavisi od moje dobre volje.

Ali, ja hoću da imam svoju grupu!

Dosta sam se namučila dok sam dobila taj lokal.

To je jedan prostor koji je već duže vremena stajao prazan i jednim najnormalnijim putem kod opštine, kao neki zanatlija, kao, recimo, neko iz oblasti male privrede, i ja sam dobila taj lokal.

- Znači li to da napuštate arhitekturu, jer koliko znamo, vi ste diplomirani inženjer-arhitekta i u stalnom ste radnom odnosu?

- Stalni radni odnos sa radnom organizacijom u kojoj sam bila, prekinula sam još pre godinu i po dana. Međutim, arhitekturu nisam napustila, niti ću je ikad sasvim ostaviti.

Napuštam je utoliko što neću morati da radim od sedam do 15 časova, nego ću se njom baviti u neko slobodno vreme, s kolegama koji rade konkurse.

Stalni radni odnos sam napustila i iz zdravstvenih razloga, jer moje oči nisu više toliko dobre, imam dioptriju minus osam, tako da nisam baš za ono precizno iscrtavanje. 

Osim toga, balet sam oduvek volela i bar sada kad mogu, hoću da mu se apsolutno posvetim.

To je jedan kreativan posao koji traži celog čoveka i smatram da sam mnogo bolji igrač nego arhitekta.

Arhitekturu sam završila tako "samo da bi dete imalo diplomu", zbog svojih roditelja.

- Proslavili ste se s "Lokicama", ali, sećam se da ste još sredinom šezdesetih godina imali jednu svoju grupu, tako da imate dugo iskustvo u tome, pa verujem da ćete uspeti i sa svojim studijom za balet.

- Da, da. Tada je postojala grupa "Džez bal" i igrali smo u emisijama "Koncerti za ludi mladi svet".




Sada želim da se smirim, naročito što ću raditi ono što sam najviše volela u životu. Imaću svoj studio u kojem ću moći da radim kad god ja hoću.

Jer, dok smo iznajmljivali salu, nisam uvek mogla sebe da "navijem" da baš od šest do devet uveče kreiram nešto.

Recimo, sada kada sedim sa svojim prijateljima, čujem neku muziku i ako se tog trenutka setim nekog određenog pokreta, ja tada mogu da se spakujem, odem u svoj studio i odigram to što sam zamislila, jer balet, igra, je umetnost, stvar nadahnuća.

- Gledajući neke emisije "Sedam plus sedam" stekla sam utisak da to nadahnuće niste baš odavno imali. Nekako su sve emisije dosta slične, ukalupljene.




- Jeste, tačno je to. Meni poslednjih godinu dana nije došao trenutak da napravim neku koreografiju, da dam sve od sebe, ali kad mi se to dogodi, ja sam presrećna.


U početku smo zaista bile "pokretni dekor"



- Svojevremeno su neke naše poznate balerine rekle da to što "Lokice" igraju nije nikakav balet, niti umetnost, da su to gimnastičke vežbe! Kako vi tumačite ovakve sudove?

- Pa, verovatno, po njima to i predstavlja gimnastičke vežbe. To je kao kad svira Rubinštajn, onda je to što on svira muzika, a kad svira Elton Džon, onda to ne predstavlja muziku.

Međutim, ja ne obraćam pažnju na to što se govori.

Meni je žao samo što su to rekle balerine koje ja vrlo cenim kao igračice. Nije im to bilo potrebno.

Uostalom, uopšte me ne interesuje njihovo mišljenje, jer ja ne radim za njih, već za publiku, a to se publici, kao što je do sada već mnogo puta dokazano, sviđa.

- Mnogi vas i slične grupe smatraju za dekor, za deo scenografije, dok nastupaju pojedini popularni pevači. Da li vas to vređa ili se slažete s tim mišljenjem?

- Jeste, u početku smo mi zaista bile "pokretni dekor." Međutim, sada mi na koncertima imamo i svoje solo tačke.

Mi smo snimile ploču, jer, zašto bi "Lokice" samo "cupkale" iza nekog pevača, kad i same znaju da pevaju.





- Da pređemo, konačno, i na taj vaš studio. Šta će to u stvari biti? Kome će tu vrata biti otvorena - deci, odraslima, muškarcima, ženama? Hoće li to biti studio modernog baleta ili će u njemu biti i klasičnog?

