Marc Bolan (T. Rex), ekskluzivni YU interview '72: Ako će se i za 50 godina moje pesme spominjati...


Avgust 1972: Ranko Antonić, suradnik "Plavoga vjesnika" i voditelj naše radio-stanice "Plava stanica zvijezda", jedan je od rijetkih novinara u svijetu koji je uspio razgovarati s Marcom Bolanom, jednim od dvojice iz sastava "T. Rex". Marca Bolana uspio je intervjuirati u Londonu poslije četiri dana iščekivanja ...

Kakav je novi idol mladih? U čemu je tajna njegova uspjeha? Što Marc Bolan misli o svojoj popularnosti? "Što mislite koliko će potrajati vaša popularnost", glasilo je pitanje Ranka Antonića upućeno Bolanu. Na ove dvije i na idućoj strani pročitajte taj razgovor....



*****




London nije bio zavijen maglom, nije sipila ni lagana kišica. Engleze ipak nije smetalo da u popodnevnu šetnju ponesu i svog nerazdvojnog "pratioca" - kišobran. Mladi se nalaze posvuda i izgledaju šaroliko, baš kao što izgleda i London u kojem je prava najezda turista iz svih krajeva svijeta.

U šarolikosti Oxford Streeta i Piccadillyja, gotovo svim pop-dućanima bilo odjeće, ili gramofonskih pioča - nešto je zajedničko.

Na istaknutim mjestima u izlozima svugdje se može vidjeti poster, majica ili ploča najpopularnije engleske grupe "T. Rex" ili još preciznije MARCA BOLANA, koji je duša i tijelo tog neshvatljivo popularnog sastava.

Njihove ploče su bestseleri na svjetskom tržištu gramofonskih ploča. "Deborah", "Ride A White Swan", "Hot Love", "Get It On", "Jeepster", "Telegram Sam" i "Metal Guru" - serija su uspjeha koji su doveli grupu "T. Rex" na sam vrh svjetske pop-glazbe.





Tri dana sam pokušavao doći do Marca Bolana i tri sam dana uspijevao doći samo do njegova predstavnika za štampu B. P. FALLONA. Marc Bolan nerado daje intervjue i ako baš želim taj razgovor s njime, rečeno mi je, neka pokušam ponovno sutradan.

Nisam bio obeshrabren jer sam znao da se treba i žrtvovati ako želim postići cilj: da za čitatelje "Plavoga" razgovaram sa 24-godišnjim idolom tinejdžera, superzvijezdom Marcom Bolanom.

Sutradan sam dobio potvrdan odgovor od B. P. Fallona i preostalo je samo da dođem u Grosvenor House Hotel u Park Lane Street gdje će se nalaziti Mare Bolan, koji mi može posvetiti tridesetak minuta svoga dragocjenog vremena kad sam već prevalio toliki put iz Zagreba do Londona samo radi njega (iako sam obavio još nekoliko razgovora s drugim poznatim sastavima i pjevačima).

Pročitavši o njemu sve što mi je bilo nadohvat ruke, krenuo sam mu u susret. Marc Bolan i mister Fallon došli su u dogovoreno vrijeme. Njegov lik, toliko puta viđen u novinama, na posterima i majicama tako je izražajan da nije bilo posjetioca u restauraciji najekskluzivnijeg hotela u Londonu koji se nije za njim okrenuo.

Poslije upoznavanja i naručenog viskija s ledom počeo je razgovor koji sam tako dugo čekao. Sjetio sam se da sam negdje pročitao kako je Marc Bolan izjavio da će ako postane pop-zvijezda promijeniti ime u ZINC ALLEY?

- Sjećam se da sam to izjavio, no to je bila samo šala, ali i danas mislim da je to ljepše ime nego Marc Bolan.


Vi ste po tvrdnjama mnogih zamijenili legendarne "Beatlese" i sada se nalazite na vrhuncu slave. Što vam znači to što ste postigli?


Uspjeh je nešto što je u jednom trenutku strahovito realna stvar, a već drugog trenutka sve vam se čini strahovito nestvarnim. Mislim da je to nešto što svatko želi. Za mene je sve to nešto normalno jer je rezultat dugogodišnjeg rada, a ja nisam od onih koji teže k uspjehu preko noći.

Ja sam uvijek znao da je dobro što mogu, što sam kadar, zaraditi kao što sam nekada zarađivao 150 funti za koncert, jer je to novac koji se izvan šou-biznisa teško zaradi i cijelog tjedna.

U to vrijeme mi nismo bili zvijezde, ali smo bili zadovoljni. Danas smo zvijezde i opet smo zadovoljni. Ja čak mislim da mi još i nismo previše uspjeli. Naš glavni uspjeh tek dolazi.


