Opatija '64: Tereza, Gabi, Ivo, Đorđe... Iza kulisa muzičkog spektakla koji je pratila cela Jugoslavija



Ana Štefok, jedina od svih pjevača i pjevačica učesnika "Opatije 64" nije izišla da pozdravi gledaoce na završetku festivala. Uzrujala se i zagrcnula se u suzama, zato što joj je supruga jednog zagrebačkog pjevača rekla, da je njezina pobjeda na zagrebačkom festivalu s "Baladom" falsificirana!

Ovdje je, nakon nekoliko burnih dana, vrijeme postalo izvanredno blago. Na plažama ima prilično kupača, a ugostitelji i hotelijeri se zadovoljno smiješe, jer imaju veći promet nego lani u ovo doba. Ako ovako potraje, sunce će u nedjelju privući brojne izletnike, radoznale da "na licu mjesta" vide finale sedmog prvenstva Jugoslavije u zabavnoj muzici.


Bez treme: Senka Veletanlić-Petrović
Nas izvještaj šaljemo "pet prije dvanaest", to jest noć uoči starta "Opatije 64".

Kad ovaj broj "Studija" bude stigao u prodaju, prvi dan bit će već za nama.

Zato ćemo javiti o posljednjim događajima prije nego što su televizijski spikeri Helena Koder, Dušanka Stojanović (buduća Kalanj - op. Y.) i Ljubo Jelčić dali znak da nadmetanje može početi.

- Pisali ste o rekorderima Opatije, a niste spomenuli jednog rekordera među nama spikerima - kaže Jelčić. - Uz Dušana Jakšića i Anicu Zubović nijedan festival nije propustila ni Helena Koder.

Meni je ovo peti put zaredom da najavljujem na festivalu, a Dušanka je debitant.

Iako su organizatori najavili prvi pokus već u ponedjeljak u pet sati poslije podne, na zbornom mjestu u dvorani hotela "Kvarner" nije bilo šestoro pjevača.

Posljednji su stigli Ana Štefok i Vice Vukov, u utorak poslije podne.

Jedan upitnik je nestao pojavom Živana Milića. Beogradski pjevač dobio je dopust od svoje jedinice i na festivalu ćemo ga gledati u uniformi.

Vesna Lukatela, prvi put
kao tekstopisac
Prvi se javio najstariji pjevač. Ivo Robić se dovezao vlastitim taunusom iz svoje vile u Ićićima, koja je od festivalske dvorane udaljena samo pet minuta vožnje.

Susrećemo Elviru Voću.

Debitantica je u pravom smislu riječi, jer dosad nije pjevala ni na jednom festivalu.

Prije nego što je došla u Opatiju, mlada Zagrepčanka je bila na duljim gostovanjima u UAR i Sovjetskom Savezu.

- Da li me je strah, pitate me? I te kako! Grlo mi se steže od uzbuđenja kad pomislim na festival.

Dugo se mučim dok zaspim a vrijeme prolazi vraški sporo.

Mislim da će pjesme koje izvodim imati uspjeha kod publike.

Voljela bih da uđem u finale zato što će završnu priredbu prenositi i Intervizija.

Bilo bi mi drago kad bi brojni prijatelji koje sam stekla u Sovjetskom Savezu na ekranu vidjeli i mene! - kaže Elvira Voća.

Novinarskim centrom rukovodi Cino Handl, kolega s Radio-Zagreba, koji je također sedmi put na festivalu!

- Prijavljen je rekordan broj novinara iz svih krajeva zemlje - obavještava nas on. - Ima i nešto stranaca. Posao ide dobro. Znači da će o Opatiji biti mnogo članaka, reportaža i informacija!


Čudna odluka



Među pjevačima i kompozitorima odluka uprave festivala koja je onemogućila redakcije "Studija", "Arene" i "Svijeta" (Sarajevo) da podijele nagrade izazvala je konsternaciju. Svi se čude kako je nešto takvo moglo biti izglasano.

- Dakako da sam ljut! - kaže pjevač i kompozitor Drago Diklić. - Neshvatljivo mi je da se nagrade koje se dijele u svrhu unapređenja zabavne muzike mogu tretirati kao reklamni potezi.