- Biće to studio u kojem će moći da vežbaju svi - od pet do 75 godina. Raspored je sledeći: deca od pet do 12 godina učiće osnove baleta, naravno, klasičnog.

Deca u to doba moraju da se "postavljaju", znači, ne mogu da dođu i da misle da će odmah moći da igraju.

To što će učiti, nije ni balet ni igra.

Moram da im dam jednu "dozu" klasičnog baleta, pa zatim to malo da "obojim" modernim.

Želim da "pravim" igrače od 14 do 25 godina.

Videla sam dosta mladog sveta koji je vrlo talentovan za moderan balet, treba im možda godinu dana neke osnove, pa da posle toga budu odlični igrači modernog baleta na televiziji ili na estradi.

Tu bi, takođe, postojala kombinacija klasičnog i modernog baleta, zavisno od stepena znanja s kojim devojke i mladići dolaze. 

Volela bih da u tu grupu "regrutujem" dosta muškaraca, jer moja je velika želja da napravim muški balet.



Muškarci su u stvari velike lenštine



- Hoće li se plaćati ta vaša škola i koliko će trajati?

- Moja škola će se plaćati, mada još definitivno nisam utvrdila cenu. To će biti mesečna, tromesečna i godišnja članarina, pa ako neko hoće da rezerviše svoj termin da vežba cele godine, onda će tako platiti.

Časove kao časove, napalaćivaću samo profesionalnim igračima koji, u slučaju da im se renovira sala, a da žele da održe kondiciju, budu došli k meni da vežbaju, samostalno, ali sa mnom.

Zatim, iznajmljivaću salu, ali ne tako da neko drugi dođe i radi u njoj, već ti koji je budu iznajmljivali, moraće da rade sa mnom.

Neću dozvoliti da neko drugi ulazi u školu osim mene. Od osoblja će pored mene biti još jedna devojka iz grupe.

- Pomenuli ste samo dve grupe mladih koji će vežbati u vašem studiju, a rekli ste da će biti termina i za starije.

- To se odnosi na godišta iznad 25 godina. Ovde me mnogo ne interesuju muškarci, već ću da radim uglavnom rekreaciju za žene.

Pre podne, u stvari, između 11 i 13 časova, biće termin za one koje nisu u stalnom radnom odnosu, a u večernjim časovima vreme za rekreaciju zaposlenih žena.

Računam da ću u ovoj i u grupi najmlađe dece imati najviše odziva.

Na žalost, ona srednja grupa, verovatno će biti najmanja.

A želja mi je da napravim jednu veliku igračku grupu, koja će u manjim grupama gostovati u isto vreme u raznim krajevima naše zemlje. 

Druga ideja mi je da negde za dve godine, Beogradu dam jedan sjajan muški balet.

Takođe, imam nameru da one učenike koji pokazuju neki talenat, a uz to imaju i želju za igrom, a nemaju uslova da plate, na primer, za sledeći mesec, ja stipendiram, jer želim zaista da pomognem vrednim i talentovanim ljudima.

- Želite da napravite muški balet, a baš muškarci beže od baleta, imaju neke predrasude prema njemu. I ne samo oni, nego uopšte, većina ljudi.

- Znate šta, nisu u pitanju toliko predrasude, nego su muškarci, u stvari, velike lenštine. Oni da uzmu i da rade nešto gde treba mnogo odricanja - teško!

Čovek koga ja jako cenim i poštujem i koji je po mom mišljenju pravi entuzijasta, zaljubljenik svog posla, baleta je Petar Slaj.

On to vrlo dobro radi.

- Dosta smo govorili o vašem poslu, vašim planovima. O svemu tome je i pisano po novinama i čulo se na radiju i televiziji, međutim, o vašem privatnom životu se vrlo malo zna, gotovo ništa. Krijete ga li namerno?

- Moj privatan život je samo moj i tu ne dozvoljavam da se iko meša, da novinari pišu o tome. O meni kao igraču, kao dobrom ili lošem radniku, mogu da govore i pričaju što god hoće i ja sam uvek spremna da odgovaram na pitanja te vrste. Međutim, sve van toga je samo moja stvar.

Razgovarala: Ljiljana Matejić, obrada: Yugopapir (Nada, avgust 1981.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)