Švedska 1970: Život prosečne švedske porodice - iz perspektive jugoslovenskog novinara



Švedska je stoljećima bila vodom odsječena od ostale Evrope. I nije imala veliku želju za čvršćom vezom. Tek od drugog svjetskog rata ona se sve više otvara svijetu, u nju se slijeva sve više stranaca i nerijetko dolazi do trauma pri sudaru različitih mentaliteta i kultura. Istini za volju, one su katkad teže za stanovnike stoljećima djevičanske Švedske, koji nekad stranca nazivlju "đavolskim uljezom"


Milijunski Štokholm, koji s okolicom ima milijun i tri stotine tisuća stanovnika, subotom je nalik na izumrli grad. Kolone vozila već petkom uvečer napuštaju prijestolnicu Švedske, odnoseći svoje umorne vlasnike u prirodu, na jedno od mnogobrojnih jezera ili u šume, u ljetnikovce ili na kampiranje. 

A dva dana kasnije bujice automobila opet zakrčuju prilazne ceste gradu, vraćajući legiju osvježenih Šveđana u njihove domove. 

Počinje novi radni tjedan.

Stranci pokatkad nepravedno ocjenjuju Šveđane. 

Zamjeraju im na škrtosti i zatvorenosti u uski obiteljski krug. Na osnovu prvih impresija, koje pojedinci ili ne žele ili ne uspiju produbiti, kruže priče da u švedskoj obitelji na prvo mjesto dolaze pas ili mačka, zatim djeca i na kraju - muž.

Istina je malo drugačija. 

Šveđanin je veliki ljubitelj prirode.

Ovako su ranih sedamdesetih uživali muzikalni ljubitelji prirode na ostrvu Viggso
(foto: privatna arhiva)

Čak i u mirnijim dijelovima Štokholma nije rijetkost susresti vjeverice kako skakuću ne samo po drveću, pa i po koju lisicu ili jazavca. 

Nitko ih ne gađa, a kamoli da neki vozač ne zaustavi kola ako koja životinjica prelazi ulicu.

Svijetlooka djeca surova sjevera stječu od malih nogu ljubav prema prirodi i životu u njoj. 

I zato i domaća životinja ima mjesto u obitelji, pa i u trenucima odmora. Nije rijetka pojava da se u automobilu sa članovima obitelji, koji idu na vikend, nalaze pas ili mačka.

U proljeće i ljeti, ako ne idu k jugu Evrope, Šveđani maksimalno koriste blagodati u to doba godine raskošnih skandinavskih pejzaža. 

Zimi se čitave obitelji posvećuju zimskim sportovima, na prvom mjestu klizanju, koje je zajedno sa skijanjem općenacionalni sport.

U ove jesenje dane, kada počnu tmurni valovi kiša, u toplim švedskim domovima obitelji su na okupu - uz televizor ili knjigu.

Švedska 1970: Prosečni građanin Rune Oslund i njegova porodica u stanu
 u novom naselju Vendelse kod Stockholma (foto: Arena) 

Ako vrijeme dopusti, muškarci uređuju baštu, popravljaju nešto po kući ili pomažu svojim suprugama. Jer, u Švedskoj je najveći broj porodica u kojoj oba supružnika rade. 

Zato je sasvim prirodna stvar da muž pomaže ženi i u poslovima koji se na jugu Evrope smatraju "nedostojnim" za pater familiasa.

Dva momenta pridonijela su da Šveđanin bude zakopčan. Prvi je podneblje. 

Djeca sjevera nisu naviknuta da eksplozivno izražavaju svoje emocije, ni na ulici ni kod kuće, što nikako ne znači da su ih lišeni. 

Ali surova klima sjevera ostavila je trag u formiranju nacionalnog mentaliteta. Uz to, Švedska je stoljećima bila vodom odsječena od ostale Evrope. I nije imala veliku želju za čvršćom vezom. 

Ta skandinavska država bila je najvećim dijelom ovog stoljeća poznata samo kao zemlja bijelih noći i Nobelovih nagrada

Tek od drugog svjetskog rata ona se sve više otvara svijetu, u nju se slijeva sve više stranaca i nerijetko dolazi do trauma pri sudaru različitih mentaliteta i kultura.

Istini za volju, one su katkad teže za stanovnike stoljećima djevičanske Švedske, koji nekad stranca nazivlju "đavolskim uljezom".

Tek kada se probije taj oklop, koji s vremenom tanji, može se shvatiti zašto se ispod njega često krije naivan i pošten čovjek.





Građevine sa super modernim stanovima




Mama Oslund u švedskoj kuhinji, za koju novinar
Arene primećuje da je kao "laboratorij učenjaka"
Istina, to se više odnosi na starije, jer mlađi brže ruše barijere predrasuda i žele dodir s vanjskim svijetom.

Na mentalitet prosječnog Šveđanina djelovala je još jedna i to prozaična komponenta: porez. 

Šveđanin je čovjek koji je u svijetu najviše izložen poreznim opterećenjima. On zato i te kako mora kalkulirati da bi ostvario dio svojih planski izračunatih želja. 

To ga je još više potislo u krug vlastite obitelji. On vodi računa o svakom izdatku, pa i o gostu. 

Veliki dio njegova dohotka odlazi u državnu blagajnu, ali mu to zauzvrat omogućuje da živi u zemlji s najrazvijenijim sistemom socijalne i zdravstvene zaštite, s najvišim stambenim standardom, da živi u zemlji koja je u minulim decenijima, baš zahvaljujući preciznim kalkulacijama državnika, doživjela privredni bum.

To uvjerljivo ilustrira nekoliko brojaka. 

U prošloj godini nacionalni bruto dohodak po Šveđaninu iznosio je 4025 dolara. 

Usporedbe radi, Zapadni Nijemac imao je 2640, Francuz 2574, a Britanac 1678 dolara. 

Međutim, baš zbog visokih taksa i poreza, ta se razlika smanjuje kada se usporede prosječne privatne potrošnje.

Ipak, ono što posebno djeluje i zbog čega Šveđanin rado provodi odmor u obiteljskom krugu kod kuće - jesu stanovi. 

Prošle godine u Švedskoj je izgrađeno 116,4 tisuća stambenih jedinica. Standard stanova je daleko iznad evropskog prosjeka. U njima su ugrađeni frižideri, štednjaci s ventilacijom, garderobe. 

Oko velikih gradova kao što je Štokholm niču satelitska naselja sa svim potrebnim objektima za život. Uz to, naselja su građena na prirodno veoma pogodnim mjestima, okružena šumom i bez buke, tako da mnogi građani rado napuštaju život u gradu, u koji odlaze samo na posao.

Rune Oslund koristi kratki prekid kiše da dovrši ranije započetu travnatu rondelu
(foto: Arena)

Razumije se, to nikako ne znači da u Švedskoj nema stambene krize. U gradovima je ona i te kako prisutna. 

Ima i četvrti sa stanovima ispod svakog prosjeka - bez zahoda i kupaonice. Samo, takve su četvrti osuđene na uništenje i postepeno se ruše. 

Tempo ovisi o tome koliko novaca ima komuna ili država za ove svrhe. I zato, postepeno, na mjestima ruševina niču građevine sa super modernim stanovima.

U takvim i sličnim stanovima i obiteljskim kućama Šveđani najčešće provode trenutke odmora uz obitelj. Pogotovu u ove jesenje dane koji su u Skandinaviji obilati neprekidnom kišom. 

To depresivno vrijeme zamijenit će uskoro duga, oštra zima, koja traje i do šest mjeseci. 

Ona, doduše, ima draži, ali duge noći i tama pridonose da se jedva čeka proljeće. I tada, dok mi iz toplih krajeva još dršćemo pod zubatim suncem, Šveđani već iznose stolove u bašte.

Napisao: Dragoš Stojanović, obrada: Yugopapir (Arena, novembar 1970.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)