Ovako su kompozitori, pa među njima i ja, izgubili tri prilike da im se pjesma afirmira ukoliko ne uspiju kod službenog žirija ...

Gabi Novak izjavljuje:

- Velik broj raznovrsnih nagrada davao je ranije posebnu draž festivalu u Opatiji.

Ovako je upravni odbor posjekao granu na kojoj sjedi.

Nadam se da je ovaj spor ipak samo privremen i da će se do "Opatije 65" prijateljstvo između štampe i uprave festivala ponovo uspostaviti.

Duško Jakšić je kratak ali jasan:

- Smiješno. Što drugo da kažem? 


Gabi umjesto Diklića



Stigao je i Duško Budimirović, predstavnik firme za produkciju ploča RTB. Kao gosta doveo je direktora "Philipsa" i njegovu suprugu.

Budimirović je obavijestio Dragu Diklića da je vrpca s njegovim glasom u melodiji "Nitko te neće voljeti kao ja" tehnički neispravna pa su zbog žurbe morali na festivalskoj ploči snimiti interpretaciju Gabi Novak.

Gabi Novak u razgovoru s Dragom Diklićem, u publici je i Zdenka Vučković
(foto: Studio)

- U redu! - rekao je flegmatični Diklić. - Gabi to izvrsno pjeva i nema problema. Ukoliko se pokaže da je moja kompozicija uspjela, izdat ćete valjda malu ploču?

- Naravno - odgovorio je Budimirović. - Po mome sudu vaša je kompozicija veliki favorit. Meni se najviše sviđa ...

Bilo je velikih poteškoća oko izdavanja ploče sa svih dvadeset opatijskih melodija. Iako je bilo najavljeno da će biti puštena u prodaju još prije početka festivala, do danas je nema u izlozima opatijskih trgovina.

Prodavači je očekuju svakog trenutka.

Kakvo je raspoloženje među kompozitorima i pjevačima?

Po običaju gotovo svi su nervozni, s izuzetkom Robića, Diklića i Stanića koji sa stoičkim mirom očekuju predstojeće "okršaje".

Televizijsku realizaciju, kao i prijašnjih godina, preuzeo je zagrebački režiser Angel Miladinov.

- Ima li kakvih novosti? - pitali smo ga.

- Ima. Izglasane su propozicije da pjevači ne mogu izlaziti na "bis" koliko god pljesak trajao! - odgovorio je.


Prognoze iz "Kvarnera"



Među onima koji će sedmi put pratiti događaje u Opatiji nalazi se i osoblje hotela "Kvarner" koje ugošćuje festivalske goste. Direktor Franjo Čifčak, kad govori o proteklim festivalima kaže:

- Meni se od svih najviše svidio prvi festival. Nekako je bio najiskreniji i najspontaniji. Od pjesama ostala mi je u najljepšem sjećanju "Mirno teku rijeke" pokojnoga Biroa. Na žalost, prošlogodišnja priredba učinila mi se najslabijom ...

Barmen Serafin ističe:

- Mene pjevači obično posjete neposredno uoči početka, kad popiju vinjak za hrabrost, a zatim kad ne uđu u finale; no tada popiju više vinjaka, za utjehu.

Ugostiteljska zvezda Opatije 1964: barmen Serafin (foto: Studio)

Šef sale Feliče, na pitanje koji mu se pjevač najviše sviđa, odgovara da je to Ivo Robić:

- On je pjevao u "Kvarneru" još i prije nego što je izmišljen ovaj festival. Kad nam Ivo zabavlja goste, onda nema bojazni za dobru prođu ...

Broje se sati od početka "Opatije 64". Učesnici nekako bez teka obračunavaju s večerom. S nekog muzičkog automata čuje se jedna melodija iz ... Sanrema 1962.

Napisao: Pero Zlatar, obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1964.)


*****



I u prošlom broju javio sam se iz Opatije. Poslao sam izvještaj i opisao raspoloženje uoči sedmog festivala jugoslavenske zabavne muzike. Rekao sam i to, da je dan uoči početka, u srijedu, bilo divno tako da su i plaže izvrsno posjećene.


