Da li nas filmovi "crnog talasa" sramote u svetu '73: "Šta radite to u Jugoslaviji?", pitaju nas stranci...

Mart 1973: "Što radite to u Jugoslaviji?" - pitali su naše ljude na različitim svjetskim filmskim festivalima.

Već duže vremena naši filmski radnici doživljavaju neugodnosti i crveneći se objašnjavaju svojim i našim prijateljima u inozemstvu da u nas nije sve tako crno kako se to prikazuje u nekim našim filmovima.

Dobronamjerne kritike iz inozemstva dolazile su istodobno s pojavom takozvanog jugoslavenskog "crnog vala", odnosno s pojavom sve češćih idejnih...

... zastranjivanja u jednom dijelu domaće kinematografije.

Mnogi filmski autori, smatrajući to posebnom "avangardnošću", posezali su za najcrnjim stranama ljudske psihe, tražeći zlo i ružno čak i tamo gdje ga i nema, trudeći se pod svaku cijenu dati kritiku radi kritike.


Sve manje gledalaca



Nije samo strancima dozlogrdila ta krajnje neukusna manira ocrnjivanja svega i svačega, već i domaćoj publici, koja je počela zanemarivati takav domaći film.

Sve češći uzvici negodovanja čuli su se najprije u pulskoj "Areni", a bili su upućeni na adresu autora takvih filmova. Filmski radnici koji su snimali te filmove opravdavali su se svojim eksperimentiranjima na području sedme umjetnosti i objašnjavanjem da gledaoci to nisu kadri shvatiti.

Međutim taj prodor u nepoznato - koji su mnogi ocijenili i kao prodor u degradaciju ukusa - sve više je praznio kino-dvorane. O tome da se baš tada naš film ozbiljno zaratio s domaćim gledaocima dokaz su i ovi statistički podaci. Zanimljivo je, na primjer, da je u 1963. godini proizvedeno 18 filmova i da je u dvoranama bilo 18,000.000 gledalaca. Treba zapamtiti tu brojku, jer ona
označava vrhunac zanimanja publike za domaći film.

Već 1964. godine broj posjetilaca opao je na 16.500.000 iako je te godine proizvedeno 16 filmova.

Iduće, 1965. godine bilo je 18 filmova i 16.100.000 gledalaca.

U 1966. godini osipanje je bilo mnogo veće, zapravo katastrofalno. Proizvedeno je 18 filmova, a gledalaca je bilo 13,300.000.

Ništa sretnija nije za film bila ni 1967, kada je proizvedeno 27 filmova, a broj gledalaca pao je na 12,100.000.

Slijedećih godina broj posjetitelja također je manje ili više opadao, a neki su to objašnjavali fenomenom televizije. Međutim taj je "fenomen", začudo, pogađao samo domaći film, a nikako strani.

Te računice domaćeg filma na žalost nitko nije uzimao ozbiljno. Nastavilo se dalje s filmovima koji su obilovali prizorima nasilja i masovne golotinje. Nedostatak umjetničkog nadahnuća nadoknađivao se često scenama u kojima se neprekidno inzistiralo na bijedi, smetlištima i bezrazložnim ubijanjima.

- Pulski festival karakterizira inflacija crnog filma, garniranog striptizom i psovkama - ocijenio je Filmski festival 1969. godine redatelj Jože Pogačnik.

Objašnjenja da nam takvih filmova treba još više zamotavana su u plašt da takvi filmovi imaju dobru komercijalnu prođu u inozemstvu.

Međutim ovdje nemamo dovoljno mjesta da kažemo kako dobar dio tih fimova nitko nije htio otkupiti, pa su budzašto prodavani ili su slani da zastupaju jugoslavensku kinematografiju na svjetskim festivalima.


Misterij oko "Misterija"



Takva klima na filmu i oko filma stvorila je mogućnosti za snimanje i nekoliko filmova o kojima se još i danas vode rasprave. Svi se još sjećamo polemike oko Makavejevljeva filma "WR - misterij organizma", snimljenog u produkciji male, ali poznate novosadske filmske kuće "Neoplanta".

Misterij oko "Misterija" raspletao se čitave dvije godine, a u međuvremenu su naši građani zagolicani svim tim polemikama prilikom svojih turističkih putovanja u London ili Pariz svratili u neki od tamošnjih kinematografa i pogledali taj toliko "reklamirani" film.

I tek prije nekoliko dana saznali smo iz službenog saopćenja "Neoplante" da je taj film "moralna i ideološka hipoteka", koju je ta radna zajednica naslijedila, a da su od 1. travnja 1972. uznastojali na uklanjanju te "hipoteke". Makavejevljev je film ocijenjen kao "idejno štetan i neprihvatljiv za javno prikazivanje", jer "vrijeđa našu društvenu stvarnost i tekovine revolucije" pa ga je ta radna zajednica i zabranila.

Na sastanku osnovne organizacije SK "Dunav-filma" održanom, u okviru svestranog preispitivanja dosadašnjeg rada osnovne organizacije SK ove radne organizacije, osnovna organizacija SK istakla je političku i društvenu odgovornost Dušana Makavejeva i donijela odluku o njegovu isključenju iz Saveza komunista.




"Isusu" - desetka!


Posljednjih dana, mnogo se čuje o jednom filmu - koji mnogi nazivaju - i "plastičnom minom". Riječ je o filmu "Plastični Isus" - diplomskom radu jednog studenta beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju - koji je, da stvar bude još čudnija, komisija te akademije ocijenila najvišom ocjenom.

Međutim nakon što je "plastična mina" odjeknula i u javnosti, saznalo se i više o tom filmu u čijem su stvaranju, više ili manje sudjelovale čak tri naše društvene ustanove. U filmu - kako je rečeno - grubo se vrijeđa ličnost Predsjednika Republike, a socijalizam se izjednačava s fašizmom. Organizacija SK Akademije za pozorište, film, radio i televiziju kaznila je odgovorne i osudila idejno-političku platformu filma "Plastični Isus". Autor filma je osuđen na vojnom sudu, a na redu je još jedan proces.




"Maestru" kritika iz Italije!



Nekoliko tjedana pošto je pokupio "zlato" na prošlogodišnjem Pulskom festivalu, Petrovićev "Maestro i Margarita" podvrgnut je oštroj kritici naprednih talijanskih listova. Te kritike našeg susjeda - nisu ranije bile objelodanjene ni u jednom našem listu.

- U zapisniku o radu ovogodišnjeg Festivala u Puli, dva predsjednika Ideoloških komisija, CK Hrvatske i CK BiH, dr Stipe Šuvar i dr Arif Tanović, javno su ocijenili film "Maestro i Margarita" kao antisocijalistićki - rekao je nedavno beogradski filmski redatelj Dragovan Jovanović. - Naša filmska kritika i štampa nisu nikad obavijestile javnost o tim mišljenjima, iako je bilo očito da se radi i o političkoj ocjeni jednog filma.

U međuvremenu je "Maestro i Margarita" igrao u Beogradu, bio najavljivan i u Zagrebu, ali se do danas nije još pojavio.




"Balade" i "Hamlet"



Dvije kazališne predstave pobudile su posebnu pažnju javnosti u Crnoj Gori i Hrvatskoj. "Balade" je naslov drame koja - kako je sada ocijenjeno - rehabilitira i uskrsava imformbirovštinu. Slučaj oko "Balada" je pokrenut kada je drama ili kazalište (to su bile dvije verzije objavljene u novinama) dobila nagradu.

Brešanov "Hamlet u selu Mrduši Donjoj" postao je predmetom jednog televizijskoga komentara u kojem se postavlja pitanje da li je drama po svojim estetskim i literarnim kvalitetama zaslužila epitet najvećeg kazališnoga komada u našoj zemlji od oslobođenja. U drugom dijelu komentara spomenuta je i činjenica da tekst ima u sebi i neke ideološke zamke, i navedena je neosporna činjenica da su u drami sve negativne ličnosti - komunisti.

I sada nakon što je Izvršni biro Predsjedništva SKJ kritizirao neke naše filmove antisocijalističkog i dehumanitorskog sadržaja - počelo se ozbiljnije odmotavati klopko domaće filmske problematike.

Polemike i rasprave o političkim dimenzijama nekih djela žučljivo se vode na ulicama, po kavanama i na sastancima.

Ta činjenica nedvojbeno govori da se počela svladavati jedna tabu-barijera, kojom je osjetljivo područje knlture bilo dugo godina ograđivano, i strpljivo stvarana klima u kojoj "svatko tko se usudi posumnjati u neku kulturnu ili drugu duhovnu tvorevinu zbog njenih idejnih tendencija automatski bude kvalificiran i klasificiran kao čovjek koji nije dostojan ni najmanjeg ljudskog poštovanja" (dr Stipe Šuvar).

A. Veljić (Plavi vjesnik, 1973.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate







No comments:

Post a Comment