Media Mix, novembar '84: Fanny i Alexander / Vesti sa YU pop scene / Dors u Splitu, Famus u Sivcu



Ponovo krećemo sa filmskom recenzijom Studijevog kritičara Darka Zubčevića, koji je pogledao ne baš najnovije, ali u našim bioskopima premijerno Bergmanovo ostvarenje "Fanny i Alexander"... Sa božićnih đakonija iz kuće Ekdalovih prebacujemo se na nešto umereniju "Vegetarijansku kuhinju", knjigu koja promoviše stil ishrane koji tek treba da zaživi u Jugoslaviji... A kad smo već u oblasti gastronomije, tu je i jedna Studijeva "TV-kuhinja", stalna i rado čitana rubrika koja je krajem novembra 1984. predstavila čuvenu makedonsku "turli tavu"... Šta je novo na pop sceni? Kratko i precizno: Leb i sol, U škripcu, Griva, Riblja čorba, Xenia, Aerodrom, Željko Bebek... A za kraj, izveštaj sa već tradicionalne smotre dalmatinskih rokera (DORS 84) i najava sivačkog festivala akustične muzike - FAMUS, koji se u malenom vojvođanskom mestu održava već osmi put... 

2. deo




"Fanny i Alexander" trebali su, po riječima Ingmara Bergmana, biti posljednje (zasad su ipak pretposljednje, posljednji je TV-fllm "Prije probe") djelo. Filmska karijera Ingmara Bergmana (r. 1918) počela je 1944. Taj je Šveđanin snimio do danas više od četrdeset u potpunosti vlastitih, "autorskih" filmova, režirao bezbroj kazališnih predstava i, uza sve to, stigao proći kroz vrlo buran privatni život.

Ovaj film, kako to često biva kod (filmskih) umjetnika pri kraju karijere, maskirano razmatra epizode presudne za njegovo duhovno formiranje u djetinjstvu.

"Fanny och Alexander": Božić u kući Ekdalovih (foto: Criterion.com)

Dakako, Bergman je postavio mnogo "sigurnosnih" koprena između događaja na ekranu i njihova eventualnog tumačenja kao njegove "korigirane" (onako kako bi on volio da je počela) autobiografije.

Radnja počinje 1907. dakle prije Bergmanova rođenja, ali zbiva se u Upsali, gdje je on rođen. Sve se u početku događa u velikoj obitelji opsjednutoj kazalištem i uživanjem u životu, a takvi nisu bili Bergmanovi.

Nadalje, sve su to epizode sto ih doživljava dvoje djece - Fanny i Alexander - gotovo nijemi svjedoci koji mnoge odnose ne razumiju, pa se ni Bergman ne trudi da sve pojasni gledaocu. Zatim, nekoliko se puta sugerira da je to što gledamo ipak jedan "teatar uspomena", da to možda i nije baš sve bilo tako.

I živahni (uvjetno govoreći) "prolog" filma o renoarovskom življenju u toj veseloj kući, kao i "epilog" a la Bruno Schulz, sa poetiziranim miješanjem jave i sna, samo su ukras, samo girlanda jezgri filma, onome što Bergmana doista tišti i o čemu zaista hoće govoriti.

Naime, to je podulja epizoda o životu Fanny i Alexandra u domu luteranskog biskupa, za kojega se, nakon muževljeve smrti, preudaje njihova majka.

Prikaz tiranije, kazni i sadizma tog strogog i nesretnog čovjeka, asketizma i čelične discipline, slamanja volje, te suhoće, "bjeline" tog življenja, očito su vrlo osoban, skriveni obračun Bergmana s vlastitim ocem.

Bergmanova intelektualna raščetvorenost između boga i vraga, života i smrti, u takvom kontekstu dobiva sasvim novu intonaciju. Okrutnost i duhovna represija u tom svijetu takve su da bi zgrozile i jednog Bunuela.

U tom djetinjstvu očito se nalazi i ključ kojim barem malo otvara pogled u Bergmanovu zagonetnu dušu, tako dugo opsjedanu vjerom i sumnjom u nju, ali (vidi se sada) još više autoritetom i sumnjom u autoritet crkve kojoj pripada.

Da je cijeli ovaj trosatni film - a Bergman ga je morao načiniti najprije kao televizijsku seriju (čak i on jedino tako dolazi do novca za svoje skupe projekte) - toliko osoban kao njegov središnji dio, bilo bi to remek-djelo. (Darko Zubčević)  ☆☆☆☆






"Vegetarijanska kuhinja" - Volite li salatu od korabe sa smokvama i jogurtom? Ili tortu od graška? A što kažete na puding od koprive? Ako mislite da se šalimo, prolistajte Vegetarijansku kuhinju, gastronomski priručnik prvog reda, koju je objavila Sveučilišna nakladba Liber iz Zagreba (autorica Marija Zaninović, urednica Vera Čičin-Šain).

Zbog skeptika, recimo odmah kako ta knjiga nije tek izraz stanovite pomodnosti, premda ne bi bilo uputno potcijeniti činjenicu da se velik dio kulturnog svijeta rapidno okreće vegetabilnim oblicima prehrane.

Istodobno valja naglasiti kako taj čudesni kompendij recepata nije nikakav dogmatski priručnik, što će reći da se "bilinski" pogled na svijet ne nameće kao isključiva solucija. Autorica Marija Zaninović vodila je prije svega računa o našoj kulinarskoj tradiciji, o navadama naših ljudi, te o specifičnosti raslinja koje raste na našem tlu.

U zemlji u kojoj i danas vlada zastrašujući kult prežderavanja i u kojoj se pjevaju himne smrdljivom roštilju, taj nedužni brevijar za obožavatelje svakojakih trava i ine biljne oblapornike ima zacijelo prevratničku misiju.

Dok je u nekim zemljama vegetarijanstvo već oblik kulture (prehrane), moć onih što se u nas suprotstavljaju biljožderstvu još je poprilično velika.

Premda su, dakle, vegetarijanci u svojevrsnoj opoziciji, budućnost je ipak na njihovoj strani. Višestruki su razlozi, bez obzira na individualne želučane dispozicije, koji nas navode na takav zaključak. Vidimo ih podjednako u recentnim teškoćama, u činjenici da je meso izuzetno skupo, kao i u zdravstvenim razlozima što nedvosmisleno svjedoče u korist vegetarijanstva.

Knjiga što je pred nama stoga je kudikamo više od banalnog priručnika za neemancipirane ženske "robove". To je osebujna čitanka koja upotpunjava veliku rupu u našem obrazovanju i našoj tradicionalnoj (ne)kulturi.

Jeste li znali da su još Stari Egipćani, te Grci i Rimljani nadasve cijenili hranjiva i ljekovita svojstva koprive? Vjerujete li da je na tržnicama u Švicarskoj kopriva ponekad prisutnija od Popajevog špinata?

Tisuću nepoznatih detalja o biljnoj prehrani pohranjeno je u tom, gotovo poetskom djelu u kojem se posebno govori o soji, prosu i heljdi, tj. o namirnicama što su u nas slabo ili nikako poznate.

Vegetarijanstvo je očito mnogo više od obične forme zadovoljavanja želučanih apetita. Ono je pogled na svijet, objava kulturnog identiteta i, na kraju, način brige za zdravlje. Koliko je prehrana presudna za radni potencijal ne trelja naglašavati.

A tek kad je o ljubavi riječ?

Složimo li se s onom poznatom narodnom da ljubav ide (i) kroz želudac, onda je jasno da smo dobili ljubavnu knjigu par exellence. (Zdravko Zima)




Turli tava: Kad se u jelo turi što više namirnica



Makedonska je kuhinja jedina naša nacionalna kuhinja čije je ime (zajedno s nekim osnovnim kulinarskim inspiracijama) šire prodrlo u internacionalni kulinarski rječnik. Pojam macedoine, primjerice, u terminologiji internacionalne visoke kuhinje označava smjese od voća ili povrća, koje je jednako narezano na kockice, a poslužuje se toplo ili hladno.

Larousse tvrdi da je pojam nastao prema imenu Makedonije.

Potvrde za to možemo naći i u specijaliziranim kulinarskim leksikonima. U poznatom leksikonu Austrijanca Karla Ducha, koji i danas ima velik utjecaj na stil evropskog kuhanja, posebno srednjoevropskog, naziv macedoine javlja se na nekoliko mjesta.

Po K. Duchu, primjerice, goveđa pisana pečenka Macedoine (ili, francuski rečeno, Filet de boeuf roti Macedoine - kako se to obično ispisuje u jelovnicima) pripravlja se tako da se meso nabode slaninom i ispeče, a garnituru čini posebno pripravljeno miješano povrće, spojeno maslacem, uz što se dodaje i lagan mesni sok.

K. Duch potom spominje i tzv. makedonsku garnituru pod nazivom Garniture Macedoine (riječ je o prilogu glavnom jelu od mesa, koju u nas u nakaradnom agramerskom žargonu mnogi pogrešno izgovaraju kao garnirung).

Ta se garnitura, kako navodi Duch, pripravlja od posebno kuhanog različitog povrća, npr. mrkve narezane na kocke, mahuna, graha, graška, cvjetića cvjetače itd, a sve se zajedno pomiješa i spoji maslacem. Posebno se prilaže i sok od pečenke ili bistar teleći temeljac.

Dakako, u nekim detaljima, ta se garnitura možda i udaljava od izvornog makedonskog stila kuhanja, ali u internacionalnoj kuhinji to je gotovo pravilo: uzimaju se originalne ideje pojedinih nacionalnih kuhinja, a potom se postupak pripravljanja jela malo preinačuje i prilagođava tehnologiji i organizaciji velikih hotelskih kuhinja.

Na samim izvorištima, u nacionalnim kuhinjama, pak, ta jela i dalje zadržavaju draž nepatvorenih užitaka.

Neke od tih makedonskih izvornih kulinarskih ideja ovih je dana u restoranu Globus na Zagrebačkom velesajmu demonstrirala Zagrepčanima šarmantna Anka Gašoska, kuharica skopskog hotela Continental, koja je i TV-Epikuru (autoru ovog teksta, uredniku stalne Studijeve rubrike TV-kuhinja - op. Y.) posebno skrenula pažnju na tzv. turli tavu.

Što je turli tava?

Riječ je o ljupkom jelu od mesa i povrća koje se u Makedoniji ponekad pripravlja i za običan objed, radnim danom. No, upravo u tom jelu zrcale se ideje i postupci koji su u internacionalnu kuhinju preuzeti kao makedonski stil kuhanja, tj. kao Macedoine.

Uostalom, zanimljiv je i sam naziv jela.

Anka Gašoska kaže da naziv turli odmah podsjeća da je riječ o jelu u koje se turi, tj. stavlja, više različitih namirnica (jednako kao i u internacionalnu garnituru Macedoine).

Dakako, tko bi to jelo htio pripraviti na izvorni način, morao bi imati zemljanu tavu ili okruglu i dublju zemljanu tepsiju. Dakako, u nedostatku takve posude možemo se poslužiti i nekom drugom prikladnom vatrostalnom posudom, premda se u tom slučaju gubi draž vizualnog doživljaja.

Svakako, valjalo bi se potruditi i oko nabave izvornih namirnica. U turli tavu, primjerice, stavlja se i plavi patlidžan i bamija, čega u Makedoniji ima, tako reći, na svakom koraku, ali uz malo pažljivije obilaženje gradskih tržnica sve se to može dobiti čak i u Zagrebu.

Ako ste voljni turiti (u tavu, dakako!), i uz to uživati, prihvatite se posla po priloženom izvornom receptu!


*****



Turli tava, potrebni sastojci: 900 g svinjetine bez kosti (od buta ili plećke), 1 korijen peršina, 1 manji korijen celera, 200 do 300 g mrkve, 200 g krumpira, 5 do 6 komada bamije, 150 do 200 g plavog patlidžana, 1 do 2 zrele rajčice, 150 g ulja, sol, mljeveni papar, slatka mljevena paprika (po želji, može biti i malo ljute paprike), te svežnjić peršinova lišća.

Priprema: Meso se nareže na ploške, prst debele, promjera oko 8 cm. Potom se meso propirja u tavi, na ulju, uz dodatak najviše 1 dl vode, kako bi se dokraja ispirjalo. Već posve mekanom mesu dodaje se peršin narezan na kolutiće, celer narezan na kolutiće, krumpir i mrkva narezani na kocke veličine 2 cm, patlidžan narezan na kocke i bamije razrezane uzduž.

Dodati začine (sol, papar, paprika), posipati nasjeckanim peršinovim listom, sve lagano promiješati i kušati okus. Ako je dovoljno začinjeno, nalije se malo tople vode, pa se povrh svega naslaže rajčica narezana na kolutiće. Stavi se u pećnicu i peče pola sata na 150 do 180 Celzijevih stupnjeva. Poslužuje se toplo, kao glavno jelo. 




Na promociji LP-ja grupe Aerodrom
(foto: F. Horvat)
Skopska grupa "Leb i sol" u beogradskom studiju "Akvarijus" završila je snimanje svog osmog albuma "Tangenta".

Na ploči se nalazi devet kompozicija, sedam V. Stefanovskog i dve B. Arsovskog.

Po prvi put grupa "Leb i sol" je veću pažnju posvetila pevačkim numerama.

"Budimo zajedno" radni je naziv treće LP ploče beogradske grupe "U škripcu"

I ona se ovih dana snima u studiju "Akvarijus". 

Ploča će se naći u prodaji početkom decembra sa etiketom izdavačke kuće "Jugoton". 

Novosadski rok bend "Griva" pojavio se na muzičkom obzorju ponajviše zahvaljujući rokerskoj obradi pesme "Sitnije Cile, sitnije".

U njihovoj verziji, kao što je poznato, Cile je postao sestra. "Griva" upravo pokušava u produkciji Karolja Kovača da realizuje drugi album "Nisi ni ti anđeo".

Evo šta nam je o tome rekao Zlatko, pevač i šef grupe:

- Prvi album smo radili za "Jugoton", pa ćemo verovatno i drugi.

Meni lično nisu simpatični, a nismo ni mi njima - ali ide.

Šta nas onda drži zajedno?

Pa, drži nas to što mi negde moramo izdati ploču, a njima ni u džep, ni iz džepa ako nam je izdaju.

Beogradska grupa "Naya" završila je snimanje druge LP ploče "Kamatantra", na žalost bez predviđenog učestvovanja velikog svetskog rege stara Edija Granta.

U Ljubljani 27. novembra gostuje jedna od najvećih živih legendi alternativnog rocka, heroina grupe Velvet Underground i glumica u avangardnim filmovima Endija Vorhola - Nico...

U Zagrebu, u RANS "Moša Pijade" Zagrepčani će imati prilike da prvi provere da li Riblja čorba zvuči podjednako atraktivno i nakon odlaska Momčila Bajagića... 

Urednik sarajevske TV Slobodan Svrzo osigurao je zagrebačkoj grupi Xenia svih 30 minuta emisije "Muzika za mlade" u kojoj će Vesna Vrandečić i njene kolege iz benda predstaviti skoro ceo aktuelni album "Kad nedjelja prođe".

Prvi solistički koncert Željka Bebeka posle napuštanja Bijelog dugmeta u Skoplju izazvao je veliko interesovanje. Sportska dvorana "Kale" bila je prepuna.

Preko 3000 ljubitelja pop muzike došlo je da vidi da li jedan od najboljih jugoslovenskih vokalnih solista, pevač čije su interpretacije bile zaštitni znak Bijelog dugmeta, može bez Bregovića i ostalih "dugmića"?

Na odgovor ćemo morati da pričekamo, jer Bebek za sada nema dovoljno sopstvenih pesama za jedan celovečernji koncert...

Grupa Aerodrom objavila je LP "Dukat i pribadače", sa koga se već vrti veliki hit "Fratelo".

Na promociji su se pojavile brojne poznate face, među kojima su uslikani Vesna Vrandečić, Željko Bebek, Husein Hasanefendić Hus...







"DORS 84" u Splitu




(Foto: Božidar Vukičević)

Ovogodišnji III dalmatinski omladinski rok susreti (DORS 84), održani su u Splitu povodom Međunarodnog dana mira. U programu je nastupilo 26 sastava. 

DORS je započeo session svirkom splitskih muzičara koji su taj uvodni koncert držali u otvorenom košu jednog kamiona što se lagano kretao gradom i privlačio pažnju znatiželjne publike. 

Naravno, struja je bila iz agregata! 

Sledeća tačka je bila izložba rok fotografije, a zatim je bilo drugarsko veče učesnika, "glavni koncert" na otvorenom prostoru i koncert 10 odabranih sastava u OK TOK. 

Povodom ovih susreta posebna press i marketing služba izdala je i zbirku probranih tekstova grupa učesnica, 2 biltena, bedževe, nalepnice i ostali propagandni materijal.

(Foto: Miodrag Trajkovski)

Organizatori: OK SSOH Split, Društvo mladih novog muzičkog izraza Split i TOK-ovci za ovu manifestaciju zaslužuju samo pohvale, a ako je neko zakazao, to su bili gostujući sastavi (od 12 prijavljenih nastupila su samo 3). 

Što se tiče same svirke, ona je ovde bila u drugom planu. 

Ipak, izdvojićemo nastupe "Zemljotresa" i "Crne udovice" iz Dubrovnika, te grupa "Phileas Fog", "Bi LTD" i "Yuice" iz Splita. 

Važno je još napomenuti da je cela manifestacija rađena na amaterskoj osnovi i koštala je 40.000 dinara, a to je u današnjoj situaciji najbolja garancija za DORS 85! (Ž. Erceg)



Famus - Festival akustične muzike u Sivcu (najava)



Po tradiciji, u Sivcu se i ove godine održava Festival akustične muzike i to OSMI put. Pravo učešća imaju grupe i solisti koji izvode sopstvene kompozicije na akustičkim muzičkim instrumentima kao što su gitara, usna harmonika, udaraljke, klavir, violina, flauta...

"FAMUS 84" će se održati 24. novembra 1984. godine u velelepnoj sali sivačkog Doma kulture. Telefon za bliže informacije: 025/ 71136 i 71055.


Obrada: Yugopapir (Studio, Džuboks, novembar 1984.)


(Pobednici: Pozitivna nula iz Bačke Topole, 
pesma "Nas male, eto, guta noć")


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)