Ivo Robić, Đorđe Marjanović i Lado Leskovar (foto: Studio)

Ali kad je "Studio" u petak osvanuo u kioscima opatijskih prodavnica novina, sunčano vrijeme pripadalo je - vremenu prošlom.

Nevera se digla i harala Jadranom, nije mimoišla ni Kvarnerski zaljev. Kiša je lijevala toliko obilato, da se nitko nije usuđivao niti da pomoli nos iz hotela.

Uzbudljivo subotnje veče 10. oktobra 1964. za 
srećnike  koji  su mogli da prate TV program: 
Pored festivala gledaoci su uživali u prvom 
satelitskom prenosu svečanog otvaranja OI
Dok su se turisti, koji su došli da provedu jesensko ljetovanje, ljutili i žalili za izgubljenim novcem koga su uplatili na ime sunčanja i kupanja, dotle su pjevači pojačano nastavljali da govore kako su im glasnice dozlaboga nahlađene.

Došao je u pitanje i TV prijenos. Režiser Angel Miladinov bio je skeptičan. S Učke, preko čijeg releja je trebala biti prenošena slika, stizale su loše vijesti:

- Struja svakoga trenutka nestaje! - javljali su.

- Upotrebite generatore! - poručivali su iz Opatije.

- Teško će ići, zaista. Ali ako do prijenosa ipak dođe, a vi na ekranima vidite crte, znajte da to po nama na Učki udaraju gromovi! - govorili su tehničari.

Prve večeri prijenos je ostvaren. Istina uz brojne poteškoće, ali ....

- Pravo čudo da je i tako bilo! - rekao je Miladinov. - Da vam istinu kažem, nisam vjerovao da će uopće uspjeti.

Zlobnici koji su to čuli, nisu mogli a da ne nadovežu, kako televizijski gledaoci zapravo ne bi ništa izgubili, jer je prva večer "Opatija 64" bila na nižerazrednom nivou i da se naša zabavna muzika nije baš mnogo usrećila.

Izuzetak je bio donekle s melodijama "Nežna pesma", "Detstvo", "Nek prođe sve" i "Nitko na svijetu neće te voljeti kao ja". Ova posljednja nije ni ušla u finale i to je bila najveća senzacija čitavog festivala.

Autor i pjevač Drago Diklić nije se za to uzbuđivao:

- Jednako je bilo i sa "Još samo večeras", koja nije došla u finale "Zagreba 62" ali je ubrzo nakon toga postala najpopularnija melodija.

Diklića je ljutilo nešto drugo:

- Gabi Novak je zaista odlično otpjevala "Nitko na svijetu neće te voljeti kao ja" i zbog nje mi je krivo što se neće izvesti u finalu. A nervira me i odnos uprave festivala prema meni ...

O čemu se radi? 

Aranžman Diklićeve kompozicije bio je povjeren Tomici Simoviću. Međutim pošto se autoru ta verzija nije dopala, naručio je novi aranžman kod Nikice Kalogjere, koji ga je načinio po njegovu ukusu.

"Nitko na svijetu neće te voljeti kao ja" tako priređen snimljen je za radio i ploču. No kad je Diklić tražio da se Kalogjerina priredba izvede i na "Opatiji 64" bio je odbijen usprkos svih preklinjanja i uvjerenja:

- Ali ja sam i autor teksta i muzike i pjevač! - govorio je Diklić direktoru Stojanoviću. - Ako tko bude oštećen, onda ću to biti samo ja!

Ništa nije pomoglo i sada Diklić tvrdi da je hendikepiran. Inače bi, kaže, bio sigurni finalist!

Druga večer bila je bogatija, sadržajnija i manje tužna od prethodne.

Čuli smo nekoliko stvari s kojima možemo biti i zadovoljni: "Ostani", "Stani" "Potraži me u predgrađu".

Mogli bismo spomenuti još "Pesmu na vljubenite" Petra Peševa, koja neodoljivo podsjeća na autorov opatijski šlager "Makovi" i "Ljubav treba čekati" Žarka Roje, napisana po motivima dobro poznate predratne ruske romanse (a izvjesni dijelovi jednaki su Mahalupovu "Aliji").

Spomenute dvije pjesme će se uvelike prihvatiti jer su jednostavne i melodiozne a navedene mane se nikoga neće ticati, naravno.

U grupu pjesama s prolaznom ocjenom ušao bi i jedini festivalski tvist "Još samo pet minuta", ali pod uvjetom da dobije moderniji aranžman, uz veću upotrebu električnih instrumenata.

Bez grižnje savjesti valja ustvrditi da su i ove godine pjevači nadmašili kompozitore. Poštujući činjenicu da pojedini izvođači nisu dobili stvari koje im odgovaraju, ipak bi se moglo reći, da je četvero interpretatora dominiralo na "Opatiji 64":


Tereza Kesovija



Tereza u društvu Drage i Zdenke
Zagrebačka Dubrovčanka došla je u Opatiju iz Pariza gdje je sudjelovala na priredbi "Muzika s Elizejskih polja".

Tamo je postigla zapažen internacionalni uspjeh i na račun toga potpisala trogodišnji ugovor s firmom za proizvodnju ploča koju vodi nekadašnja šansonijerka Renee Lebas.

Na snimanje će poći u decembru a pojavit će se i na francuskoj TV da bi je njezina poslodavka što bolje lansirala.

Tereza je ove godine zaista u neviđenoj formi. Istakla se u Splitu, a u Opatiji je dostigla kulminaciju, dok je izvodila "Stani" vojnika Alfonsa Vučera.

Gledaocima je stao dah jer je uz izvanredan glas s Terezom pjevalo njezino lice, njezine oči, ruke i svaki nerv.

Mjeren i najstrožim kriterijima "Stani" Tereze Kesovije, bio je na svjetskoj visini.



Gabi Novak



Vučer je zapravo imao veliku sreću da je njegovu patetični melodiju "Stani" izvela još jedna vrsna umjetnica. Plavokosa grafičarka, jednako kao i Kesovija, u Splitu i Opatiji doživjela je trenutke trijumfa.

Nakon "Kuće pored mora" Gabi je zadivila kritičare i publiku sa "Nitko te neće voljeti kao ja" i "Stani". Pokazala je i nevjerojatnu požrtvovanost kad je s bronhitičnim glasom tvrdoglavo pošla na pozornicu i pjevala drugog dana.

Sutradan, u finalu, glasnice su joj se oporavile i to je opet bila stara Gabi.



Đorđe Marjanović



U Opatiji je demantirao one koji su uporno govorili da više pjeva rukama, nogama, glumom i plesanjem, nego li glasom:

- Runjićevu pjesmu uvježbavao sam dva puna mjeseca s beogradskom učiteljicom pjevanja Anitom Mezetovom. Do u tančine smo proradili svaki takt i zato mi je prvo mjesto utoliko draže - rekao je Đorđe, dok je primao čestitke nakon festivala.


Lado Leskovar



Ljubljančanin, kadet koji je s trgovačkim brodom obišao dobar dio Azije, Afrike, Evrope i Amerike, mladić s razbarušenom frizurom koji je odslužio vojsku u torpednom čamcu - bio je najveće otkriće "Opatije 64".

Odmah se vidjelo da je zvijezda rođena i da je zabavna muzika dobila novog šampiona.

Zvezda je rođena: Lado Leskovar
(foto: Studio)

Lado će, u to vjerujem, na listi popularnosti stići i prestići sve naše muške pjevače. Njemu su 22 godine, otkriće je televizijskog režisera Tonija Martija koji ga je prvi put predstavio u emisijama ljubljanskog "Mladinskog TV kluba".

Marti danas tvrdi da Leskovaru predstoji i sjajna glumačka budućnost, jer ima zahvalno i moderno lice. Ovakav početak poželio bi svaki debitant.