Prilično teško sam postigao da ovih tridesetak minuta razgovaram s vama. Znači li to da nerado dajete intervjue i da vas već možda umara publicitet kojim ste okruženi?


Želim da svaki razgovor s novinarima bude vođen u miru i u trenutku kad sam spreman da dajem izjave za javnost. Ja ne volim onu vrstu navrat-nanos sklepanih intervjua iza pozornice i u garderobama jer su to po mojem mišljenju najgori intervjui.

Kad sam na pozornici, onda sam tu radi publike i poslije nastupa želim još porazgovarati sa svojim obožavateljima jer znam koliko im to znači. Mislim da ćete se i vi složiti s tim da je ovo mnogo bolji ambijent za razgovor.


Zaradili ste mnogo novca zahvaljujući velikom uspjehu svojih hitova. Što smatrate najvažnijim što vam je to vaše bogatstvo donijelo?


Slobodu! Nevjerojatno koliko se osjećam slobodnim s novcem koji imam. Novac i sloboda! - to dvoje ne mogu a da ne povezujem. Jedno bez drugog za mene ne postoji.

Ako se šećem ulicama bez novca i ako želim popiti piće, povesti se taksijem ili kupiti nešto, prvo mi pada na pamet novac kojim si to mogu priuštiti.


Što mislite dokle će još postojati vaša grupa "T. Rex"?


Ja mislim da će trajati koliko i obično traju takvi sastavi. Otprilike još tri do četiri godine. Ne vidim razloga zašto nam to ne bi pošlo za rukom. Pogledajte primjere "Beatlesa" i "Rolling Stonesa" i mislim da ćete se složiti da smo i mi kadri da se održimo kad smo uspjeli osvojiti publiku baš kao i oni u svoje vrijeme.


Kako vam polazi za rukom da serijski stvarate hitove i smatrate li da je lako napisati hit-skladbu?


Mislim da nije lako napisati skladbu koja će biti hit. Ja čak nikad ne mislim da neka od mojih skladbi treba biti na single-ploči. Mi stvaramo muziku za svoj repertoar za long-play-ploče i iz tog izabiremo pjesme za single-ploču. "Get It On", "Jeepster", "Telegram Sam" i "Metal Guru" bile su brzo napisane i mogu vam reći da nisu pisane za male ploče, nego za velike.




Ja nisam tvorničar hitova i nikad to nisam ni želio da budem. Naprosto pišem glazbu koju u sebi osjećam i volim. Moja muzika je muzika trenutka i inspiracije.


Smatrate li da su vaše skladbe vrijedne kao i one koje su stvorili LENNON i McCARTNEY?


Znam samo da se moje ploče kupuju u sličnim nakladama i da je samo "Hot love" snimljena u 50 različitih verzija. Ako će se za jedno 50 godina uz njihove kompozicije spominjati i moje, bilo bi mi to drago.


Kako podnosite težinu popularnosti i kako se osjećate kad na svakom koraku ugledate svoju sliku na svim mogućim artiklima široke potrošnje?


Mislim da se nisam uopće promijenio, ali priznajem da mi je drago kad vidim svu silu mladića i djevojaka kako nose majice s mojim likom i naše ploče pod rukom. Samo me nešto strašno iscrpljuje: telefon koji neprestano zvoni, po danu i noći. Doduše, najveća žrtva toga je moja žena jer ja sam manje-više ipak na turnejama pa ne osjećam toliko zvonjavu koja me inače već proganja i u snovima.


Naših trideset minuta brzo je prošlo; Marc Bolan se zanimao za pop-glazbu u Jugoslaviji i kako se prodaju ploče kod nas.

Bilo mu je drago kad sam mu ispričao da i kod nas ima mnogo njegovih obožavatelja. Pozdravili smo se uz obećanje da ću mu poslati ovaj primjerak "Plavog vjesnika" za čije čitaoce je i rekao nešto o sebi.

PS. - U avionu leteći, iz Londona prema Zagrebu, prelistavao sam muzičke novine i pročitao ovo:

"Pop zvijezde su nestale. Ugasio se njihov sjaj. Zaboravljene su. Tako se pričalo poslije raspada Beatlesa i činilo se da više nitko neće uspjeti sakupiti tako mnogo oduševljenih pristaša kao što su to oni uspjeli. A onda je neočekivano stupio na scenu Marc Bolan! S njegovom pojavom došla je tireksomanija, nova masovna idolatrija: vriskanje, ekstaza obožavatelja i fanova, dupkom pune dvorane... i tako je rođena najveća pop-senzacija sedamdesetih godina."

Napisao: Ranko Antonić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, 1972.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate