Helga Vlahović odgovara na pisma TV gledalaca: Veoma bih se obradovala da mi se pojavi ploča



Kako je bila nedjelja, svi seljani su se nalazili kod svojih kuća. Hitro su se sakupili i održali sastanak, na kojem je tačno bilo odlučeno koje će se kuće smjeti spaliti za ovo snimanje i koliko milijuna odštete će selo za to tražiti. Kako u naredna tri dana nitko od ekipe ipak nije spalio ni jednu kuću, mještani su poslali svog predstavnika da vidi što je konačno s tim paljenjem sela!

(1/2): Gotovo svake večeri smješkam se s TV ekrana i informiram vas o rasporedu programa i pojedinim emisijama. E, pa lijepo, sad ću ovdje raditi to isto, samo na drugi način: smješkat ću se i dalje što pokazuje i gornja slika - i nastojati da vam što slikovitije prikažem nove planove oko programa, ispričam koju anegdotu ili opišem zgode i nezgode TV radnika. Tu ćemo pribrojiti i vaša pisma, kakvu informaciju iz zabavne muzike, razgovor s nekom poznatom osobom... Ukratko, sve što vas zanima s televizije.

1) Ksenija "olakšana" za pola milijuna! 



Još je era godišnjih odmora, pa oni i nama čine kojekakve probleme. Od spikera su, odjednom, otišli oni koji rade istu vrstu posla pa su se ostali naglo morali prekvalificirati. Tu je osobito stradala moja kolegica Ksenija Domljan (buduća Urličić - op. Y.) koja je, može se reći, čitav ljetni program iznijela na svojim leđima.

- Ako ovako nastaviš - rekla sam joj - morat ćeš i krevet preseliti u studio!

- Da - odgovorila mi je - ali uz uvjet da pred vratima moga stana od sada stoji milicioner.

- ?!

- Dok sam čitala drugo izdanje emisije "Jučer, danas, sutra" iz stana mi je nestala sva ušteđevina i šest zlatnih narukvica. Sve u svemu "lakša" sam za pola milijuna starih dinara! - na ovo će Ksenija.

Vjerujem da će vas zanimati Konferencija za mir, koja je tokom augusta održana u Tokiju. Prisustvovao joj je kao aktivni učesnik i predstavnik naše zemlje TV komentator Zvonko Letica. Nadam se da će nam pripremiti nekoliko zanimljivih emisija iz Japana na koje ću vas svakako upozoriti.

Počinje tradicionalni Jesenski zagrebački velesajam. Naša ekonomsko-propagandna redakcija priprema seriju informativnih emisija o tom događaju a vi ih vjerojatno već otprije poznajete pod imenom "TV biro". U njoj ćemo se kao tradicionalni voditelji pojaviti Ljubo Jelčić i ja.

To bi bilo sve za prvi put. Do slijedećeg broja doviđenja i do čitanja!




2) Suhi podaci koje spiker mora oživjeti



Ne biste vjerovali, kako se bezazlena rubrika u listu kao što je ovaj, u trenu može pretvoriti u detektivsku priču u nastavcima - ovaj put uz moju asistenciju, naravno. Doduše, nemam maštu jedne Agathe Christie, ali to u ovom slučaju i nije tako važno. Značajnije je da našu televizijsku stvarnost potresaju razne kriminalističke teme.

Možda se sjećate, da sam u prošlom broju nešto govorila o krađi izvršenoj u stanu spikerice Ksenije Domljan. Sada slijedi nastavak. Dakle, taj je neugodan događaj nedavno objašnjen na zadovoljstvo glavnih lica i stvari su vraćene vlasnici.

Ksenija se u studiju pojavilo ozarena.

- Sad ću ipak moći na zasluženi odmor - rekla mi je (koji će ujedno biti i bračno putovanje).

- Nadam se, da od sada više nećeš morati igrati ulogu žrtve?! - dodala sam.

Čudno me pogledala i znala sam da misli da sam zlobna.

Neke večeri, nakon moje dosta opširne odjave programa, telefonski me pozvala nepoznata gledateljica pitajući, koliko je od izgovorenog teksta službeno napisano, a što je od toga moj proizvod. Budući do sam to pitanje već češće čula, pretpostavljam da će moje objašnjenje o najavama, isprikama i ostalim tekstovima koje izgovaraju naši spikeri, zanimati veći broj čitalaca.

Dakle ovako: dežurni tehničari, spikeri i voditelji programa svakodnevno dobivaju programe u kojima su odštampane najave za pojedine emisije i vrijeme njihova emitiranja. To su tzv. "plahtice". U njima postoji još čitav niz podataka i detalja, o kojima ovisi uredan i točan tok programa.

Najavu, koja se odnosi na određenu emisiju piše njen urednik, ili koje drugo odgovorno lice. Ipak se desi, da je spiker mora ispraviti prije nego je pročita ispred kamere. Međutim, tzv. "generalne" najave i odjave, koje čujete na početku i na kraju programa, sadrže samo vrijeme i naziv emisije.

Evo primjera:

17.55 - Jučer, danas, sutra

18.15 - Hiljadu zašto

19.00 - Reportaža

19.30 - TV pošta itd.

Kao što vidite, ovo su suhi podaci koje spiker sada mora oživjeti da bi animirao gledaoce i u njima pobudio interes za pojedine produkte naših novinara, dramskih pisaca, te za muzičke novitete i ostalo.

Upravo tu dolazi do izražaja invencija najavljivačica. Svaka od nas razvila je tokom vremena specifični način izražavanja, pozdravljanja ili ispričavanja. Mnogi gledaoci nas razlikuju već po samoj formulaciji neke obavijesti ili isprike.

To se posebno odnosi na moje kolegice iz Zagreba. Svaka od nas se trudi da s gledaocima saobraća što prisnije, ili barem što manje službeno. Mislim, ako to nije suviše subjektivan sud, da su neke među nama u tome u dobroj mjeri uspjele.

Uskoro počinjemo raditi po jesensko-zimskoj shemi, o to znači da prestaje doba repriza. U našim se redakcijama naveliko sprema novi program. Mnogi režiseri pripremaju veći broj zanimljivih drama... konačno, naš je studio po njima poznat.

Za održavanje te tradicije pobrinut će se vama već dobro poznati Ivan Hetrich, Mario Fanelli, Zvonimir Bajsić, Borislav Makarović i drugi

Toni Marti okončao je pripreme za snimanje Pomorske noći u Puli, a nakon toga, negdje krajem mjeseca ponovo će početi rad na TV magazinu.

Dakle, do čitanja za sedam dana.



3) Lutak Nešutak i brbljiva Lina Lena



Lavovski dio TV programa sastoji se od serijskih emisija. To su one s jednakim naslovom i stalnim terminom prikazivanja. Iako režiseri i scenografi uvijek obrađuju nove teme one se ipak kreću iz istog područja kakve kulturne, naučne ili zabavne tematike.

Na primjer, "Ekran na ekranu" gledate već godinama i znate da ćete biti informirani o novostima u filmskom svijetu. O sportu ste informirani u "Telesportu", ljubitelji ozbiljne muzike ne propuštaju emisiju "Biseri muzičke literature" itd.

I tu se, kažu režiseri, kriju opasnosti. Jer, nakon izvjesnog vremena emisije se, možda, šabloniziraju. Novih zamisli ima sve manje i sve se odvija rutinski po već ustaljenom redoslijedu. Da se to ne bi dogodilo urednici odlučuju da pojedinim programima promijene ruho i ubrizgaju novu injekciju.

Tako je ovih dana u dječjoj redakciji odlučeno da se poslije ljetnih vrućina osvježi "Udruženje radoznalih" što će sigurno obradovati najmlađe gledaoce.

Ovo je učinjeno bez obzira na to što je poslije novogodišnje emisije stiglo preko 8.500 pisama, uglavnom oduševljenog sadržaja, i bez obzira što je glavni junak Lutak Nešutak (kojem glas posuđuje Relja Bašić) trenutno najpopularnija figura malog ekrana.

O tome urednik Mladen Bjažić, kad sam ga upitala o planovima dječje redakcije kaže:

- Osvježenje je u uvođenju novog lika. Lutak Nešutak dobit će malu partnericu koja će mu odsad stalno praviti društvo.

- Zanimalo me je da saznam koja je to nova gošća na zagrebačkoj Televiziji?

- Zvat će se Lina Lena, veoma je brbljiva i ima sve vrline ženskog roda. Šutku neće dati ni da dođe do riječi.

- A kad ćemo je prvi put vidjeti?

- U Šutkovoj rođendanskoj emisiji na kojoj će se Lina Lena pojaviti nepozvana. Već prilikom prvog susreta doći će do nesporazuma. Njoj glas posuđuje glumica Đurđa Ivezić.

Razgovarala sam i s Ivom Vrdoljakom, režiserom emisija "Muzička srijeda" i nekad veoma popularne i rado gledane "Jedan prema jedan". I Vrdoljak će unijeti izvjesnih novosti:

- "Muzičku srijedu" emitirat ćemo srijedom. Predviđena su dva voditelja. Jedan će biti poznati muzički kritičar Nenad Turkalj, dok se za žensku voditeljicu još nisam odlučio.

- Što je sa "Jedan prema jedan" kojeg mnogi gledaoci zovu "čekić"?

- Koncepcija će ostati ista. I dalje će se pojaviti jedan "branitelj" zabavne, a jedan će zastupati ozbiljnu muziku. Dosad su ovaj tandem sačinjavali Milan Grgić i Boško Petrović. No, Petrović je sada u Švedskoj na dužem angažmanu. Pisao mi je da će se vratiti do Nove godine i ja ga držim za riječ. Plagijate u zabavnoj muzici otkrivat će naravno Slobodan Šelebaj.

I na kraju odgovor na pismo čitateljke F. M. iz Bjelovara koja me pita hoće li njen ljubimac Ljubo Jelčić stalno doći na TV?

Za svaki slučaj pitala sam Ljubu što je s tim? Njegov odgovor - "Ni sam ne znam kakav je moj trenutni status na Televiziji" - mogao bi ujedno da bude i odgovor našoj čitateljici.

Do čitanja za sedam dana.



4) Što je konačno s tim paljenjem sela?



Vjerujem dragi čitaoci da ćete se složiti sa mnom u konstataciji da na našim ekranima rijetko gledamo komedije. Razlog tome je nedostatak dobrih tekstova koji bi bili pogodni za televizijsku realizaciju.

Osim toga, naši zahtjevi su sve veći, a zaista je teško serijski proizvoditi humorističke tekstove i nasmijavati gledaoce iz tjedna u tjedan, kao što je to tako dobro znao Lola Đukić. A i u literaturi, stranoj i našoj, najmanje ima komedija.

Ipak, režiser Daniel Marušić tražio je u našoj književnosti neko vedro djelo koje bi mogao realizirati i, naravno, našao ga! Našao ga je kod književnika čiji književni opus nesumnjivo predstavlja nepresušni izvor i inspiraciju za naše, ne samo televizijske stvaraoce. To je Vladimir Nazor.

Upravo ovih dana je završeno snimanje njegove "Geme Camolli". To je priča o dvoje vrlo mladih, vrlo zaljubljenih ljudi. Ona je obogaćena muzičkim brojevima, plesom i artističkim točkama. Jer, Gemma Camoli je talijanska pjevačica, koja dolazi u Split, ali više od toga vam ne smijem otkriti. 

 Reći ću vam samo još to da naslovnu ulogu Gemme Camolli igra mlada debitantica Nada Klašterka, studentica Akademije za kazališnu umjetnost u Zagrebu.

Režiser Daniel Marušić objasnio je ovaj svoj izbor:

- Ova uloga zahtijeva svestranost. Osim dobre igre, protagonistica je morala znati da pjeva, pleše (Nada Klašterka je plesala balet sedam godina) i svira flautu. To zaista nisu bili mali zahtjevi, ali je ova mlada glumica pokazala sposobnost za sve to.

Daniel Marušić sprema i veliki historijski spektakl uz proslavu pedesetogodišnjice Oktobra. U glavnim ulogama vidjet ćemo naša najpoznatija imena. Lik Ljube Jarove tumačit će Mia Oremović, (nakon dužeg vremena ponovo na malom ekranu).



Njenog muža igra Branko Pleša, glumac iz Beograda, koga se, uz ostalo sjećamo i iz mnogih filmova. Veliku ulogu ima doajen našeg teatra i TV-ekrana Emil Kutijaro i drugi. Dakle, pričekajmo dan emitiranja.

A sad bih vam još ispričala jednu zgodu s nedavnog snimanja naše ekipe u Dubočaju.

Dubočaj je selo kod Omiša. Naša ekipa je pošla tamo da snimi dječji film o lovu na ptice pjevice, u trajanju od trideset minuta.

Svi ti novi ljudi, njihova čudna tehnika, a očigledno i još čudnije namjere, pobudili su veliku radoznalost kod mještana. Članovi ekipe su polazili na teren u dva sata ujutro i pri tome sigurno nisu bili baš najbolje i najmiroljubivije raspoloženi. I kad su mještani pitali što se to snima, netko je, onako u šali, ali ozbiljna lica, rekao:

"Snimamo film o tome kako Talijani 1942. pale vaše selo!" 

Kako je bila nedjelja, svi seljani su se nalazili kod svojih kuća. Hitro su se sakupili i održali sastanak, na kojem je tačno bilo odlučeno koje će se kuće smjeti spaliti za ovo snimanje i koliko milijuna odštete će selo za to tražiti.

Kako u naredna tri dana nitko od ekipe ipak nije spalio ni jednu kuću, mještani su poslali svog predstavnika da vidi što je konačno s tim paljenjem sela!

Tko zna, možda je to novi vid turističke propagande?!

Do čitanja



5) Kako je Bonetti primila nagradu "Ondas"



U novembru će biti godinu dana otkako je jedan jugoslavenski spiker dobio najveću međunarodnu televizijsku nagradu. Vi se sigurno sjećate (o tome je bilo mnogo pisano) da je naša poznata spikerica Gordana Bonetti primila nagradu "Ondas".

Pretpostavljam da vas zanima historijat te nagrade i njeno značenje u meuđnarodnim relacijama.

U Barceloni dva puta mjesečno izlazi list u bakrotisku i koloru "Ondas", što na našem jeziku znači "Valovi". On okuplja pedeset privatnih radio-stanica iz najvećih španjolskih gradova. Većina njih su akcionarska društva.

Još dok je televizija u Evropi činila prve korake, taj je list u suradnji s Radio Barcelonom odlučio da organizira festival koji bi svake godine pokazivao napredak u stvaranju televizijskog programa. Tako je nastala ta značajna priredba, danas već tradicionalna, na kojoj sudjeluju domaći i strani televizijski stvaraoci. 

 Inozemni učesnici natječu se u šest kategorija: za najboljeg glumca, glumicu, spikera, spikericu, režisera i scenarista.

Ta manifestacija u Barceloni nesumnjivo je najveći TV-festival u svijetu, iako postoje još neki, npr. u Pragu, Kairu, Montreauxu. Ono što Cannes znači za filmsku produkciju, San Remo ili "Pjesma Eurovizije" za zabavnu muziku, to je "Ondas" za televiziju. Možda čak i više, jer okuplja TV stvaraoce sa svih pet kontinenata.

Prošle su godine na festivalu sudjelovale četrdeset tri zemlje, a među njima je prvi put u konkurenciji bila i Jugoslavija. Ove godine prijavljen je rekordan broj zemalja, čak četrdeset osam, sa svih pet kontinenata.

Da bih bar nekako ilustrirala značenje toga festivala, nabrojit ću nekoliko poznatih ličnosti koje su dosad nagrađene velikim priznanjem, nagradom "Ondas". To su, između ostalih, Walt Disney, Danny Kaye, Raf Valone, a prošle godine bili su to, osim Gordane Bonetti, glumci Gullieta Massina i Massimo Girotti.

Kako je do toga došlo?

Direktor lista "Ondas" i direktor Radio Barcelone Manuel Tarin-Iglesias uputio je preko jednog našeg novinara poziv jugoslavenskoj televiziji za sudjelovanje na tom natjecanju.

Zastupala nas je Gordana i odmah se proslavila.

Proglašena je najboljom spikericom na festivalu, a to znači i na svijetu.

U novembru ona ponovo putuje u Barcelonu, ali ovog puta ne kao direktni učesnik. Zamolila sam je da za čitaoce "Plavog vjesnika" kaže nešto o tome:

- Pa eto, organizatori festivala ponovo su me pozvali da dođem u Barcelonu, da kao gost i prošlogodišnji dobitnik "Ondasa" predam nagradu svojoj nasljednici.

- Znam da si prošle godine ponijela vrlo lijepe dojmove iz Španjolske, pretpostavljam da se raduješ putu u Barcelonu.

- Pa naravno, Barcelona je divan grad čak i zimi.

Na kraju bih još željela istaći da je ove godine u službeni žiri izabran i novinar, glavni urednik našeg lista Pero Zlatar.




Šteta što još nitko od naših nije prijavio svoje sudjelovanje u natjecanju za "Ondas", jer bi sigurno već imao jedan osiguran glas.



6) Moja nova kolegica - Vesna Spinčić



Zacijelo ste u posljednje vrijeme na svojim ekranima zapazili novo lice koje vas svake večeri pozdravlja i svojim mirnim, umiljatim glasom obavještava o programu te vam zaželi laku noć. To je moja nova kolegica Vesna Spinčić. Danas bih vam je htjela predstaviti.

- Vesna, mislim da ćeš ti sama bolje ispričati nešto o sebi nego ja, zar ne?

- Još nemam mnogo iskustva u davanju intervjua pa ne znam hoćeš li biti zadovoljna.

- Ne brini, ni ja nemam iskustva u vođenju intervjua. Samo ti kreni!

- Dakle, ovako: rođena sam u Rijeci, na Sušaku, 27. septembra 1940. godine. Tamo sam provela djetinjstvo i mladost, polazila školu i završila gimnaziju. Nakon mature došla sam u Zagreb na studij i odmah su počele teškoće. 

 Najprije sam teško oboljela i zbog toga prekinula studij. Nakon ozdravljenja nastavila sam studirati, ali mi je nedugo zatim umro otac. To me je natjeralo da potražim zaposlenje.

- Ova me priča podsjeća na moju vlastitu, jer je i kod mene očeva smrt bila presudna za moj daljnji život, ali za razliku od tebe, meni je tada bilo tek šesnaest godina. Molim te, nastavi.

- Prvog septembra 1965. zaposlila sam se u redakciji Školske televizije.

- A studij?

- Moram priznati da mi je studij bolna tačka, jer sam ga veoma zapustila zbog posla.

- Tješi se, ima nas još takvih. A što studiraš?

- Upisala sam fiziku na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu. I to stručni smjer - u perspektivi sam se htjela posvetiti naučnom radu ...

- A dospjela si na televiziju! Reci mi kako si počela raditi taj posao.

- Pa eto, kad sam se malo uhodala u redakciji školske televizije kao urednik, počela sam i sama voditi neke emisije. I evo me sada u redovnom programu.

- Ne bih ti htjela laskati, ali moram ti čestitati na dobrom startu i želim ti još bolji nastavak. A kako ti se sviđa naš posao?

- Posao je zaista lijep, rad pred kamerom pun je zanimljivosti, ali ujedno je i vrlo naporan, jer čovjek nikad ne zna hoće li mu se dogoditi nešto nepredviđeno, izvan programa. Imala si pravo kad si mi o tome ranije govorila.

Osim toga, treba se neprekidno usavršavati, jer se čovjek lako zapusti ako se osjeti bar malo siguran. Teško je priviknuti se na jedan važan zakon: kad se uđe u studio, pred vratima treba ostaviti sve svoje privatne probleme.



7) Šu-šu-šu-šu... Sugar Town



Ovaj put odgovorit ću na dva pisma čitalaca "Plavog vjesnika". U prvom me Ivica Ražen iz Zagreba pita kako se stvara jedna zabavna TV emisija i moli me da mu pobliže objasnim kako je nastala "Zamislite" u režiji Perice (Petra) Slovenskog u Beogradu u kojoj sam i ja pjevala.

Uglavnom, uvijek dolazi do strašne gužve, svi su vrlo zaposleni pa je tako bilo i sada. Zato nisam stigla pošteno porazgovarati ni s Pericom, ni s Radom Markovićem, Mirom Stupicom i ostalim glumcima koji su dali vrijedne uloge u "Zamislite".

Ovo naglašavam jer sam na put u Beograd bila krenula naoružana potajnim novinarskim ambicijama, tj. namjeravala sam intervjuirati kojeg od naših poznatih glumačkih prvaka. Kao što vidite, ništa od toga.

I na samom snimanju bilo je poteškoća pa je čak i Perica Slovenski (inače poznat kao miran, pažljiv i ljubezan režiser) izgubio živce. Naime jedan mu je tehničar saopćio da dio snimljene vrpce ove emisije ne valja.

Ništa se nije dalo popraviti jer je na njoj bila snimljena "numera" operne prvakinje Radmile Bakočević, a ona je odmah nakon toga otputovala u Italiju.

Možete misliti kako je bilo onima koji su tako dugo pripremali "Zamislite", radili od podneva do ponoći i sada ovakav šok?

Iako je u prvi mah namjeravao da odustane od cijele emisije, Slovenski je svoj posao ipak izveo do kraja. Bilo je divno vidjeti požrtvovne beogradske balerine. Čitavo su jutro probale u teatru, potom su stigle na kadriranje za emisiju, poslijepodne su imale ponovo probe u kazalištu sve do 20 sati, i napokon TV snimanje u studiju. 

 Gledala sam ih kako se umorne bacaju u stolice da bi trenutak kasnije pred kamerama djelovale svježe i nasmijano. To je bio tipičan primjer savjesnog, profesionalnog shvaćanja zadatka.

Čitateljicu Marijanu iz Osijeka koja je također vidjela "Zamislite" i kaže da joj se moja interpretacija dopala (hvala na komplimentu!) zanima hoću li snimiti svoju prvu ploču?

"Vi ste i ranije pjevali na TV, a osobito mi se svidjela melodija o 'Šećernom gradu’. Ploču bih odmah kupila" piše ona.




Draga Marijana ni sama ne znam što da odgovorim. Bilo je ponuda od muzičkih urednika pojedinih tvornica ploča, ali je na tome i ostalo. A meni je neugodno da ih podsjećam na obećanja, zar ne?

Inače bit ću iskrena: veoma bih se obradovala da mi se pojavi ploča. To bi bilo više nego divno.

Ovako bez ploče ostaje zadovoljstvo da koji put zapjevam na televiziji i u sebi spominjem poslovicu: strpljena - spašena.