*****



Ostali, koji su prvi put nastupili na opatijskoj smotri: kvartet Ivanović, Elvira Voća, Ana Štefok i Stjepan Stanić ispunili su povjerenje. Dok su svi, uglavnom, već rutinirani festivalski gosti, dotle je Elviri Voći to bio početak. Prve večeri je imala tremu ali se druge oslobodila kompleksa debitanta i bila je veoma zapažena.

Na kraju valja reći koju i o pobjedniku Zdenku Runjiću.

Živi u Splitu, studira elektrotehniku, rođen je prije dvadeset i dvije godine u Slavonskom Brodu, a od dosadašnjih kompozicija poznatije su mu "Balada o tovaru", "Miljenko i Dobrila" i "Ferali". Sa šansonom "Potraži me u predgrađu" bio je slavljen kao prvak još prije početka.

Napisao: Pero Zlatar, obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1964.)



*****


piše: Pajo Kanižaj

Čitava kulturna a još više nekulturna javnost sa zebnjom je očekivala da li će se uopće i održati ovogodišnji opatijski festival, koji humoristi i karikaturisti tvrdoglavo svake godine krste - apatijom. Oni ga krste a on ... nikako da ih demantira. 

Strah naših ljubitelja kućica u cvijeću i kuća pored obale, te onih koji od takvih kućica grade vile, uslijedio je zbog jadikovki direktora festivala, koji je financijsku situaciju ovog festivala prikazao tako crnom kao da je festival zabavne muzike kakvo renomirano kazalište...

Ali, na sreću jednih a na nesreću drugih i trećih, i bez pomoći štampe (koja, uzgred rečeno, potpomaže festival možda i previše - besplatnom reklamom) "Opatija 64" je održana i nitko živ u blještavilu dekoracije i vanjskom sjaju (čemu su mnogo pridonijele i svjetlucave haljine pjevačica) nije zamijetio nedostatak nekoliko stotina tisuća koje iz principijelnih razloga nisu ušle u festivalsku kasu.

Na prvoj slici: Melanija Bugarinović i Dušanka Stojanović, ispod:
Ljubo Jelčić i Angel Miladinov (foto: Studio)

Zbog istog broja petih dijelova "skupština" svi kompozitori su spominjali Josipa Stojanovića.

Bilo je baš srednjoevropsko vrijeme, oko dvadeset sati i još trideset pet minuta, kad je spikerska trojka istrčala pred mikrofon i dilema više nije bilo.

Festival je službeno počeo.

Poslije spikera utrčali su na pozornicu dirigenti, od kojih je Ilija Genić bio odjeven u bijelo odijelo, kao da je htio simbolički reći kako je on tu nevin.

Prva melodija zvala se "Anela" i pjevači su nas uvjeravali da to ime čujemo prvi put, u čemu su uspjeli, ali mnogi misle da muziku nisu čuli prvi put. Ima zlobnika koji govore da ime Anela podsjeća na ime Karina, ali je ta primjedba, s lingvističke tačke uspoređivanja, potpuno deplasirana.

Beti Jurković je otpjevala "Detstvo" i vidjelo se na njoj kako u tom trenutku nije još ni sanjala da će tekst te melodije biti nagrađen.

Duško je prvo spustio mikrofon, pa zatim glas a konačno i pogled, kao da ga je sram što baš on mora to pjevati.

Već prije toga zamijetili smo da na sceni dominira jedno golemo jaje; ono je vjerojatno simbolički predstavljalo našu zabavnu muziku iz koje se još ništa nije izleglo.

Neki su tražili simboliku i u tome što su se pjevači od jajeta spuštali nizbrdo prema mikrofonu. 

No to nije razlog da ne spomenemo Zdenku Vučković koja nam je lijepo rekla "Još samo pet minuta", ali na žalost nije održala riječ, kao ni svi oni koji su govorili da će ovogodišnja Opatija biti mnogo vedrija od prijašnjih.

Levo: Anica Zubović, u sredini: fotograf Džimi Stanić za svoju dušu slika Ninu Spirovu
i Živana Milića, desno: Ana Štefok nekoliko minuta pre izlaska na scenu

U prvom nastupu i Lado i Đorđe malo su poskakivali oko mikrofona, a Đorđe je i opet okrenuo leđa publici, osobito onoj ozbiljnijoj, što se može shvatiti i ovako ali i onako!

Neki kažu da je Živan Milić u uniformi prvi put pjevao malo uniformirano, da je "Smiješan lav" bio u svakom pogledu smiješan, pa zatim kako Senka Veletanlić pa iza crtice Petrović nije baš sašila ekonomičnu haljinu, premda je jedini jugoslavenski pjevač (profesionalni) koji je diplomirao ekonomiju.

Od prve večeri još da spomenemo samo Diklića, koji je pjevao tako dobro kao da je znao da neće pjevati u finalu, zbog kvalitete kompozicije, a mogli bismo reći i to kako je Anica Zubović opet sakrila noge prerušivši se izdaleka u sirenu. Na žalost, pjevala nije kao sirena.

Plagijata druge večeri nije bilo baš mnogo, no najočitiji nije rezultat slabe ili još prije dobre memorije kompozitora, već je bio sasvim druge prirode: Senka plus dva prezimena i Beti Jurković imale su slično salivene haljine, ali se to nikako ne može nazvati plagijatom, jer su pjevale potpuno različite melodije, od kojih je jedna bila tako loša da je sigurno nitko prije toga nije napisao - pa prema tome i ne može biti plagijat.

Žiri i publika konačno su se razumjeli i prve su nagrade otišle tako u - predgrađe. Novinari i kritika također su jednoglasni: melodije su stvarno bile uglavnom strašno loše, ali zato su tekstovi bili - još gori.

Na kraju još samo jedna napomena: TV-prijenos omogućila je između ostalih tvornica "Franck", koja proizvodi i nadomjestak za kavu. Možda je i zbog toga većina melodija - nadomjestak za prave šlagere.



Čovječe, naljuti se




Josip Stojanović
Drago Diklić
Josip Stojanović, direktor opatijskog festivala, održao je za vrijeme generalne probe kraći govor pred svojim pjevačkim pulenima.

Zamolio ih je da se jednom naklone i kad napuste pozornicu da se više ne vraćaju, jer će, u interesu televizijskog prijenosa biti dovoljan samo jedan izlazak.

- Nemojte reći, da Vam nisam rekao na vrijeme! - rekao je Stojanović.

Ljudi su se pitali:

A zašto je Stojanović to objavio tako patetičnim glasom?

- Zato da bi pojedini interpretatori - odgovorili su zlobnici i zlopamtila - upozorili svoje grupirane prijatelje, kako od karata za festival nema ništa!

Nema pljeska, nema ni besplatnog gledanja.

Dakako.

Ana Štefok, jedina od svih pjevača i pjevačica učesnika "Opatije 64" nije izišla da pozdravi gledaoce na završetku festivala.

Uzrujala se i zagrcnula se u suzama, zato što joj je supruga jednog zagrebačkog pjevača rekla, da je njezina pobjeda na zagrebačkom festivalu s "Baladom" falsificirana!

Čuje se, da će pjevači ubuduće tražiti da se zabrani puštanje u sobu za izvođače suprugama, supruzima, rodbini, prijateljima i navijačima, koji stvaraju najveći nered i povećavaju nervozu među učesnicima.

Čuje se, čuje, ali samo - čuje. Jer nitko se nije našao da pokaže vrata isuviše slobodnoj supruzi, iako je organizatora i raznih drugih festivalskih službenika bilo najmanje dvadeset.

Možda se čeka formiranje posebne festivalske policije, tko zna?

Drago Diklić nije ušao u finale "Opatije 64" ali je u Opatiji ipak zaradio. Zaradio je kad je ušao u brod restoran "Barba Rude" - cijelih 1.800 dinara na ručnom automatu za kockanje.

Makar nešto...

Napisao: Pajo Kanižaj, obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1964.)


Nakon dodele nagrada, uz prisustvo svih izvođača, voditeljski trio Helena Koder,
Dušanka Stojanović i Ljubo Jelčić odjavljuju TV prenos festivala Opatija 1964


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)