Da čitanja u slijedećem broju. Vaša



8) Svi bolji filmovi stoje mnogo deviza



Vjerojatno ste dragi čitaoci, prošli put primijetili da je izostala moja rubrika. Razlog je jednostavan: napokon sam bila na godišnjem odmoru! Vratila sam se opaljena, svježa i odmorena, bar tako kažu kolege, zavidno promatrajući moju bakrenastu boju. Ništa, to je samo mala nenamjerna osveta za sve one ljetne mjesece.

Čim sam se vratila, pošla sam u potragu za novostima.

Kao što znate, veći dio našeg programa još i sad ispunjavaju filmovi. Oko njihovog nabavljanja postoje mnoge teškoće koje nije tako jednostavno riješiti. Najprije tu je pravilo, ili bolje zakon, koji ne dopušta prikazivanje filmova na TV dok ne prođe pet godina od prikazivanja u kinematografima. 

A to razdoblje treba strpljivo čekati.

A onda, naravno, financijske mogućnosti. Svi bolji filmovi stoje mnogo deviza, koje ili nemamo ili ih moramo štedjeti. Ipak, na televiziji postoji čovjek koji se u ovim više nego skromnim mogućnostima rada snalazi naprosto majstorski. Čovjek o kome govorim je urednik filmskog programa Ljubo Živković. Zamolila sam ga da nam kaže nešto o budućem filmskom repertoaru.

Nedavno je počelo prikazivanje nove serije za djecu pod naslovom "Cirkus svagdje". Ona donosi jednu zanimljivost. Umjesto u areni, artističke tačke snimljene su u prirodi. Gledat ćemo najveće artiste i vladare maneže svake nedjelje pola sata uz pratnju muzike, ali bez komentara.

Subotom navečer još gledamo serijski film o hrabroj porodici koja je dobrovoljno pošla u nepoznate prostore svemira da bi ispitala mogućnost za život ljudi na drugom planetu.




Na zahtjev mnogobrojnih mladih gledalaca, kojima je često suviše kasno da sačekaju početak filma, repriziramo od prošlog tjedna svaku epizodu, i to nedjeljom poslije podne. Tako će oni, koji su iz bilo kojeg razloga propustili neku od epizoda, sada moći da to nadoknade.

Često čujem pitanja u vezi s "Bonanzom". Ova se serija očito svidjela velikom dijelu gledalaca našeg TV programa. Zato je urednik Ljubo Živković odlučio da nakon "Izgubljenih u svemiru" ponovo gledamo pustolovine porodice Cartwright u seriji "Bonanza". Želim vam svima unaprijed dobru zabavu.

Od igranih filmova bit će tu i neki koje već poznajemo iz naših kino-dvorana. Npr. "Čovjek iz Laramija" s Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi, "Juarez" s pokojnim Paulom Munijem, zatim poznati film po još poznatijem djelu Oscara Wildea "Važno je zvati se Ernest".

Sigurno se još sjećate prašine koja je prije nekoliko godina dignuta oko filma "Istina" s Brigittom Bardot u glavnoj ulozi. Sada ćemo i mi moći vidjeti koliko je ta prašina bila opravdana.

Oni koji vole akcione filmove isto će doći na svoj račun. "Ključ", vrlo dobar, dinamičan film sigurno će opravdati očekivanja, pogotovu kad su protagonisti tako dobro poznate ličnosti kao Sophia Loren, William Holden i Trevor Howard.

Tu je i vestern "Cowboy" i, kao protuteža, "Casta Diva" koji govori o životu poznatog talijanskog kompozitora Vincenca Bellinija.

I napokon oni koji obilježavaju Veliki oktobar, ti su sada najaktualniji: "Prvi učitelj" i "Mi iz Kronstadta".

Napisala: Helga Vlahović, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, IX 1967. - IV 1968.)







Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)


Labels: , , , , ,